MASAKRI u Å¡kolama i na sveuÄiliÅ¡nim kampusima za kakve smo dosad Äuli da se dogaÄ‘aju većinom u SAD-u, mogli bi se dogoditi i u Hrvatskoj ukoliko se sustav pod hitno ne promijeni!
Nasilja meÄ‘u djecom sve je viÅ¡e, Å¡to pokazuje i nedavni sluÄaj djeteta kojeg su selili iz Å¡kole u Å¡kolu. Institucije su poduzele korake tek nakon viÅ¡e od godinu dana otkako su Å¡kole i roditelji djece koja ju pohaÄ‘aju tražili pomoć i to tek nakon Å¡to je dijete putem Facebooka uz sliku oružja napisalo da bi se time trebala ubiti uÄiteljica.
“Ne ulazeći u konkretan sluÄaj iskustva su pokazala da je izuzetno važno na vrijeme prepoznati dijete i obitelj koji imaju probleme. Istraživanja su dokazala da djeca koja su već u dobi od dvije do tri godine agresivna da su u velikom riziku da se znatno agresivnije ponaÅ¡aju u tinejdžerskoj i adolescentskoj dobi”, rekla nam je Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaÅ¡titu djece grada Zagreba.
Istaknula je kako je alarmantan podatak da u Hrvatskoj na 940 osnovnih Å¡kola radi samo 226 psihologa, dok na 457 srednjih Å¡kola i uÄeniÄkih domova radi svega 125 psihologa. Kaže kako u cijelom zdravstvenom sustavu s djecom radi manje od 30 psihologa.
“Hrvatska je u poratnom razdoblju dosta riziÄna za pojavu nasilja. Kad se uzme u obzir da velik broj obitelji joÅ¡ uvijek drži oružje u kućama, vlada velika nezaposlenost, puno je stresa, financijskih problema i alkoholizma, to pokazuje da je puno riziÄnih faktora za razvoj agresivnosti kod djece rekla je psihologinja Buljan Flander.
Poslijeratna Hrvatska opasnija za djecu
Na pitanje postoji li opasnost da se i u Hrvatskoj dogode masakri u Å¡kolama poput onih u SAD-u, Flander je odgovorila kako ne vidi razloga da se to zaista ne bi moglo dogoditi.
“To se nije dogaÄ‘alo samo u SAD-u, dogodilo se i u NorveÅ¡koj gdje su djeca dosta zaÅ¡tićena pa se jednako tako može dogoditi i kod nas zbog Äeka su izuzetno važne dvije stvari. Prvo, važno je rano otkrivanje nasilnog ponaÅ¡anja kod djeteta, a kao drugo izuzetno je važna meÄ‘usobna suradnja svih institucija kao Å¡to su vrtići, Å¡kole, centri za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove”, rekla je Gordana Buljan Flander.
Ona je 20 godina radila u Klinici za djeÄje bolesti u Klaićevoj gdje je 90-ih sudjelovala u
sistematskim pregledima gdje je kod petogodiÅ¡njaka provjeravala njihovo psihiÄko stanje.
“Tada je svako dijete moralo proći sistematski pregled kod psihologa i već tada smo mogli utvrditi da li je dijete riziÄno i kako dalje raditi s njim, a toga danas nema, ukinuto je. Umjesto da se u institucijama povećava broj struÄnjaka mentalnog zdravlja koji rade s djecom, ta struka se joÅ¡ uvijek nedovoljno podržava”, rekla je psihologinja Buljan Flander.
Danas je kaže, za pregled kod djeÄjeg psihologa i psihijatra u Klinici za djeÄje bolesti u Klaićevoj, u Poliklinici za zaÅ¡titu djece te u Psihijatarskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj potrebno Äekati mjesecima, a savjetovaliÅ¡ta za roditelje takoÄ‘er je premalo.
Nasilje vrÅ¡njaka djevojÄicu dovelo do ruba
Dvije profesorice jedne zagrebaÄke osnovne Å¡kole koje su željele ostati anonimne rekle su kako su djeca unazad 10 godina znatno agresivnija nego prije, a za to većim dijelom krive i internet.
“Nekad su se uÄenici znali potući i to je bilo to, kasnije bi se pomirili ili bi na tome ostalo. Danas se meÄ‘usobno vrijeÄ‘aju putem Facebooka Å¡to ostavlja puno dublje posljedice na djecu. Imali smo tako sluÄaj gdje su uÄenici jednog razreda otvorili lažni profil na Facebooku za jednu uÄenicu i pisali svakakve gadosti, a da ona nije ni znala, nego je tek kasnije doznala i bila je u kritiÄnom stanju i roditelji su je morali voditi psihijatru jer je prijetila samoubojstvom”, ispriÄala je jedna profesorica.
Druga je dodala kako je sve uÄestalija pojava da pojedini uÄenici profesorima prijete i to ne samo da im opsuju, nego su prijetnje puno gore.
“Kolegici je uÄenik prijetio neka ga se dobro Äuva. Prijetnje su stvarno svakakve, no mi smo tu uglavnom nemoćni”, rekla je druga profesorica.
Samo 15 posto djece usudi se nazvati Hrabri telefon
Kakva je situacija raspitali smo se i u Udruzi Hrabri telefon gdje djeca još uvijek u malom postotku zovu i žale se na nasilje u školi.
“Tek je 15 poziva onih koji traže pomoć jer trpe nasilje od vrÅ¡njaka, a znamo da je taj broj puno veći. JoÅ¡ uvijek su ta djeca u strahu. U prosjeku svako Äetvrto dijete žrtva je nasilja u Å¡koli”, rekla nam je predsjednica Hrabrog telefona Hana Hrpka.
Kaže kako je njima važno kad ih dijete nazove da saznaju sve Å¡to se toÄno dogodilo i kako se dijete osjeća te postupaju prema tome. Savjetuju dijete da otkrije roditeljima i uÄiteljima Å¡to mu
se događa, a ako je već imalo negativno iskustvo s tim onda mi anonimno šaljemo školi i Centru za socijalnu skrb informacije o nasilju.
“MeÄ‘utim vrlo je važno da se na vrijeme sazna problem te da se pomogne ne samo žrtvi nego i djetetu koje je agresivno jer se djeca nisu rodila nasilna nego su takva postala zbog raznih okolnosti”, rekla je Hana Hrpka.
Martina PauÄek Å ljivak