(Jutarnji List) U Odgojnom zavodu Turopolje trenutačno se, u katastrofalnim uvjetima, nalazi 90 maloljetnika koji su se ogriješili o zakone. prava zatvora uskraćuje im hranu ako ne žele raditi, nisu osigurani posjeti roditelja, a maloljetnici više vremena provode s pravosudnim policajcima nego s odgojiteljima. Psihološka i psihijatrijska pomoć gotovo da i ne postoje, a kada psihijatar dva puta mjesečno dođe u zavod, posao mu se svodi na propisivanje lijekova. Odgojne su skupine prevelike, a prostorni i sanitarni uvjeti nikakvi.
Terapija hranom?!
Sve ovo samo je dio zamjerki koje je Županijski sud u Zagrebu, odnosno njegov Odjel za mladež, uputio upravi zavoda prije nekoliko dana, nakon još jednog u nizu provedenih nadzora iz kojih proizlazi da je stanje u odgojnim zavodima i maloljetničkim zatvorima diljem zemlje ispod svakog standarda. Izvješće će danas biti predstavljeno na okruglom stolu sudaca za mladež, a Jutarnji list dobio ga je na uvid dan ranije.
– Iako je optimalan broj osam odgajanika, trenutačno svaka skupina broji od 12 do 15 štićenika. S njima rade samo dva odgojitelja u dvije smjene – stoji u izvješću koje potpisuju predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu Mira Tecilažić-Bašić, sutkinja za mladež Lana Petö-Kujundžić te viša stručna savjetnica – socijalna pedagoginja Matea Babić. Odgajanici su tako prepušteni pravosudnim policajcima koji nisu obučeni niti imaju potrebu kvalitetno raditi s odgajanicima.
Osim što su prostorni uvjeti katastrofalni, a u izvješću piše da ni u kom pogledu “nisu uvjeti u kojima bi se mlada osoba mogla razvijati u psihički stabilnu i zdravu osobu”, maloljetnici su izloženi i nekim neobičnim principima koji proizlaze iz štednje. Tako voće i slatkiše dobivaju samo jednom u sedam dana. Užina je “rezervirana” samo za one koji pristanu raditi na raznim poslovima. Reporter Jutarnjeg nedavno je posjetio Odgojni zavod Turopolje i uvjerio se da štićenici žive u uistinu lošim uvjetima. U razgovoru s njima dalo se zaključiti da su frustrirani, preplašeni zbog pravosudnih policajaca, a neki od njih tvrdili su i da često dobivaju batine. U jednoj od samica zatekli smo štićenika koji je tvrdio da je tu već danima i da nema WC, zbog čega i veliku i malenu nuždu mora obavljati po podu u kutu samice.
Besmislenost sustava
Izvješće upozorava i na besmislenost sustava prema kojem štićenici, kada završe s odgojnom mjerom, na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bivaju registrirani kao “zatvorenici”, što im usporava put do zaposlenja. Problem su i posjeti jer roditelji nemaju novca za put, a Zavod koji bi im trebao osigurati prijevoz također to čini vrlo rijetko iz financijskih razloga. Iako je jedan od temeljnih ciljeva zavoda odgoj i obrazovanje, pa postoje programi osposobljavanja za zavarivača, kuhara, konobara i pripremu brzih jela, na radnome mjestu u kuhinji rade samo dva odgajanika i nema prave mogućnosti stručnog usavršavanja.
– Društvo štedi na njima, a nitko ne računa koliko će zajednica imati troškova ako ti ljudi provedu život u zatvoru. Njih treba preodgojiti i s njima raditi – kaže sutkinja Petö-Kujundžić. Problem je što takvo stanje traje već punih dvadeset godina, od 1993., kada su maloljetnici “privremeno” premješteni iz Gline, gdje je niknuo novi zatvor. Slično izvješće rađeno je i 2011. Tada su u Turopolju u samici naišli na maloljetnika kojem je izrečena mjera usamljenja na sedam dana, iako je tek stigao u Zavod i još je bio u postupku dijagnostike.To je rigorozna i najteža mjera koja se može izreći, a njemu je izrečena kao prva stegovna mjera. Izvješće iz 2010. pokazalo je da se maloljetnici žale na invazije komaraca, žohare u hrani, štakore u čučavcima i nesnosan smrad u sanitarnom traktu.
– Svi su nam ministri rekli da znaju za loše stanje, da shvaćaju probleme i da će nešto učiniti. No, na tome je sve stalo – kaže sutkinja Petö-Kujundžić.