Koliko puta ste već Äuli da uÄitelj ili nastavnik, naravno u suradnji s razredom, mora postaviti razredna pravila kojih se svi trebaju pridržavati te da će, ako od poÄetka ne uspostavi autoritet, dobar dio vremena izgubiti na održavanje discipline, tj. na postizanje poželjnog ponaÅ¡anja, odnosno uklanjanje nepoželjnog ponaÅ¡anja.
Već je dobro poznato da se promjene u ponašanju događaju ovisno o posljedicama ponašanja. Prema provjerenoj formuli, posljedica koja slijedi nakon određenog ponašanja može smanjiti ili povećati vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja. Ono što je važno naglasiti jest da se ponašanje mijenja u odnosu na neposredne posljedice.
Sve Å¡to povećava vjerojatnost pojave ponaÅ¡anja naziva se potkrepljivanje. Poželjne ili ugodne posljedice (potrkrepljenja) jaÄaju ponaÅ¡anje, bilo ono poželjno ili nepoželjno, dok nepoželjne ili neugodne posljedice, tzv. kazne, slabe pojavljivanje nekog ponaÅ¡anja.
Što je nagrađivanje, a što kažnjavanje?
Tako će, primjerice, osmjeh ili pohvala biti pozitivni potkrepljivaÄi, obiÄno usmjereni na izazivanje željenog ponaÅ¡anja. To znaÄi da će se nakon osmjeha ili pohvale vjerojatnost pojave poželjnog ponaÅ¡anja povećati. Negativni potkrepljivaÄi takoÄ‘er povećavaju vjerojatnost pojave nekog ponaÅ¡anja, no djeluju po principu otklanjanja neÄeg neželjenog. Stoga će uÄitelj ili nastavnik povećati vjerojatnost pojavljivanja iskazanog željenog ponaÅ¡anja uÄenika ukoliko im, primjerice, objavi da im neće zadati uobiÄajenu domaću zadaću tijekom vikenda jer su taj tjedan ispunili njegova oÄekivanja u ispunjavanju svojih obveza.
S druge strane, sve Å¡to smanjuje vjerojatnost pojave ponaÅ¡anja naziva se kažnjavanje. Kažnjavanje se sastoji u zadavanju neÄega neželjenoga ili u uskraćivanju neÄega željenoga. Kazne se mogu primjenjivati zadavanjem neugodnih podražaja (npr. uÄenici trebaju oÄistiti hodnik jer su se po njemu nabacivali hranom) ili pak uskraćivanjem oÄekivane ugode (npr. razredu se ukine izlet radi opetovanih izostanaka s nastave). Jednostavno reÄeno: kazna je posljedica koja slabi ponaÅ¡anje.
PreporuÄljivo je koristiti kažnjavanje samo onda kada su se nagrade za poželjno ponaÅ¡anje pokazale neuÄinkovitima. Kada je kazna neophodna, ona mora biti pažljivo planirana, najblaža moguća i prije svega – neposredna.
Neposrednost posljedica
Treba imati na umu da one posljedice koje se javljaju neposredno nakon ponaÅ¡anja imaju snažniji utjecaj od onih koje se javljaju kasnije, odnosno s odgodom. Neposredno znaÄi superiornije jer stvara jaÄu i jasniju vezu izmeÄ‘u ponaÅ¡anja i posljedice. PotvrÄ‘eno je da Äak i manja potkrepljenja koja se daju neposredno imaju snažniji uÄinak od velikih potkrepljenja koja se daju kasnije. Neposredno reagiranje na ponaÅ¡anje na koje želimo utjecati ima za uÄinak i povećanje informativne vrijednosti. Ako izbjegnemo vremensku odgodu i reagiramo neposredno, ne samo da direktno ukazujemo na konkretno ponaÅ¡anje, već su mnogo jasnije i sve okolnosti ponaÅ¡anja, Äime se ostvaruju uvjeti za modifikaciju ponaÅ¡anja.
Kako primjenjivati nagradu i kaznu?
U svom radu uÄitelji i nastavnici služe se raznim posljedicama kojima utjeÄu na vjerojatnost pojavljivanja nekog ponaÅ¡anja: od prevencije koja se sastoji od odreÄ‘ivanja pravila, zanimljivih predavanja, zadavanja specijalnih zadataka, preko neverbalnih znakova poput kontakta oÄima, približavanja uÄeniku, platonskog dodira, do verbalnih zahtjeva i njihovih ponavljanja.
Prije svega, najvažnije je definirati poželjno, odnosno nepoželjno ponaÅ¡anje i naÄine na koje se ono održava. Tek tada se može odrediti Äime će se i kako potkrepljivati neko ponaÅ¡anje. Jasnije će se moći odrediti nagrade i kazne, njihova primjena, stupnjevitost i uÄestalost. Ono Å¡to je cilj svakom uÄitelju i nastavniku jest da upravljanje ponaÅ¡anjem uÄenika ne oduzima vrijeme potrebno za poduÄavanje i uÄenje gradiva.
Stoga, kada je rijeÄ o neželjenom ponaÅ¡anju treba ga ispravljati koristeći se najjednostavnijom intervencijom koja može pomoći i to tako da ne ometa nastavu. Jedna od takvih intervencija jest pohvala. UÄenike grupno treba pohvaliti za prikladno ponaÅ¡anje. Pohvaljivanje ponaÅ¡anja suprotnog neželjenom ponaÅ¡anju osobito je važno i kada treba potaknuti jednog uÄenika na pravilno ponaÅ¡anje. MeÄ‘utim, ukoliko takve i sliÄne intervencije ne pomognu, uÄeniku se daje na izbor da slijedi uputu ili snosi posljedice svog ponaÅ¡anja. Posljedica nepoželjnog ponaÅ¡anja treba biti blago neugodna, kratkotrajna, održiva, nerevoltirajuća i primijenjena neposredno nakon nepoželjnog ponaÅ¡anja. U protivnom riskiramo da bude neuÄinkovita.
Jedna od mjera koja se može naći u takvom riziku, ako se ne primjenjuje prema gore navedenim naÄelima, jest opomena. Ukoliko se opomena koristi kao posljedica kojoj je za cilj slabljenje nekog ponaÅ¡anja, pitanje je koliko je ona uÄinkovita s obzirom na stupanj nelagode koji izaziva kod uÄenika, koliÄinu pažnje koju privlaÄi, stvarne posljedice koje donosi, održivost i neposrednost.
U svakom sluÄaju, nakon primjenjivanja (uÄinkovite) posljedice potrebno je voditi raÄuna o dvije stvari: o nepoželjnom ponaÅ¡anju nije potrebno viÅ¡e raspravljati, a uÄitelj ili nastavnik bez iznimke treba pohvaliti prvo poželjno ponaÅ¡anje koje uÄenik iskaže. Time se uÄeniku daje prilika za novi poÄetak i poruka da vjerujemo u njega i njegove sposobnosti. Zna se koliko je samopouzdanje i samopoÅ¡tovanje uÄenika važno. Upravo poradi toga, u primjenjivanju kazni trebalo bi se voditi djelotvornošću i dobronamjernošću, kažnjavati rijetko, uvijek razjasniti razlog i omogućiti priliku za nagraÄ‘ivanje budućeg ponaÅ¡anja.
Literatura:
Vizek Vidović, V. et al. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP: Vern.
Autor: Ivana Jurišić
Ivana JuriÅ¡ić diplomirala je psihologiju 2007. godine. Od tada do danas radila je na razliÄitim radnim mjestima: kao nastavnik psihologije u IX. gimnaziji u Zagrebu, kao psiholog u djeÄjim vrtićima (“Jarun” u Zagrebu i “Vrtuljak” u ZapreÅ¡iću), kao psiholog u Centru za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja “Duga-Zagreb”. Trenutno radi kao vanjski struÄni suradnik Centra za socijalnu skrb Zagreb kao voditeljica nadzora u provoÄ‘enju obiteljsko-pravnih mjera.