(Jutarnji list) Osnovna škola koju pohađa problematični 7-godišnjak koji agresivnim i nasilnim ponašanjem ugrožava sigurnost ostale djece i njihovih učiteljica o tom problemu nije obavijestila nadležni Centar za socijalnu skrb. Iako dječakovo problematično ponašanje ukazuje na poremećaj u ponašanju, a prva institucija koju bi se trebalo upozoriti je Centar za socijalnu skrb, iz škole taj dopis nikada nije stigao.
– Nismo zaprimili taj dopis – rekli su nam u nadležnom centru nakon što smo im objasnili o kojem je dječaku riječ.
Podsjetimo, u ponedjeljak je učiteljica stranog jezika u jednoj hrvatskoj osnovnoj školi napisala anonimno pismo u kojem objašnjava fizičko i verbalno zlostavljanje koje dječak prvog razreda provodi nad svojim kolegama. Dječak bez razloga udara djecu šakama, nekad i tupim predmetima poput olovke, a zabilježen je i slučaj kada je na učiteljicu vjeronauka nasrnuo školskom stolicom.
U razgovoru s učiteljicom doznali smo da je problem s dječakom mnogo veći nego što se činilo u pismu, a napomenula nam je da je ravnateljica škole obavijestila sve nadležne službe te da je razmišljala da o cijelom slučaju obavijesti i policiju. No, to nije učinila.
– Vjerojatno su cijeli slučaj željeli riješiti u kolektivu – kažu nam iz nadležnog centra i napominju da će, ako škola zatraži, odmah intervenirati. Postupak počinje tako da školska stručna služba o problemu obavijesti Centar za socijalnu skrb koji kreće u obradu.
Obrada obitelji
O kakvoj je obradi riječ, pitali smo Denise Vojvodu Skrobe, voditeljicu Odjela za djecu, mlade i obitelj pulskog Centra za socijalnu skrb.
– Generalno gledajući, kada Centar za socijalnu skrb dobije dopis iz škole o djetetu koje ima poremećaj u ponašanju, odmah se kreće u obradu obitelji jer se moraju detektirati rizični čimbenici u obitelji koji su izazvali takvo stanje – kaže Vojvoda Skrobe.
Voditeljica Odjela također napominje da je u ovakvim slučajevima potrebno mnogo rada s obitelji i samim djetetom. Rad s roditeljima je važan kako bi se uklonili čimbenici koji utječu na agresivno ponašanje.
Iako je reakcija javnosti bila takva da se problematično dijete mora izdvojiti iz škole ili obitelji, Vojvoda Skrobe kaže da to nije najbolje riješenje.
Asistent nije dovoljan
– Izdvajanje djeteta iz obitelji ili razreda, koji je njegova socijalna sredina, uvijek je zadnje rješenje. Škola je ta koja mora odrediti na koji će se način dijete školovati, hoće li mu biti bolje da se školuje po prilagođenom programu te hoće li mu se dodijeliti lokalni asistent koji će mu pomoći u praćenju nastave – kaže Vojvoda Skrobe i napominje da je to isključivo pitanje same škole, ali da Centar za socijalnu skrb mora surađivati sa školom.
Izdvajanje djeteta iz socijalne zajednice bilo bi vrlo taumatično, pa je to zadnje rješenje. Čak i ako ga se izdvoji iz obitelji tako da dijete boravi u udomiteljskoj obitelji ili dječjem domu, zahtijeva se da smještaj bude u gradu u kojemu dijete odrasta i da nastavi pohađati istu školu.
No, pitanje je zašto škola o svemu nije obavijestila Centar za socijalnu skrb jer se iz primjera ponašanja problematičnog dječaka jasno vidi da je riječ o poremećaju ponašanja iza kojeg stoji ili obitelj ili neka trauma.
– Čim su u školi dodijelili asistenta koji će dječaku pomagati u radu, to jasno znači da su prepoznali problem poremećaja ponašanja – kaže Vojvoda Skrobe.
Naime, dječak je već treći dan pod nadzorom asistentice, ali učiteljica koja je upozorila na njegovo ponašanje navodi da je asistentica s dječakom tek na satovima razredne nastave, a na izbornima nije.
Iako će rad s asistenticom vjerojatno pomoći, dječaku je potrebna stručna pomoć kako bi se otklonio problem koji aktivira njegovo problematično ponašanje.