(Danas.hr) Gotova je nacionalna strategija za obrazovanje i znanost, svojevrsna reforma školstva. Cilj je strategije vratiti učiteljima kultni položaj u društvu. Prvi put uvodi se licenciranje učitelja, imat će bolji položaj i potpunu autonomiju u predavanjima.
Piše to u strategiji koja će biti predstavljena sredinom rujna, javlja HRT.
Voditelj strategije za obrazovanje, znanost i tehnologiju Neven Budak kazao je da kurikulumi moraju odrediti ishode učenja, a kako će ti ishodi učenja biti postignuti – to će se prepustiti učiteljima.
Autonomija podrazumijeva i stalnu edukaciju učitelja te uspostavljanje kontrole kvalitete nad sustavom, što za sada ne postoji. Tu kontrolu, saznajemo, provodit će nove agencije za sve razine obrazovanja. No da bi se krug zatvorio, treba promijeniti i način poučavanja učitelja. To, prema Budakovim riječima, znači – moraju se mijenjati i programi na fakultetima.
Za danas je predsjednik Vlade i predsjednik Nacionalnog koordinacijskog tijela za izradu strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije Zoran Milanović sazvao sastanak Nacionalnog koordinacijskog tijela. Na sastanku će sudjelovati, među ostalima, potpredsjednici Vlade Milanka Opačić i Branko Grčić, ministri Željko Jovanović, Mirando Mrsić i Gordan Maras, posebni savjetnik predsjednika Vlade za znanost Neven Budak, zamjenici ministara Boris Lalovac, Marijan Cesarik, Berislav Šipuš i Anton Leverić, predstavnici fakulteta, škola, sindikata.
J.Š./HRT
Nova umotvorina s nepresušnog vrela budalaština svake vrste – MZOS – a!
Frapantna je sizifovska upornost kojom ti imbečili tiskaju raznorazne traktate bez ikakve uporabne vrijednosti!
Vrača se kultni položaj učitelja? A kad su to učitelji imali kultni položaj, da bi im ga vratili?
Licenciranje? Pa o tom se priča već godinama, ali na razini priča je i ostalo, ponajviše zbog nedostatka novca.
Uostalom, valjda bi prvo trebalo licencirati ravnatelje. Profesori su stručnjaci predmeta koje predaju, a nitko nije studirao za ravnatelja!
To pak podrazumijeva da se svim ravnateljima s VŠS zahvali na suradnji!
Da MZOS samo to napravi, napravili bi više nego cijelom ovom strategijom!
Nadalje – autonomnost u predavanjima? Ta nemamo li to i dosad? Tko se to može miješati profesoru u način i stil predavanja!
No, može se i trebalo bi napraviti nešto drugo – ukinuti obavezu piskaranja priprema!
Stručna usavršavanja? Sve ih je manje zbog već ofucanog razloga – novca!
Nove agencije? Zar još ima političkih uhljeba koje treba uguziti na dobro plaćena mjesta? Pa to je cijela armija, gdje je tome kraj?
Ja nigdje ne vidim ključni element – povećanje ulaganja u školstvo! Bez ulaganja u školstvo, bez primjerenog plaćanja profesora, bez postrožavanja uvjeta za ravnatelje, bez ograničavanja mandata ravnatelja na maksimalno dva, bez reforme sustava pedagoških mjera ovo je jedno veliko – ništa!
Ali, bitno je ostaviti dojam da se radi, zar ne?
Potpuno se slažem!Zašto opet agencija? Zar nemamo već postojeću Agenciju za odgoj i obrazovanje? Možemo mi imati strategija koliko kome padne na pamet, ali dok se ne poveća ulaganje u školstvo, ništa od floskule “Hrvatska je zemlja znanja!”
Super, osnujmo još par agencija za kontrolu nastavnika i sve će procvasti…
Iako ovo podržavam, nije mi jasno kako to sve misle provesti? Licenciranje podrazumijeva i više stupnjeva napredovanja, što pak podrazumijeva i veće plaće, a to je u suprotnosti s vladinom politikom smanjivanja izdvajanja za obrazovanje, kao što je rekao žukov. Nije mi ni skroz jasno što misle pod “bolji položaj učitelja”, to je u suprotnosti s njihovim stavom da smo mi državni paraziti
Što zapravo znači “licenciranje”? Završili smo fakultete, položili stručne ispite, imamo obavezu stručnoga usavršavanja koju nadzire Agencija za odgoj i obrazovanje.
Nejasno je i što znači “vratiti učiteljima kultni položaj u društvu”. Kako se to kani učiniti?
“Autonomija u razredu?” Znači li to da se neće tražiti ni vrednovati bezumna količina priprema i planova (prema zadanim obrascima i zahtjevima koje propisuju osobe koje su nastavni proces vidjele kad su same bile školarci) te ostala mahom nepotrebna “papirologija”, nego rezultati.
Ako govorimo o rezultatima, hoće li se vrednovati razvoj učeničkih funkcionalnih sposobnosti i stečenih vještina ili opet faktografija? Ako se namjerava provjeravati razvoj sposobnosti, zanima me kako će to biti provedeno?!
Kad bi nova reforma podrazumijevala vanjsko vrednovanje u kojemu bi se provjeravale učeničke kompetencije (a ne samo poznavanje podataka) i razvoj sposobnosti (što bi podrazumijevalo testiranje polazišne točke i završne), uz slobodu učitelja da sam kreira nastavu, pozdravila bih projekt, no bojim se da to najavljenim projektom nije predviđeno.
Također se pitam gdje je u svemu odgojna komponenta. Kako će se to vrednovati, kojim će se mehanizmima provoditi? Gdje su socijalno-ekonomski faktori učenika koji utječu na odgojno-obrazovne rezultate…
I gdje su tu učitelji i njihova sigurnost? Gdje je primjerena naknada za visokoobrazovane koji su sada plaćeni ispod prosjeka državnih i javnih službenika, i primjerice, već dugo ispod prosjeka zaposlenih u Gradu Zagrebu?
Da li udruga “Nast.org” planira na ovo reagirati?
Koliko vidim-ide sve gore iza goreg!
Čujem jučer da se ponovno uvodi zdravstveni odgoj-što s tim? Hoće li to i dalje biti na razrednicima?
Ne razumijem zašto se podrazumijeva da recimo razrednik koji je po strcui dipl. ekonomist mora biti kompetentan da bi provodio zdr.odgoj? Čujem da će se i zato morati pisati pripreme i da će razrednici imati veći nadzor , nadzirati će ih se što se tiče zdr.odgoja, ali mislim da pored silnog razredničkog posla to stvarno nije potrebno
Tko zna što će su tu novo izmislit u odnosu na prije?
No dobro, mi tu možemo samo trekeljat i tak će bit kako ovi kažu
Još jedna revolucija koja troši naš novac, bez glave i repa na kozmetiku.
Druge države imaju dugogodišnju strategiju razvoja školstva, agencije ne služe kao same sebi svrha i nema ih milion, njihov zadatak je osmišljavanje, unaprijeđivanje i uz to kontrola.
Nadalje uvijedljivo je kad lječnici, pravnici i ini koji su se uhljebili u školstvu pričaju o našem ugledu,…
Što se tiče strukovnog školstva nažalost slažem se da su sad ti učenici u podređenom položaju u odnosu na gimnazijalce (DM),a i da ono ne prati potrebe današnjeg tržišta.
E sad se postavlja pitanje kako će i pratiti te potrebe kad osmišljeni programi stoje u ladicama ministarstva ili agencije,a na HZZZ nemaju pojma, niti vremena za suradnji…
Bit će kako oni kažu, do sljedećeg ministra 🙂
Uz sve navedene primjedbe, s kojima se u potpunosti slažem, osobno me s obzirom na prosjek upisanih učenika u moju školu i činjenicu da nisam alkemičar da bih, uz sav trud i metode, od prosječnih učenika, većinom bez stečenih radnih navika, stvorio genijalce, brine ova provjera kvalitete nas nastavnika. Može li se uopće uspoređivati rezultat svake škole, tj. njenih učenika postignut na ispitima DM,ako se u jednadžbu ne uvede i varijabla uspjeha postignutog u OŠ svakog pojedinog učenika? Što je s nastavnicima onih predmeta koje polaže mali broj učenika ili nitko? O stručnom usavršavanju -. koliko novca, toliko muzike. Nakon što sam bio mentorom bar desetak puta, zadnjih nekoliko nisam dobio ni zahvalu, a naše ministarstvo je odavno zaboravilo platiti, makar i simbolično, nadoknadu za praćenje rada profesora-početnika( to valjda nema niti u jednoj drugoj javnoj službi), a u svjetlu nedavnih događaja u Dalmaciji, budući da nisam karate-majstor, odlučio sam bojkotirati najavljena mi mentorstva od jeseni – što bih ja uostalom mogao mladog čovjeka naučiti, ako se ni sam ne znam braniti od svih (ne)upućenih u problematiku odgoja i obrazovanja(uključujući ravnatelja, pedagoginju, roditelje, domara, spremačice i dr.), a niti krasti( famozan citat druga ministra o sprečavanju korupcije pri odabiru udžbenika ili upisu u srednje škole). Čini mi se da su obrana i krađa važne odlike za preživljavanje (tzv. “snalaženje”)u ovom društvu, a njih većina nastavnika nema. Oni nastavnici koji ih imaju ne rade u razredu – sjede u “institucijama”, od kojekakvih agencija, ministarstava, gradskih i općinskih ureda, sve do Sabora i, za razliku od gorenavedenih struka- liječnika i sl.), većinom se ponašaju kao da nikada nisu nogom zakoračili u učionicu osim kao učenici, i to loši.
TURBO ŠOKANTNO – EXSKlUZIVNO!!!
RASPUŠTA SE UDRUGA NASTAVNICI.ORG!?
(Glupost.hr) Hrvatskim portalima, poput ljetnog požara, proširila se vijest o gašenju udruge Nastavnici.org.
U javnost su tek počele „curiti“ osnovne naznake nove nacionalne strategije za obrazovanje i znanost, a iz udruge Nastavnici.org stigla je neočekivana reakcija. Vodstvo udruge kratko je objavilo: Raspušta se udruga „Nastanvici.org“!
Na tajnoj adresi jednog zagrebačkog poslovnog tornja, gdje su svojim prostorima donedavno zauzimali cijeli najviši kat, zatekli smo samo tajnika udruge Dalibora Perkovića. Iz slike ministara Željka Jovanovića, obješene na zidu nasuprot njegovog radnog stola, Perković je upravo vadio strelice pikada, zabodene u ministrov lik. Koliko god se Perković trudio, od oka reportera nije uspio sakriti brojne ubode koje su strelice ostavile na liku i djelu ministra Željka Jovanovića. Ipak, fotografiranje nam nije dozvolio.
Bez fotografiranja
Perković je, kao i obično, bio kratak i jasan: najavljena, iako još neobjavljena strategija, ukida svrhu postojanja Nastavnika. Na pitanje kuda će usmjeriti energiju kojom je do sada kritizirao brojne poteze jednog od najagilnijih ministarstava, Perković kaže: Nastavit ću se baviti pisanjem SF priča, samo što glavni junaci tih priča više neće biti zli likovi MZOŠonaca koji su na Zemlju pali s Marsa. Vratit ću se Kligoncima i drugim tajanstvenim bićima iz udaljenih galaksija.
U prostorije netom ugašene udruge navratio je Josip Kličinović potpredsjednik ove svojedobno moćne organizacije. Došao je, kaže po svoje sretno nalivpero koje je mu je ostalo u uredu iz kojeg se pruža nezaboravan pogled na hrvatsku metropolu. Nalivpero će mu objašnjava, sada kad se vraća kultni status učiteljima, trebati za dijeljenje autograma brojnim obožavateljima ovog najstarijeg zanata. Nije bio oran za izjave već nas je uputio na donedavnu predsjednicu Sanju Lukić za koju nije siguran gdje se sklonila od agresivnih nasrtaja medija.
Kada smo već bili spremni objaviti tekst bez izjave donedavne predsjednice, posrećilo nam se. Na gospođu Sanju Lukić sasvim slučajno naletjeli smo u jednom od brojnih zagrebačkih shoping centara. Hinjenom ležernošću pokušala prikriti kako su najnoviji događaji na nju djelovali. Tragovi razlivene šminke i košara do vrha napunjena papirnatim maramicama odavali su duboku unutarnju borbu. U obližnjem kafiću, uz nekoliko čašica njenog omiljenog pića, gospođa Sanja otvorila nam je svoju ranjenu dušu.
Potpuno kriva procjena
Moram priznati da smo ministara Željka Jovanovića i premijera Zorana Milanovića od samog početka krivo procijenili. Mislili smo da se radi o samo još jednim častohlepnim političarima koji su se domogli vlasti. Čak smo u svojoj naivnosti mislili da su prema nama, prosvjetnim djelatnicima, sasvim bezosjećajni. Što da sada kažem? Vidjeli ste i sami! Ti divni ljudi vraćaju nam kultni status, nama nastavnicima sada će biti bolje, bit ćemo licencirani i autonomni u svom radu. Kurikulumi će određivati samo ishode učenja, a put do ishoda određivat ćemo sami svojom kreativnošću u koju, kako se sada pokazalo, čelnici države imaju potpuno povjerenje. Šamaranju, prijetnjama i poniženjima konačno je došao kraj. Čak će se i krug zatvoriti time što će se dosadašnja besmislena edukacija nastavnika prilagoditi našim novim zadaćama i nadležnostima. Naša kvaliteta bit će istraživana i dokumentirana svakodnevnim djelovanjem agencija koje će se tek osnovati.
Na naše provokativno pitanje o uhljebljivanju stranačkih zaslužnika u takvim ustanovama, gospođa Sanja je odlučno nastavila… Ne, nimalo nas ne smeta što su SDP, HNS i ostali koalicijski partneri već poslali upite svom članstvu, simpatizerima i volonterima o interesu za takva dobro plaćena radna mjesta. Kvaliteta sustava i njena kontrola ipak su na prvom mjestu.
Ministar dostojanstveno i bez trijumfalizma
Svjesni da ovdje više nema strana, da su konačno svi na strani jedne nove ere u našem odgoju i obrazovanju, ipak smo se obratili i donedavnoj „drugoj strani“: ministru Željku Jovanoviću.
Da čuo sam – dočekao nas je ministar nehajno odlažući na radni stol knjigu „Odgoj i obrazovanje Sjeverne Koreje“ u iščitavaju koje smo ga prekinuli. Nemojte misliti da likujem – govorio je ministar s jedva vidljivo razvučenim lijevim kutom usana – sve je to rezultat našeg sistematičnog rada i uvođenja reda u ovom resoru.
Ministru smo skrenuli pozornost da se oporba nikada nije bavila njegovim resorom, a da i školski sindikati ne pružaju veliki otpor.
– Da, u pravu ste. Oporba uporno ignorira moj resor. Imamo neke razgovore sa sindikatima. Predlagali smo im da se vrate djelatnosti sa svinjskim polovicama. Oni su pak skloniji svinjskim četvrtinama, što obrazlažu sve nižim primanjima svojih članova. Vidjet ćemo, razgovori su u tijeku.
Zanimalo nas je objašnjenje ministra što točno znači da će se vratiti kultni status učiteljima.
– Tome ste krivi vi novinari – blago nas je ukorio ministar. U strategiji piše „kućni status“, a zapravo misli se na status kućnih ljubimaca. Učitelji su sasvim zaboravili mahati repom kad u posjet njihovoj školi dođu čelnici njima nadležnog ministarstva.
Uzimajući sa svog radnog stola, nešto ranije odloženu knjigu i dajući nam time do znanja da je razgovor završen, ministar nas je ispratio riječima: Mogu se pohvaliti da smo na putu ostvariti ideale naših uzora na području obrazovanja i vođenja države općenito, ali o tome na jesen kad ćemo nacionalnu strategiju objaviti u cijelosti.
Vidim ja da tebi treba dat malo više posla 🙂
“Licenciranje” učitelja je jedna velika glupost, zašto onda ne bismo uveli licenciranje liječnika, policajaca, vozača autobusa? To je samo još jedan pritisak na ionako obezvrijeđenu profesiju. Znači li to da će se učiteljima povećati plaće za nekih 50%? Ne bih rekao. Prije će biti da će nam se “kultni status” dati obavezom pohađanja bezbrojnih “stručnih usavršavanja” u naše slobodno vrijeme. Od 20-ak stručnih usavršavanja na kojima sam bio, možda je jedno bilo korisno, a ovo ostalo govorancija uprazno, bez ikakve praktične svrhe i primjene. Sve mi se čini da je smisao svega toga osnivanje novih agencija za uhljebljenje podobnih.
Ukratko – mlaćenje prazne slame. Jedini način za poboljšanje kvalitete školstva je promjena postojećih pravilnika koji idu na ruku neodgojenim učenicima i roditeljima, povećanje plaće nastavnicima i ulaganje u školstvo u smislu opreme – uvesti u sve razrede računala i internet. Sve ostalo su budalaštine.
Istine radi liječnici i psiholozi (uključujući školske psihologe) licenciraju se svakih pet godina. Uvjet za licenciranje je skupljanje određenog broja bodova koji se knjiže učestvovanjem na stručnim skupovima. Ne treba naglašavati da prisustvovanje skupovima košta, kao i obvezno članstvo u strukovnoj komori. Taj financijski dio neće nadam se snaći i učitelje.