Objavljujemo pismo koje smo dobili od kolegice koja predaje strani jezik u osnovnoj Å¡koli. Dio koji se tiÄe nastave objavljujemo u cijelosti. Osobni podaci poznati uredniÅ¡tvu.
U raspored poslova ove sam Å¡kolske godine dobila i dva prva razreda u jednoj od osnovnih Å¡kola. Rad u jednom od ta dva razreda prava je noćna mora. Jedan uÄenik sustavno provodi agresiju nad drugom djecom, kako u razredu tako i vani na hodnicima i u toaletu Å¡kole. Sjediti na mjestu u razredu za njega je nemoguća misija. Uglavnom Å¡eta razredom a kada ne prima dovoljno pažnje postaje izrazito agresivan i velikom snagom napada muÅ¡ku djecu. Kako smo mi nemoćni, Å¡to vam je dobro poznato, djeca uzimaju stvar u svoje ruke i Äesti su fiziÄki obraÄuni na samom satu. Da bi sprijeÄila povrede, Äesto ga fiziÄki držim za mojim radnim mjestom na naÄin da mu ne dozvoljavam da ustane ili sklizne sa stolice držeći ga za ruke. Pri tom troÅ¡im mnogo vlastite snage i Äesto sam gruba, jer drugog naÄina da omogućim kakav takav rad u razredu ne vidim. IznenaÄ‘uje rjeÄnik kojim vrijeÄ‘a i mene i druge dvije uÄiteljice ali i drugu djecu. Od “Ubit ću te!”, “Smeće jedno!”, “Kurvo!” pa sve do “J… se za svoj sud” (Å¡to god u njegovoj glavi to znaÄilo). Iskreno se ispriÄavam na ovim rijeÄima koje sam stavila na papir, no da sam napisala da upotrebljava neprimjerene rijeÄi i vrijeÄ‘a uÄiteljicu i ostalu djecu ne vjerujem da bi dobili pravu sliku. Mi uÄiteljice koje radimo u tom razredu osjećamo se oÄajno kad nam takve rijeÄi bivaju upućene. Ne mogu opisati stres kojem smo izložene. Najteže je njegovoj uÄiteljici koja provodi najviÅ¡e vremena u takvom razredu, pokuÅ¡ava održati disciplinu i pri tom djecu nauÄiti najvažnijim vjeÅ¡tinama i osnovama za daljnje Å¡kolovanje (pisanje, Äitanje i raÄunanje do 10). Žrtve nisu samo djeca u razredu kojoj je uskraćeno pravo da mirno i uspjeÅ¡no usvajaju sadržaje, već i djeca iz iste smjene iz drugih razreda koja strahuju otići u toalet ili izići na hodnik. Osobno se teÅ¡ko nosim sa strahom da bi druga djeca mogla stradati uslijed fiziÄkih povreda. ÄŒesto ona i bivaju povrijeÄ‘ena. Razvijam mržnju prema agresivnom djetetu iako znam da ne bih smijela i mislim da je i meni potrebna pomoć psihijatra. Pedagoginja Å¡kole odraÄ‘uje zamjenu za kolegicu na porodiljnom i kada sam ga njoj odvela, ona je odbila pomoći s isprikom da je on već bio kod nje i odbijao je svaki razgovor te sve nema smisla!!! O majci bih mogla napisati Äitavu priÄu. Dovoljno je reći kako odbija prihvatiti problem, koji je najviÅ¡e leži u njoj samoj a pokuÅ¡ava krivnju svaliti na uÄiteljice. Ravnateljica prijeti prijavom u policiju, jer radi se o agresiji, no majka joÅ¡ uvijek ne uviÄ‘a pravu prirodu stvari. Prvo bi nju samu trebalo preodgojiti.
Nakon odraÄ‘enog jednog sata u tom razredu, doÅ¡avÅ¡i kući danas, nisam mogla doći sebi i malo je nedostajalo da uzmem Normabel. OdluÄila sam da moram dati svoj doprinos, iako moj posao u toj Å¡koli za tjedan dana zavrÅ¡ava. OÄekuje se dolazak asistentice, no uvjerena sam da to neće omogućiti bolju radnu atmosferu u razredu.
Sve vaÅ¡e prijedloge u cilju poboljÅ¡anja radne atmosfere u Å¡kolama prihvaćam, s tom razlikom Å¡to sam joÅ¡ radikalnija i smatram da bi djecu trebalo udaljiti ali i tražiti zbrinjavanje od strane samih roditelja. Kada bi roditelji morali razmiÅ¡ljati hoće li dobiti otkaz Å¡to moraju dolaziti po svoje dijete koje ne poÅ¡tuje Å¡kolska pravila i hoće li dijete položiti predmetne ispite, svakako bi ulagali viÅ¡e truda kako bi svoju djecu pravilno odgajali od samog poÄetka. Pomoć pri odgoju trebalo bi omogućiti već u samoj vrtiÄkoj dobi organiziranjem radionica i predavanja. Å kola bez radne atmosfere nema smisla i bolje bi bilo ukinuti je takvu.
Kada je u pitanju ovakvo dijete koje sam opisala, smatram da bi ga trebalo iskljuÄiti permanentno, nadzirati psihijatrijsko lijeÄenje i majke i njega samog i primiti ga natrag tek ukoliko promjeni svoje ponaÅ¡anje.
Ovo kao da profesorica opisuje razred mog djeteta. To je nažalost naÅ¡a realnost. I onda se na kraju postavlja pitanje zaÅ¡to nam djeca imaju loÅ¡e rezultate na testovima znanja. Zato Å¡to profesori velik dio vremena i energije moraju posvećivati problematiÄnim uÄenicima.
jako mi je poznata ova prica…. jer i kod nas se tako nesto desava….vjerujem da je uciteljica vec na rubu zivaca al najgore u svemu sto ispastaju i druga djeca, boje se uciteljice mada znaju da uciteljica tako reagira jer je izluduje to djete….iskreno zao mi je te zene..al isto tako zao mi je i nase djece koja ispastaju zbog pojedinca…svakako uciteljice drzite se….
Trebalo bi uvesti suspenziju i naravno sve mjere koje proizlaze. Nažalost i 1 dijete koje od najranijeg djetinjstva se ponaÅ¡a tako kako se ponaÅ¡a treba se “hladiti” kod kuće. Ako ne uspiju ovakve mjere da se mene pita ja bih i novÄanu kaznu za njegove roditelje….
Sreća što kolegica još nije dobila šamar ili prijavu prosvjetnoj inspekciji od strane roditelja!
Svemu se posvećuje viÅ¡e pažnje umjesto da se korigira odnos Å¡kola-uÄenik-roditelji.
Jel ovo mozda priÄa iz Ogulina?
Ne. Ali, kao Å¡to netko reÄe, svaka Å¡kola ima bar jednog takvog. Samo Å¡to neki Å¡ute, na Å¡tetu ostale djece.
To je priÄa iz gotovo svake Å¡kole, ako ne i svakog razrednog odjela, na žalost!
Ne znam da li je moguće u ovakvim sluÄajevima pozvati roditelje da odmah doÄ‘u po dijete i izvijestiti Centar za socijalnu skrb, a ako roditelj ne doÄ‘e onda pozvati djelatnika Centra da odmah preuzme dijete i poduzme mjere iz svoje nadležnosti. Pa svaki put tako
Nadam se da će netko pod hitno neÅ¡to napraviti i prvo kravu od matere nauÄiti pameti,
poprskajt ga svetom vodom, vidjet ce te sve. Ako je Äovjek, vjerovatno je pod upravljanjem ne nužno zaposjedanjem sotone. A ako je njihov duhovni entitet, molite se, sam će napustit Å¡kolu. Molim obmanjene nevjernike da ne troÅ¡e vrijeme komentirajući ovo,ljudima stvarno treba pomoć , ne filozofirat i psihijatrirat,jer je situacija izgleda ozbiljna ( ne jedina takve vrste u svijetu)
Ni sluÄajno prskati svetom vodicom. Ako se dezintegrira ili izgori, opet će Å¡kola biti kriva. Ili uÄiteljica koja ga je poprskala.
Poštovani,
Ja sam roditelj prvaÅ¡ića i kad Äitam neÅ¡to ovako smrznem se.
TeÅ¡ko je zamisliti da jedno dijete od 7 godina na ovaj naÄin može terorizirati uÄiteljicu i Äitav razred.
Hvala Bogu u razredu mog sina nema takvih problema i djeca su koncentrirana na rad, a ne na brigu o vlastitoj sigurnosti koju im škola uz obrazovanje treba i pružiti, a ne da se ja uz stres i napor na svom poslu još moram misliti je li mi se sa djetetom što dogodilo na nastavi.
Po meni tu ostali roditelji trebaju stati uz uÄiteljicu i svoju djecu i ne dopustiti takvo teroriziranje, pa i po cijenu da se neko vrijeme bojkotira nastava.Dijete nije krivo Å¡to je takvo, kriv je roditelj, a ukoliko nezna kako sa takvim djetetom izaći na kraj, postoje institucije koje bi mogle pomoći.
Nadam se brzom rješenju Vašeg problema.
Lijep pozdrav
I sama sam profesorica u jednoj osnovnoj Å¡koli i mogu reći da sam upravo razrednica jednom takvom djetetu, i to u razredu u kojem je svako dijete priÄa za sebe. Smatram da su najveći problem roditelji, kako je kolegica lijepo uoÄila u Älanku, i da sustav (i država) previÅ¡e tolerira neodgovornost roditelja. Kada ćemo prestati govoriti o odgovornostima Å¡kole i sustava i o pravima djece, a poÄeti govoriti o dužnostima i odgovornostima roditelja?!
Potpuno se slažem, problem su roditelji.Roditelji takve problematiÄne djece koji ne žele pristupiti problemu treba kazniti, i novÄano i neka odrade neke druÅ¡tveno korisne radove. A super su mi ravnateljice kojima se zatresu gaće Äim neki roditelj kaže da će ih tužiti. Pa nek tuže bar će na vidjelo izaći tko je kriv. Ravnateljica bi bila ali samo da može lelujati bez da se kontkretno založi za svoje profesore i stotinu drugih uÄenika. I nju bi ja smjenila…
Svaka Äast nastavnicima, ja bi tog malca vjerovatno raspucala Å¡akom :)))) Å¡alim se. Mislim da definitivno je potrebna podrÅ¡ka ostalih roditelja obzirom da nadreÄ‘eni ne žele nikako kazniti neodgovorne roditelje i na kraju to dijete. Svi smo mi nekada bili klinci i nije nam palo na pamet ponaÅ¡ati se ružno,a kamo li vrijeÄ‘ati starije od sebe. Nastavnika smo se bojali viÅ¡e nego roditelja…. Prije 13 godina sam zavrÅ¡ila osnovnu Å¡kolu; tada iako nije viÅ¡e bilo dopuÅ¡teno fiziÄko kažnjavanje, bilo je profesora koji su znali neodgojeno dijete povući za uÅ¡i pa bi mi ostali bili mirni kao bubice… danas je nažalost takoÄ‘er vrlo moderna “demokracija” pa si mnogi roditelji uzimaju za pravo pustiti dijete da raste slobodno…no ne shvaćaju da ostvari dijete postaje monstrum jer nema granice u okviru kojih se mora ponaÅ¡ati…znate danas mnogi i pse dresiraju da ne postanu divlji…ovo dijete je potrebno zatvoriti u 4 zida i s njim raditi mjesecima da bi se vratilo u normalne granice ponaÅ¡anja jer oÄito je da kućnu atmosferu preslikava na ponaÅ¡anje prema okolini….najgore Å¡to se može napraviti je da ga se izbaci na ulicu jer time postaje budući kloÅ¡ar,kriminalac,ubojica…..a tada postaje teret cijelom druÅ¡tvu…stoga kao Å¡to je jednom netko rekao: “gasite požar u susjednom dvoriÅ¡tu da ne doÄ‘e do vas”
Dragi svi,
Jednostavno me zapanjuje Äinjenica da većina od komentara na pismo, kao ni samo pismo uÄiteljice ne bavi se pravim problemom. Kao da je dijete 1. razreda osnovne Å¡kole krivo zbog svoje agresije. To dijete se može joÅ¡ tisuću puta promijeniti, problem je u roditeljima i socijalna bi služba se trebala pozabaviti tom obitelji. Osobito je to oÄito u reÄenici:” “J… se za svoj sud†(Å¡to god u njegovoj glavi to znaÄilo).” Misli li netko da se takve stvari uÄe u vrtiću ili gdje je to dijete moglo takve stavri Äuti…
Lp,
A
Pozdrav svima, mislim da je priliÄno jasno tko je odgovoran za ponaÅ¡anje dotiÄnog dijeteta ( roditelji!). Pitam se, zaÅ¡to su meni kao nastavniku (predajem povijest u srednjoj Å¡koli) uskraćena “moja” prava? Kako da se ja recimo nosim sa 10-ak sliÄnih uÄenika? U mojoj Å¡koli u 2. razred konobara ide 10 uÄenika koji su problem poput ovog jednog. Å kola je dosta ograniÄena u svojim mogućnostima (ne svojoj krivicom!) suzbijanja problema. Inspekcija koja će doći u Å¡kolu izvrijeÄ‘at će i profesora i ravnatelja i sve ostalo, odnosit će se prema meni kao da sam ja silnik, a ne ovo 10-ero djece. Da se to samo meni u razredu dogaÄ‘a,razumio bih ali ovako.
Ministarstvo zatvara oÄi pred svime. I joÅ¡ jedan organ isto,a to je-SINDIKAT!
Oni bi trebali Å¡titi nastavnike i uÄitelje i NJIHOVA PRAVA, a oni to ne rade. Rade kad doÄ‘e voda do grla (pitanje plaća!). u redu, ali Å¡to je sa naÅ¡im osnovnim pravima? Kako da radim u Å¡koli u kojoj nema papira za printanje, ili pak tonera ili pak printera? kako da radim u Å¡koli koja nema geografskih karti (nužne za povijest!)? kako da radim bez informatiÄke opreme (ipak smo 21. st. i zemlja znanja!!!)?
zapravo, tragiÄno je i roditeljstvo i ministarstvo i zakoni. Profesor se u tom koÅ¡maru osjeća kao Don Kihot, jer niti roditelj ne pruža podrÅ¡ku profesoru, a bogami ni ministarstvo a ni sindikat. Profesor je prepuÅ¡ten sam sebi, poput gore navedene profesorice.
LP
Krivnja je prvenstveno na roditeljima i sustavu koji ih kao takav podržava u njihovoj ne brizi za djecu.
Susrela sam se s tim problemom u razredima moje djece. Razrednice su bile izvan sebe, cijeli razred je trpio iživljavanje dvojice uÄenika. Najgore je Å¡to su naÅ¡a djeca i fiziÄki stradavala, a nikakvo rjeÅ¡enje se nije nalazilo. Bilo je odlazaka na hitnu, prijava na policiju, poziva socijalne službe… no kad sustav ne funkcionira i kad razne službe nisu povezane onda nikakve koristi od svega toga.
Nadam se da će ministarstvo obrazovanja zajedno sa ministarstvom socijalne skrbi i unutarnjih poslova krenuti sa hitnim i konkretnim koracima koji će zaÅ¡titi uÄenike, uÄitelje i u konaÄnici problematiÄno dijete.
Žalosno je, ako ne i tragiÄno, da se za zdravstveni odgoj ima volje, vremena i novaca, a za nasilje u Å¡koli i rjeÅ¡avanje gorućih socijalnih pitanja niÅ¡ta od toga.
Valjda je važnije da djeca znaju pravilno se hraniti! Barem će zdravi malteretirati druge!
Mirno rješavanje sukoba i nenasilno ponašanje dio su zdravstvenog odgoja, štoviše, cijeli jedan modul.
Znam, samo teÅ¡ko ćemo djecu nauÄiti tome ako u vlastitom domu svjedoÄe nasilju i zanemarivanju.
Prvo se trebalo pristupiti sveobuhvatnom rjeÅ¡avanju problema nasilja u Å¡kolama pa bi onda i taj modul mogao poluÄiti rezultate. Ovako, mi krećemo od kraja cijele priÄe…
Poštovanje,
imam dvoje djece. djevojÄicu 6 razre i djeÄa u vrtiću. Naime problem se nadzire već u vrtiÄkoj dobi, gdje tete iamju jedno dijete koje tuÄe ostale viće i radi užasne nekontrolirane radnje. Na žalost cijeli vrtić sa pedagozima je nesposoban a mi ostali moramo trpjeti ili ispisati svoju djecu – takav je sustav. Roditelji i takva djeca su zaÅ¡tićeni dok ostali koji su u skladu ponaÅ¡anja nisu. I ja se pitam tko je tu lud a tko normalan.
slijedeće godine kada to dijete se upiše u prvi razred biti će totalno isto a sustav će baljezgati treba ovo i ono ne smije se dirati takvo dijete, a što će postati od njega to nitko ne rješava u korjenu.
Uciteljica koja je napisala ovo pismo se ocito nalazi u teskoj situaciji,ali ju dodatno pogorsava jer svaljuje krivnju na dijete dok su u ovom slucaju krivi,ponajvise,njegova majka ali i uciteljica sama zajedno sa pedagogicom i ravnateljicom koje jednako tako samo rade na tome da slucaj prebace na nekog drugog.Problem ne moze biti u djeci i nikada nije u djeci nego u onima tko ih odgaja!
UÄiteljica je u loÅ¡oj poziciji jer je ucjenjena plaćom-mora se jesti. VaÅ¡e reagiranje jednostavno nema smisla. Ono Å¡to je osnovno jest da sustav ne funkcionira i da Ravnatelj te o.Å¡. nije dao profesionalnu podrÅ¡ku nastavnici.
Nastavnica ne bi radila to Å¡to mora raditi,a da je Ravnatelj reagirao kako treba.
Osobno sam to isto/neÅ¡to blaže doživio pa znam o Äemu se tu radi.
Roditelj sam i potpuno razumijem ovaj problem, kojeg ima baÅ¡ u svakoj Å¡koli u hrvatskoj osnonoj i srednjoj. Mislim da bi rijeÅ¡enje bilo zakonska odredba iskljuÄenja iz Å¡kole s odredbom da je uÄenika roditelj dužan upisatu u drugu Å¡kolu ali najmanje 10 km udaljenu od one u koju je iÅ¡ao. Ukoliko je upitanju srednja Å¡kola to ikljuÄenje bi moralo biti mnogo lakÅ¡e jer nije obavezna, pa nek u životu kopa kanale.
Upravo tako! zašto bi svi išli u školu ako nisu za to?
Vidimo da je u većini škola ista situacija što dokazuju i gornji navodi, kojima se pridružujem.
Å ta rade one puste agencije i koja je njihova uloga u naÅ¡em Å¡kolskom sustavu? “Drago” mi ih je onako skockane vidjeti u vijestima dok promoviraju zdravstveni odgoj ali nek jednom već poÄmu raditi posao za kojeg su plaćeni.
Sustav ne funkcionira. Ravnatelj, pedagog i psiholog zbog nefunkcioniranja sustava ne rade svoj posao. Trpi nastava, a nastavnik ima osim uloge nastavnika ulogu “Äuvara stada”.
Rezultat je zaostajanje naÅ¡ih uÄenika na meÄ‘unarodnim natjecanjima i sve slabija konkurentnost.
PREPORUKA UÄŒENICIMA ELEKTROTEHNIÄŒKIH STRUKOVNIH Å KOLA ili da uÄe za KUHARE ili da uÄe NJEMAÄŒKI jer će se teÅ¡ko uaposliti u RH gospodarstvu. NjemaÄka je otvorila granice od 01.08.2012.
Kao Å¡to je moj djed prije 2. svjetskog rata otiÅ¡ao u “Jameriku” tako i meni predstoji NjemaÄka, NorveÅ¡ka …ili kuhaÄa.
Naši nastavnici NEMAJU normalne uvjete za rad u osnovnimi srednjim školama. Razlog je nemar i loš rad institucija sistema i vrlo perfidan utjecaj politike na svekoliki život pa i prosvjetu u RH.
Ja kao roditelj, svakako ne bih htjela da moje dijete bude u istom razredu sa ovakvom dijetetu i bude izloženo na takav rijeÄnik (kojeg mi je neugodno cak i napisati) a ponajmanje na fizicke napade. Obzirom da se majka oglusuje na misljenje pedagoga, direktora skole i uciteljice, te da krivnju prebacuje na njih, da sam ja na mjestu skolske direktorice, slucaj bih prijavila socijalnoj sluzbi – neka se malo vise pozabave sa ovom obitelji i pronadze se razlog od kud u tako malom bicu takve rijeci i takav odnos prema drugoj dijeci i ucitelja. Mislim da bi se trebalo dijelovati sto je brze moguce, jer nazalost ako nitko ne preuzme brigu o ovom idjecaku, on ce brzo prerast u delikventa bez ikakvih osjecaja za druge…
Roditelj sam, a i nastavnica u srednjoj Å¡koli. Iz vlastitog iskustva jako dobro znam kako je raditi u takvim uvjetima, s time da se u tzv. muÅ¡kim smjerovima poput mehaniÄara Äesto desi da je većina razreda takva. Nemali broj puta se osjećam poput krotitelja u cirkusu, jer nastavni sat u takvom razredu ni nije drugo nego cirkus. Problem je u manjku ili nepostojanju kućnog odgoja, te sveopćoj kulturi gluposti koja je zavladala u naÅ¡oj zemlji. Å to veću glupost ta djeca izvedu, viÅ¡e će se popesti na svojoj ljestvici. Roditelja ima svakakvih, a kao razrednica sam Äesto Äula: “Dajte vi neÅ¡to s njime napravite, mene niÅ¡ta ne sluÅ¡a.” I sada bih ja kroz sat ili dva tjedno trebala popraviti Å¡tetu koja je nastajala 15 godina. A tzv. struÄne službe Å¡kole lijepo ispisuju zapisnike o navodnim mjerama koje su primjenjene ili bi ih trebalo primijeniti. Papir svaÅ¡ta trpi. Socijalna služba isto. Sve se svodi na pisanje kojekakvih zapisnika. I onda nek nastavnik sam smisli kako će se nositi sa situacijom u razredu. I nakon toga ode doma popiti Normabel.
A da li je nekome palo na pamet da je to dijete sa posebnim potrebama i da se drugaÄije ne zna izraziti jer ima nesreću da živi u ovakvom sistemu, od roditelja, države, uÄitelja i da ne nabrajam, koji problem niti ne prepoznaje, a kamoli da se pravilnim pristupom izvuÄe najbolje iz njega!? Iz opisa ponaÅ¡anja, u najmanju ruku to je dijete sa ADHD-om i tko zna Äime joÅ¡!?
Ovdje svi podjednako trebaju uložiti snage da se takvom djetetu pomogne, nitko nije jedini krivac, naravno ukoliko ima želje da se pomogne i nekome drugome a ne samo sebi, a ne odmah “Å¡akom u glavu”. Nitko ne zna Å¡to mu donosi sutra i da li će se njemu na ovaj naÄin suditi.
Pozdrav
možda bi najbolje bilo da se prvo pomogne roditelju tog djeteta, pa onda ak ni to ne pomogne, njegovom djedu i baki, pa možda i prabaki i pradjedu, ziher i njima svima treba poseban tretman, imaju ADHD i ostale poremećaje u ponaÅ¡anju… najbolje bi možda bilo da se cijeli razred prebaci na poseban program razumjevanja tog nasilnika i nj obitelji
A je li nekome palo na pamet da dvadeset i viÅ¡e djece ima nesreću provesti osam godina Å¡kolovanja s takvim uÄenikom u razredu? Da ih pojedinac terorizira, a roditelji ne prihvaćaju argumente i iskaze uÄenika i uÄitelja?
Pravilni pristup je za poÄetak primjerom pokazati prihvatljive oblike ponaÅ¡anja i ukazati na neprihvatljive oblike ponaÅ¡anja.
To što netko ima ADHD i kojekakve druge izmišljotine, to ga ne amnestira od odgovornosti.
Pa kaj, moj muž ima PTSP i to bi mu valjda trebao biti izgovor da nekoga namlati bez veze na cesti ili ubije nekoga? Halo?
ToÄno tako! Danas su svakojake dijagnoze samo izlika za neodgojenost i divljaÅ¡tvo…lažnih dijagnoza ko i lažnih branitelja! ÄŒak niti hiperaktivno dijete-razumijemo, ne može dugo sjediti na miru, itd.-ali ne smije uÄiteljici govoriti “k….” To nije ADHD, nego neÅ¡to drugo.
Moram priznati da već duže vrijeme razmiÅ¡ljam o tome kako smo mi uopće izrasli u normalne ljude, sa odgovornim poslovima i općom kulturom ponaÅ¡anja. Ja sam 1975. godiÅ¡te i dok sam iÅ¡ao u osnovnu Å¡kolu imao sam problematiÄnog kolegu u razredu. On je isto imao svoje “žute” minute kad je razbacivao stvari po uÄionici, psovao i urlao na sav glas. Nastavnica je pozvala direktora Å¡kole(tada su joÅ¡ bili direktori Å¡kole), on je doÅ¡ao po njega i odveo ga s nastave. Pozvao mu je roditelje u Å¡kolu i s njima rjeÅ¡avao situaciju. Mi smo bez problema mogli pratiti nastavu, a njega se poslije smjestilo u Å¡kolu za djecu s posebnim potrebama.
ADHD je problem, ali masu roditelja koji su razmazili svoju djecu i koji sami nisu bili dovoljno jaki i odgovorni da svojoj djeci katkad kažu “Ne!”, ADHD koriste kao svoje opravdanje. Slažem se da djeca nisu kriva, ali nas su roditelji odgajali kod kuće, a nisu nas puÅ¡tali neodgojene u Å¡kolu sa logikom “Ma, zaÅ¡to bih se ja brinuo/brinula o njemu, ima nastavnike koji će ga odgojiti.”
Kada sam nekoc davno isao u osnovnu skolu, samnom je isao jedan klinac sa identicnim ponasanjem. Pametno dijete iz ugledne obitelji sa ocitom hiperaktivnoscu i manjkom paznje roditelja. Teror svih oko sebe kroz 8 godina, bez da bi itko ista ucinio. Profesori i ucenici u strahu zbog jednog neodgojenog derista. Dolazenje policije u skolu nekoliko puta, hrpa ukora i prijetnji, koje naravno nista ne znace. Takvo ponasanje se ocito i nastavilo jer zadnje sto sam cuo o njemu je da je u zatvoru zbog pljacke i silovanja.
Ja bih (uz pedagoginju i ravnateljicu) zvala i inspekciju i savjetnicu(na poziv anonimnog roditelja dolaze u roku odmah) po hitnom postupku, istelefonirala doktoricu (koja je dala potvrdu za polazak u Å¡kolu) i skupila taj tim (koji bi stvarno kad već postoji na papiru trebao i funkcionirati) da raspravi i donese konkretne smjernice za dalje, uz obavezni zapisnik! Nakon toga bih upriliÄila sastanak s roditeljima (pedagog, razredno vijeće, ravnatelj) i prenijela informacije sa sastanka s konkretnim zakljuÄcima (ne znam, ponovna kategorizacija, pregledi, miÅ¡ljenja struÄnjaka, nadzor socijalne i sl.) Dijete nije krivo, definitivno. Treba mu pomoći. Pitanje je ima li se volje za to. Na žalost, sve pada na uÄitelja. On je taj koji mora pokrenuti, sve bilježiti (to me nauÄila jedna stara pedagoginja, svi vjeruju samo u ono Å¡to piÅ¡e,a i moje iskustvo je pokazalo da je to tako jer nemam generacije bez sliÄnog djeteta). Protokol promatranja je jako koristan-datum, ponaÅ¡anje. Kod mene su se stvari poÄele pomicati kad sam krenula ovako, uporno i kompleksno. Odjednom su se svi ustrÄali i stvari su se poÄele kotrljati. ZaÅ¡to Äekati da netko drugi zove inspekciju. Ma ja ću je zvati! Meni treba pomoć! Pa da vidimo, hoće li doći i Å¡to će savjetovati. InaÄe, ovakav sluÄaj ostavi vas bez posla za Äas! No, problem je u tome Å¡to mi u Å¡kolama nemamo pravnika koji bi nas savjetovao Å¡to i kako. MoraÅ¡ se sam sjetiti, da ne kažem, usput “zavrÅ¡iti” i pravo.
Potpuno se slažem. Kad već Filipović spominje postojanje nekakvih mobilnih timova, ajmo ih onda mobilizirati pa neka se iskažu na terenu.
Nevjerojatno je da se ovdje tako malo ljudi sažalilo na to dijete! Pa Å¡to je vama svima? Koliko pedagoga ima tu i gdje ste vi uÄili pedagogiju? Dijete je tu najmanje krivo i vjerojatno je zlostavljano, zakazali su viÅ¡e svi oko njega, ukljuÄujući uÄiteljicu koja se ne pita gdje je otac i sve svaljuje na majku, a vjerojatno je otac taj koji kod kuće majci govori “kurvo” i sliÄno. Ma sram vas bilo, nabacujete se drvljem i kamenjem na prvaÅ¡ića koji ima tko zna kakav problem. Pa da – najbolje da logore otvorimo za takve. Davno sam napustila svoju struku, ali se sjećam dana kad sam ulazila u jedna osnovnoÅ¡kolski razred i kad su me odmah upozorili ne samo na “problematiÄan” razred već i na listu “nemogućih” uÄenka koji skupa sa svojim roditeljima samo stvaraju probleme. Ne samo da s nikim od njih nisam imala problema, nego su i obožavali moj predmet i pokazali zavidnu želju da ga i uÄe. A imala sam jako malo godina i gotovo nikakvog iskustva, samo puno ljubavi za posao koji sam radila i za SVU djecu, pogotovo onu za koju sam vidjela da imaju nekih teÅ¡koća. Zato nam i djeca postaju delikventi već u osnovnoj Å¡koli jer su zakazali oni koji ih trebaju voditi. UÄiteljicu treba žaliti? A tko je rekao da postoji posao koji je uvijek lagan. I zakaj uopće ima normabele doma? Ja to nemam i ne trebam. A moj posao je isto težak. Sram vas bilo joÅ¡ jednom sve koji se niste barem na trenutak zamislili nad crnim svijetom u kojem vjerojatno živi to jadno dijete.
bravo!konaÄno netko neÅ¡to pametno govori!
drage gospođe,
kako to da se vi niste zamislile da to dijete maltretira dvadesat ostalih i kod njih izaziva stresove i Å¡okove?Je li uÄiteljica žandar?Dosta je gnjavaže da on ima problema.Nek te probleme rijeÅ¡i psihijatar i ostali struÄnjaci, a ne uÄiteljica koja ima pravo raditi u miru sa svom djecom!
Nisu sva djeca,koja imaju problema hiperagresivna,puno viÅ¡e pate neka povuÄena i tiha djeca.Toliko o pedagogiji:i znate li da su Ameri neke agresivce podvrgnulu oÅ¡troj vojniÄkoj torturi ne bi li od nijh stvorili koliko-toliko normalnog pojedinca?
UspjeÅ¡nom pedagogu kao Å¡to ste vi jedan odgovor profesora Podnara:”PokuÅ¡aji preodgoja psihopata i sociopata razgovorom i pregovaranjem upravo su komiÄno naivni i samo uÄvršćuju zlikovca u uvjerenju da može i dalje nekažnjeno Äiniti zlo.”
Na žalost, budući sam i sama žrtva agresivnog oca ne mogu biti na strani agresivnog djeteta koje se ponaÅ¡a kao i moj otac u svom djetinjstvu, iako realno znam da je i to dijete koliko zlostavljaÄ, toliko i žrtva. Na strani sam djece koja gledaju agresiju svakodnevno i Äesto je osjećaju na svojoj koži. Jako mi je dobro poznat osjećaj udarca po glavi i borit ću se verbalno do kraja da se fiziÄko maltretiranje djece u ovom razredu zaustavi.
Pitam ja vas: Kako se niste vi sažalili nad svom tom djecom koja doma dolaze sa masnicama, ogrebotinama do krvi, primaju udarce u trbuh pri Äemu strahujemo da ne zadobiju unutraÅ¡nje ozljede???
I proÄitajte niže Å¡to drugi vele o Normabelu…
Nije istina da se nitko nije sažalio! Nitko skoro nije ni okrivio dijete, ali nije u redu niti da ga branite…ako ste tako super struÄnjak za svoj posao, zaÅ¡to ga i dalje ne radite?? IzluÄ‘uje me ta filozofija prema kojoj su prava poremećenog (bolesnog, oÅ¡tećenog, itd.) pojedinca veća od prava SVIH ostalih…
UÄiteljica sam koja je anonimno napisala ovo pismo.
Moram napomenuti da je, prema mojim saznanjima, struÄna služba, od uÄiteljice-razrednice, lijeÄnice Å¡kolske medicine, ravnateljice i psihologinje uÄinila SVE Å¡to je zakonom predviÄ‘eno. RazoÄarana sam jedino pedagoginjom na zamjeni koja me i danas uputila u to kako je njena uloga u Å¡koli savjetodavne naravi. Ista me vratila u razred zajedno s agresivnim djetetom i njegovom žrtvom, djeÄakom koji je zaradio do krvi ogrebano Äelo a kasnije je isti zamalo olovkom ozlijedio djevojÄicu koja sjedi iza njega. Na kraju sam pukla i pozvala majku telefonom i mali se agresivac istog Äasa smirio. Å to mislite zaÅ¡to?
Roditeljima djece koja su u istom razredu s agresivnim djetetom upućena je molba da se strpe jer je sustav spor u zapoÅ¡ljavanju asistentice. Danas se asistentica pojavila na nastavi, ali zamislite, to je samo pripravnica i ne ulazi na satove jezika i vjeronauka!!! Ona se danas zbiljski trudila, ali jedno mi se djete požalilo kako je i pod matematikom, u prisustvu i asistentice i uÄiteljice dobilo udarac u trbuh.
TREBA MJENJATI SISTEM, ZAKONE, PROCEDURE. Ponavljam, struÄna je služba uÄinila sve (izuzevÅ¡i pedagoginju na zamjeni) , ali mi uÄiteljice, na prvoj liniji fronte, i dalje strahujemo da se neÅ¡to ozbiljnije ne dogodi. UÄiteljici-razrednici stalno se povraća od muke a ja sama ovih dana imam totalni poremećaj spavanja s ubrzanim kucanjem srca. Tko na nas misli? Jedino Å¡to zamjeram struÄnoj službi je to Å¡to smo ostavljene na milost i nemilost, na prvoj liniji fronte.
svaka vama Äast, majka sam djeteta koje ide u razred sa dotiÄnim djeÄakom, stvari koje mi priÄa dijete da se deÅ¡avaju su van svake pameti! ja sam bogme rekla svom djetetu da mu slobodno vrati, a “pipne” li “dotiÄni” moje dijete nema koga neću dignut na noge – od centra, policije, ministarstva obrazovanja, novine sa punim imenom i prezimenom majke djeteta!
majka sam djeteta koje ide u razred sa “dotiÄnim” uÄenikom! vama svaka Äast Å¡to ste u javnost iznijeli problem! dijete kad mi priÄa stvari koje se deÅ¡avaju sa tim malim u razredu – to je van svake pameti! ja sam svome djetetu rekla ako ga mali samo pipne ima da mu vrati (inaÄe nisam pobornik naÄela “oko za oko”). ali i da se mom djetetu neÅ¡to desi, pa nema institucije koju ne bih na noge digla, od raznoraznih nadležnih ministarstva, centra za socijalnu skrb, policije, pa Äak i novina sa punim imenom i prezimenom majke djeteta. a i to Å¡to asistentica koja je dodijeljena djeÄaku ne sudjeluje na stranom jeziku i vjeronauku ide samo djetetu na ruku da si može Å¡to viÅ¡e dati oduÅ¡ka upravo na tim satovima (ali po priÄanju moga sina ni sa asistenticom stvari nisu krenule najbolje). za pedagoginju nemam rijeÄi, oÄito je postala pedagog samo da može diplomu okaÄiti na zid!
uÄiteljice,ovo je prestraÅ¡no kako vi govorite o ovom djeÄaku koji ima vjerojatno 7 godina.Djetetu treba pomoć a vi pijete tablete i nemožete spavati zbog sedmogodiÅ¡njeg djeteta,meni je to nezamislivo!Ovdje Äujem da treba djetetu vratiti i neznam kakvih sve komentara nije.Po mojem treba djetetu pomoći ako roditelji ne suraÄ‘uju ima i zato lijeka,ali vas molim da ne govorite tako o djetetu koji ima samo sedam godina,ako sam dobro shvatila da je u pitanju prvi razred.Treba se obratiti ministru ako treba ali ovom djetetu je podhitno potrebna pomoć i radite svi na tome da se pomogne a ne na naÄin osuÄ‘ivanja djeteta,njega treba odgojiti ako to nemogu roditelji ima ljeÄnika,psihologa, itd.
Niste me dobro Äitali. Nikako nisam za to da djetetu treba vratiti, ali djeca to ipak Äine. Rekla sam da ih vjerojatno potiÄu roditelji ali nikako mi uÄitelji. A morate shvatiti da agresija raÄ‘a agresiju, i da se Äitav razred uÄi agresiji svjedoÄeći joj svakodnevno, gledajući makljanje svakodnevno. (Pa Å¡to mislite zaÅ¡to se ja tresem???) A govorimo joÅ¡ o Å¡koli s nultom tolerancijom na zlostavljanje i agresiju. Ovdje se radi o tome da sistem i zakon ne razmiÅ¡lja o žrtvi. Citiram profesora Ozrena Podnara:” Nastavnik, ravnatelj i Å¡kolski psiholog moraju zaÅ¡tititi žrtvu i osigurati trajan prekid zlostavljanja” ili “Roditelji i nastavnici imaju zakonsku i moralnu obvezu sprijeÄiti i onemogućiti svako zlostavljanje”. Ovdje se radi o PRESPOROJ PROCEDURI KOJA TRAJE MJESECIMA!!! UÄinjeno je sve, ali ljudi moji, to traje i traje i traje. JuÄer je jedna djevojÄica srećom laganije ozlijeÄ‘ena olovkom centimetar ispod oka. Koliko moramo Äekati a da se neÅ¡to dogodi. Ja osobno ne bih imala hrabrosti poslati svoje dijete u takvu Å¡kolu…
pa nije tu uÄiteljica da (pre)odgaja djecu, tu je da im usadi znanje i priprema na život, zar ne? pedagoginja i psihologinja su te koje trebaju utjecati na djeÄaka i njegovo ponaÅ¡anje, ali prije svega roditelji. neke stvari ipak dolaze od kuće!
Ne znam zaÅ¡to neki oÄekuju da nastavnik koji dijete vidi par puta tjedno po 45 min., u skupini s joÅ¡ dvedesetero ili viÅ¡e djece, ima neku Äudnotvornu snagu ili nadzemaljsku moć da to dijete PROMIJENI…? Oni koji tako misle ne znaju kako je grozan osjećaj nemoći kada te maltretiraju djeca, a ti im ne možeÅ¡ apsolutno niÅ¡ta…a ona to itekako dobro znaju.
Dijete ima problema koje ne moze samo rijesiti niti verbalizirati zato ih pokazuje – vjerojatno je uz to sto ima u sebi puno agresije i nadprosjecno inteligentan. problem je u obitelji ili dijelu obitelji, to svi znamo – ali roditelji se nece promijeniti, mogu postati jos gori – mozda bi ih trebalo uplasiti. djetetu treba pruziti sigurnost u skoli, da se tu osjeca voljen kad vec kod kuce to nije- kad vec tamo moze dobiti ljubav, treba mu jako puno ljubavi sa strane, posebno od ove uciteljice – agresija problematicnog djeteta je iskljucivo i samo bol – ova uciteljica umjesto da se boji treba imati snagu da zapravo zavoli ovo dijete. suspendirati ovo dijete nece donijeti nista dobro ni njemu ni drustvu i ostaloj djeci niti u razredu niti kasnije.
drugaÄiji bi vaÅ¡ komentar bio da vaÅ¡e dijete dijeli uÄionicu sa takvim “milim i dobrim djetetom koje samo traži ljubav”. suspenzija bi mnogo toga dobroga donijela ostaloj djeci (jer ne možete tvrditi da suspenzija neće donijeti niÅ¡ta dobro djeci koja svakodnevno trpe njegove agresivne ispade)
Potpisujem sve Å¡to ste napisali i dobro ste sve zakljuÄili. Radi se o inteligentnom djetetu. No, dijete nije reagiralo na ljubav od strane razrednice…
Tražila sam da psihijatar bude u vezi i s nama, uÄiteljicama…Mislim da uspjeh lijeÄenja priliÄno ovisi i o suradnji svih aktera u priÄi. Osim toga i meni treba pomoć…Tijekom svog Å¡kolovanja nisu me uÄili kako se nositi s ovakvim problemima. No nismo to dobili…
Kažete ne suspendirati…A kako sprijeÄiti povrede na satu? Možete li me vi uputiti?
Puno je upitnika u ovoj priÄi koja je teÅ¡ka nadasve za ovo dijete….. i druge naravno. Razumijem nastavnicu ali ne razumijem da ona misli kako će fiziÄkim držanjem djeteta za ruke Å¡to rijeÅ¡iti…. i unatoÄ stresu kojem je izložena mislim da je i njoj potrebna pomoć jer žena zaista ne zna gdje grijeÅ¡i a grijeÅ¡i!!! i pitam se u ovoj njenoj priÄi kada kaže da … kada je doÅ¡la kući skoro je uzela Normabel….. pa se pitam od kuda joj Normabel u kući…. zaÅ¡to ga ima… tko joj ga je propisao i koja dijagnoza… Normabel nije aspirin da se može tek tako i bez recepta i dijagnoze kupiti…. eto bez uvrede… priÄa je nadasve složena……
Pa evo, ja bih ponudio neke odgovore na ovo.
Hoće li držanjem djeteta za ruke neÅ¡to rijeÅ¡iti? Rekao bih da hoće. Za poÄetak, sprijeÄit će da dijete nekome zabode olovku u oko.
Odakle joj Normabel u kući? Pa, treba joj jer radi u ovakvoj školi.
Ako imate još kakvo pitanje, slobodno pitajte, rado ćemo odgovoriti. Hvala na javljanju.
haha pa danas svi imamo normabel u kući, postao je neizostavni dio kućne apoteke, nije to morfij da se ljudi isÄuÄ‘avaju!
nema mjesta isÄuÄ‘avanju! normabel je uobiÄajeni lijek koji doktori propisuju uz npr. ketonal radi ublažavanja raznoraznih bolova u leÄ‘ima, rukama, itd.
Imam ja i normabel i lijekove za tlak za koji je mjerenjem dokazano da mi je doma u redu, a na poslu povišeni.
potpisujem u potpunosti!
Draga Jasminka, Normabel nije samo za one koji su ludi 1/1, on se takoÄ‘er u kombinaciji s ibuprofenom daje kod lupanja srca, jaÄih bolova i ukoÄenosti leÄ‘a i sl, a propisat će ti ga za takve dijagnoze 95% doktora u Hrvatskoj. Dakle žena nije luda! Suosjećam s njom. Moja sestra je profesorica u jednoj tehniÄkoj Å¡koli, od milja zvanoj Texas ilitiga Divlji zapad. Mene joÅ¡ Äudi kako ona uspije izdržati pritisak na poslu, a pogotovo pred kraj godine kad roditelji zovu na i na fiksni i na mobilni telefon te mole ocjene, Ä‘ake u isto vrijeme nije briga, a institucije su redovito tu samo da zgaze profesora i naÄine idiota od istog. u ovoj priÄi možete upirati prstom u svih osim u profesore jer njihova su prava/ovlasti zaista mizerni, postali su najmarginaliziranija
struka u zemlji. Prije si bio gospodin Äovjek kao profesor, a danas ti se smiju ili pak upućuju poglede pune sažaljevanja. Eto toliko od jedne djevojke koja nije htjela biti profesor nakon fakulteta već se vratila zdravstvu (ne kažem da je tu iÅ¡ta bolje)
Vjerujem da i Vi imate sliÄan problem i možda ste i sami majka jednog takvog djeteta (ne tvrdim, samo nagaÄ‘am). Umjesto da napadate nastavnicu i postavljate pitanja otkuda joj Normabel, a svi dobro znamo da se on bez problema može kupiti u ljekarnama, predložite rjeÅ¡enje problema. Imajte na umu da ta nastavnica odgovara za joÅ¡ dvadesetoro djece i ne može (a po mom osobnom miÅ¡ljenju i ne mora) svu svoju energiju troÅ¡iti na jedno dijete.
Dijete sigurno nije krivo što ima probleme, ali da djeca znaju iskorištavati situaciju to isto svi vrlo dobro znamo.
Poznata mi je ova priÄa. 4 godine sam imala takvog uÄenika i nažalost niÅ¡ta nisam mogla ni ja ni roditelji, jer takva djeca se moraju socijalizirati s ostalaom djecom.Jedino Å¡to amo dobili asistenta u nastavi koji nam je pomagao tj. izvodio ga je iz uÄionioce kada je imao napadaje bjesa.Sada je on 8. razred i puno je bolji nego kada je bio kod mene.Bitno je da sam nastavnik pronaÄ‘e svoje metode rada, a ne kako propisuje psihologija.
Kada bi se obje strane koje se ovih dana prepucavaju oko zdravstvenog odgoja u Å¡koli stvarno htjele suoÄiti s ovakvim problemima u Å¡koli (a to su vrlo velike anomalije) tada bi se takve sluÄajeve moglo ispravljati, jer to dijete nije baÅ¡ niÅ¡ta krivo Å¡to je pogreÅ¡no odgajano i nauÄeno.
Moram i sama nešto dodati.
Nisam jedina koja drži dijete za ruke. ÄŒini to i njegova uÄiteljica (razrednica). To je jedini naÄin za preživjeti sat. U suprotnom sve može zavrÅ¡iti sliÄnom scenom cipelarenja koju smo nedavno vidjeli na televiziji nakon onog pokuÅ¡aja atentata jer vjerujem da su djeÄaci iz razreda dobili upute svojih roditelja da vrate istom mjerom. Meni se to dogodilo nekoliko puta nakon Äega sam odluÄila da ću agresivno dijete držati. Upoznata je s tim i njegova majka, no nije sretna Å¡to ga navlaÄimo!!! Ne mislite valjda da treba dozvoliti da druga djeca stradaju i budu povrijeÄ‘ena.
PokuÅ¡avale smo obje lijepim, posebice razrednica. I biva pretuÄen od strane djece, i na hodniku, i u dvoriÅ¡tu i u razredu, ali uporno nastavlja.
Normabel je propisala moja lijeÄnica opće medicine. Je li to sporno?
Kao Å¡to rekoh otkaz pedagoginji , pazite koji je njen komentar.”Pedagoginja Å¡kole odraÄ‘uje zamjenu za kolegicu na porodiljnom i kada sam ga njoj odvela, ona je odbila pomoći s isprikom da je on već bio kod nje i odbijao je svaki razgovor te sve nema smisla!!! ” Otkaz !!! Ravnateljica isto. Neka sposobna ravnateljica i pedagoginja odrade svoj posao. Nije lagano ali to im je posao. Obavijestiti sve nadlezne i potrebne institucije, obaviti razgovore sa roditeljima, i prijaviti sve jer jedno dijete NE MOŽE i NE SMIJE zlostavljati drugu djecu i nastavnike. Riba smrdi od glave pa krenimo od toga.
Mama sam predškolca, sa zanimanjem pratim ove teme.
Za malog prvaÅ¡ića – može li mama (ili otac) sjediti s njim na nastavi neko vrijeme ?
Postoji li ta mogućnost ?
Govori mi svekrva, koja je radila kao uÄiteljica u OÅ , da su kod nemirne i agresivne djece
(a bilo ih je uvijek u jednoj generaciji) roditelji na satu pomagali (u to doba još nije bilo asistenata).
UÄitelj/ica neka si postave laptop na ‘katedru’ i priÅ¡tekaju web kameru. Kamera koÅ¡ta 100-tinjak kuna. Na poÄetku sata ukljuÄite snimanje pa da se vidi i poslije pokaže i dokaže koliko su i jesu li djeca neotesana i bezobrazna. Tada je puno lakÅ¡e dokazivati ovo o Äemu je uÄiteljica pisala u pismu i reagirati.
Službe koje bi trebale reagirati po dojavi a ne rade svoj posao, zna se – prijava odgovornom ministarstvu, urudžbirana, a i zatražiti hitni prijam te intervenciju odgovornih
.
Možda bi prije svega trebalo reagirati osobno. ProblematiÄnog uÄenika uhvatiti Ävrsto pod ruku i držati ga posjednutog dok ne izgubi volju za “kopitanjem”. I mali razulareni psi dresiraju se na sliÄan naÄin. Kada shvate tko je gazda i voÄ‘a Äopora, ili mu se priklone ili Å¡ute u prikrajku.
Ako je pak to sluÄaj sa odraslijom djecom koje ne možemo “prisilno” posjesti, nastavnik lijepo pokupi svoje stvari i izaÄ‘e iz uÄionice te prijavi problem ravnatelju. I tako par-sto puta dok ne pukne film i ravnatelju zbog Äestih dolazaka profesora. Netko mora snositi odgovornost za uÄenikov bezobrazluk a to sigurno nisu nastavnici!
A ova “prava djece”, “prava ovih i onih”…
to je i dovelo do ovakve situacije: “tata i mama, ako budete joÅ¡ jednom vikali na mene, prijavit ću vas!”, kaže devetogodiÅ¡nja djevojÄica i nastavi se Å¡minkati i lakirati nokte, smijuljeći se na proste sms poruke njenog deÄka sa kojim je “u vezi” već tri godine, kako sama kaže. Po izlasku iz kuće spotakne se na knjigu iz matematike, soÄno poput pijanog mornara opsuje i Å¡utne knjigu nogom pod krevet. ZalupivÅ¡i vratima, dala je roditeljima do znanja da je ona “odrasla” i ima svoja prava.
UÄitelj/ica neka si postave laptop na ‘katedru’ i priÅ¡tekaju web kameru. Kamera koÅ¡ta 100-tinjak kuna. Na poÄetku sata ukljuÄite snimanje pa da se vidi i poslije pokaže i dokaže koliko su i jesu li djeca neotesana i bezobrazna. Tada je puno lakÅ¡e dokazivati ovo o Äemu je uÄiteljica pisala u pismu i reagirati.
Službe koje bi trebale reagirati po dojavi a ne rade svoj posao, zna se – prijava odgovornom ministarstvu, urudžbirana, a i zatražiti hitni prijam te intervenciju odgovornih
.
Možda bi prije svega trebalo reagirati osobno. ProblematiÄnog uÄenika uhvatiti Ävrsto pod ruku i držati ga posjednutog dok ne izgubi volju za “kopitanjem”. I mali razulareni psi dresiraju se na sliÄan naÄin. Kada shvate tko je gazda i voÄ‘a Äopora, ili mu se priklone ili Å¡ute u prikrajku.
Ako je pak to sluÄaj sa odraslijom djecom koje ne možemo “prisilno” posjesti, nastavnik lijepo pokupi svoje stvari i izaÄ‘e iz uÄionice te prijavi problem ravnatelju. I tako par-sto puta dok ne pukne film i ravnatelju zbog Äestih dolazaka profesora. Netko mora snositi odgovornost za uÄenikov bezobrazluk a to sigurno nisu nastavnici!
A ova “prava djece”, “prava ovih i onih”…
to je i dovelo do ovakve situacije: “tata i mama, ako budete joÅ¡ jednom vikali na mene, prijavit ću vas!”, kaže devetogodiÅ¡nja djevojÄica i nastavi se Å¡minkati i lakirati nokte, smijuljeći se na proste sms poruke njenog deÄka sa kojim je “u vezi” već tri godine, kako sama kaže. Po izlasku iz kuće spotakne se na knjigu iz matematike, soÄno poput pijanog mornara opsuje i Å¡utne knjigu nogom pod krevet. ZalupivÅ¡i vratima, dala je roditeljima do znanja da je ona “odrasla” i ima svoja prava.
Ja sam snimala potajno ovo dijete o kojem sam pisala za vrijeme napadaja, tj. kamera je bila na ormariću, ali Å¡to mi to znaÄi kada djecu ne smijemo snimati i nisam to nigdje mogla upotrijebiti..
Nažalost zakonom zabranjeno…A rado bih snimila. Jer svi ovi moji opisi ne mogu doÄarati scene koje se odigravaju u razredu, pogotovo ne izraz lica zlostavljaÄa.
Možda bi uÄiteljica trebala promijenit svoj pristup tom djetetu….niÅ¡ta mu ne znaÄi ako ga fiziÄki drži da sjedi na stolici….kod njega to izaziva joÅ¡ veći revolt… pobogu pa dijete je…. svi bi neke službe navukli…socijalna ovo…ovaj ono…ma dok bi dijete proÅ¡lo kroz “njihove” ruke,pogubilo bi se skroz….dajte malo odvojite vremena za to dijete, a ne ga osuÄ‘ivati…k vragu,tek je poÄelo u Å¡kolu ić…. mislim da većina ljudi kad vidi malenog kuÅ¡travog psića na cesti ga poželi dotaknuti:”vidi ga,kako je sladak,lijep i sl.”… pa dajte primjeite sliÄnu taktiku…pokuÅ¡ajte djetetu prić bolje i ljepÅ¡e nego bi se tom psiću…. iznenadit će se jer je to neÅ¡to na Å¡to se djeÄaÄić nije navikao…probudit ćete znatiželju…Naravno da treba vremena….ali da se malko,bar malko suosjeća,valjda bi vam pala na pamet nekakva ideja,taktiÄna,za to maleno stvorenje…. ono ne smije ovo,ne smije ono…ja vjerujem da maliÅ¡an niti ne kuži bit rijeÄi NE…jer je možda sluÅ¡a cijeli život…. ma potrudite se ostat s njim 20-tak minuta ekstra,ali da za to ne tražite joÅ¡ jednu plaću..pružite mu priliku,k veragu…a ne ga dodatno istraumatizirati….
Ha…Ha…Ha…
Vidi se da ne poznajete situaciju u tom razredu.
Djetetu treba pomoć. Ali ne na naÄin da se svi prave da je sve u redu.
Gdje ide ovaj svijet? Protiv nasilja u Å¡koli se ne bori Jumbo plakatima kao “Zaustavimo nasilje u Å¡kolama!” Žalosno:-(
Parole kao :”ZaÅ¡titimo djecu” se u praksi koriste u svrhu zaÅ¡tite djeteta-nasilnika, koje vrÅ¡i TEROR nad svom ostalom djecom u razredu.
Nad nekima fiziÄki TEROR a nad svima (ukljuÄujući i jadnu uÄiteljicu) PSIHIÄŒKI TEROR. Djeca iz tog razreda se sigurno vesele odlasku u Å¡kolu jer im je jako lijepo. I zanimljivo! Jer nikad se ne zna koga će od njih sljedeći put napasti.
Ostala djeca baš uživaju.
Prelijepo je to djetinjstvo. I super uspomena iz Å¡kole.
Mislim da ljudi preolako shvaćaju ovakve situacije – Jona, to dijete je bolesno. I tom djetetu je potrebna struÄna pomoć, psihoterapija, nadzor i Å¡to li već, ne samo njemu, nego cijeloj obitelji.. Nitko nikog ne navlaÄi, socijalna ovo, ovaj ono..
Govorim iz iskustva da kad iskoristiÅ¡ sve moguće metode, taktike, kad daÅ¡ cijelog sebe kako bi pomogao takvom djetetu, a napretka nema – iscrpiÅ¡ se, umoriÅ¡ i jako razoÄaraÅ¡. A to dijete nije jedino koje treba dobivati tvoju pažnju i ljubav u tom razredu.
Situaciju sa fiziÄkim držanjem djeteta na stolcu (svi znamo Å¡to je stolica, nadam se) naravno da nije preporuÄljiva, ali dijete u trenutku napada ne može kontrolirati svoje ponaÅ¡anje i agresiju, a opet govorim, kolegica nema samo njega u razredu.
Ja u takvom trenutku nisam ni mogla izaći iz uÄionice kako bih nazvala mamu ili bilo koga drugog (jer sam sama bila u Å¡koli) pa sam Äekala dok se ne smiri kako bismo zajedno otiÅ¡li do telefona.
Kolegice, nemam rijeÄi kojima bih pomogla u ovoj situaciji, ali bih ukratko podijelila i svoje iskustvo.. Naime, nemam mnogo radnog iskustva u struci, tek Äetiri godine. Nakon prve prekrasne godine rada u jednoj maloj Å¡koli sa normalnom djecom i roditeljima, primljena sam na zamjenu u podruÄnu Å¡kolu te dobila prvaÅ¡iće. Bila sam diskretno upozorena na jednog uÄenika koji je pokazivao znakove socijalne zapuÅ¡tenosti i psihiÄkih problema joÅ¡ u predÅ¡koli, no niÅ¡ta viÅ¡e od toga. Nakon mjesec dana i prilagodbe na Å¡kolu i uÄitelje, dijete je poÄelo maltretirati i zlostavljati sve oko sebe. Bila sam uvjerena da će se to smiriti, dala si truda i vremena, vjerovala da svojim ponaÅ¡anjem i pristupom mogu pomoći tom djetetu.
To je uÄenik koji živi u jednoj nesreÄ‘enoj obiteljskoj situaciji, otac zlostavljaÄ, majka je pohaÄ‘ala specijalnu Å¡kolu, tu je joÅ¡ nekoliko Älanova oÄeve obitelji koji maltretiraju majku koja je nažalost bespomoćna u toj situaciji.
Dijete je bilo sposobno, inteligentno, vrlo milo i drago, no u trenucima “napadaja” (obiÄno nakon prvog ili maksimalno drugog sata) poÄelo bi vriÅ¡tati i režati na mene, ganjati djecu po uÄionici, pikati ih olovkom, pljuvati, psovati. U tim trenucima bilo bi mokro od znoja i svo crveno. Bilo je situacija u kojima je djecu znalo gurnuti sa stolca na pod, gristi ih, puzati ispod stolova, zavijati, vijaÄom vezati uÄenike (jednom, i od tada vijaÄa viÅ¡e nismo imali u uÄionici jer nisam imala ormar pod kljuÄem), za vrijeme jela bi udaralo i ometalo djecu, Äupalo ih, i ostalo. Nije bilo dana kada taj uÄenik nije napravio neki incident. Na satovima tzk-a i u nekim glazbenim igrama na satovima gk-a aktivnosti nije bilo moguće ptovesti do kraja. Å etnje parkom i izleti su na bile nemoguće misije.
Napisali smo izvješća i izvješća, pedagog, defektolog i ja, dostavili ih Centru za soc. skrb, zvali ih, molili da pomognu.. I to je trajalo do pred kraj prvog polugodiÅ¡ta kada je konaÄno primljen na hospitalizaciju u Kukuljevićevu. Kada je primljen, istog trena je stavljen pod terapiju lijekovima, vezan, pikan jer ga nisu mogli umiriti. Nakon promatranja, takvo dijete je vraćeno u normalno razredno odjeljenje. Bio je doslovno nadrogiran, slina mu je curila, spavao je pod satom, bio blijed i usporen. Na nalazima je pisala dijagnoza F neÅ¡to (ne sjećam se trenutno toÄno koji broj) i to je bilo to. Pio je svoju terapiju te i dalje imao napadaje. Centar je krenuo u nadzor nakon 5 mjeseci od zaprimanja izvješća i osobnog kontaktiranja.
Tako smo došli do kraja prvog razreda i, hvala Bogu, vratila se kolegica koju sam mijenjala.
RadivÅ¡i s takvim djetetom i strahujući svaki dan hoće li se Å¡to dogoditi dok sam na poslu je ostavilo dosta posljedica i na mom zdravlju (psihiÄkom, a Å¡to je uzrokovalo i fiziÄke tegobe).
Danas to dijete još uvijek pohađa redovnu nastavu, situacija se malo smirila kaže kolegica (ja bih prije rekla da su se već navikli jedni na druge i da je djeci takvo ponašanje postalo normalno)..
Ljuta sam jer sam svjesna da smo bespomoćni.
Kada bi institucije ZAISTA radile svoj posao, uÄenik bi već nakon hospitalizacije i nadzora bio oduzet obitelji i smjeÅ¡ten u neki specijalizirani dom i Å¡kolu (koje naravno takoÄ‘er nisu ono Å¡to bi trebale biti – govorim o domovima, iz vlastitog iskustva).
Sretno i nadam se da ću biti pametnija i možda viÅ¡e saÄuvati sebe u takvoj sliÄnoj idućoj situaciji.
@jedna
Svaka vam Äast na izboru rijeÄi. Radili ste sa normalnom djecom i roditeljima??? Ma predivno.
Nadam se i ja da ćete biti pametniji kada se vama ili nekome bliskom dogodi “takvo” dijete.
dajte onda vi predložite bolji antonim opisanom: “otac zlostavljaÄ, majka je pohaÄ‘ala specijalnu Å¡kolu” i djete koje ima psihijatrijsku dijagnozu. rekla bih da je upravo “normalna djeca i roditelji” suprotnost od navedenog.
i da, predivno je raditi s normalnom djecom koja imaju normalne roditelje, hvala na pitanju. to je ono za što se većina nas ovdje školovala.
Pa lijepo, idite onda u Normalnozemsku pa tamo radite sa normalnom djecom i njihovim roditeljima. Ovo je stvaran život i ima onih, na žalost sve viÅ¡e, koji nisu bili tako sretni da se rode ili odrastaju “normalni”. Te “nenormalne” ne možete gurnuti pod tepih, a ovdje se radi o DJETETU za koje nije kasno da mu se pomogne. Ali dok se ne radi o vlastitoj koži skloni smo upirati prstom.
A vama, sudeći po profesiji kojom se bavite, ne bi trebao biti problem napisati koje slovo više i upotrijebiti izraz kao npr. djeca uredne razvojne linije, ili djeca bez poteškoća, a vjerujem da ste sposobni i sami smisliti neki naziv.
naravno, jer uvijek je bolje, u maniri ameriÄke politiÄke korektnosti, reći “vizualno izazvan” nego “slijep”. pa ćemo onda za normalnu djecu i njihove roditelje reći da su “djeca bez poteÅ¡koća” i “roditelji djece bez poteÅ¡koća”, da se oni drugi ne bi uvrijedili.
draga morisela, rado bih otiÅ¡la raditi u normalnozemsku, ili bilo koju drugu zemlju u kojoj bih kao uÄiteljica/nastavnica/profesorica predavala svoj predmet, a ne bih morala u isto vrijeme glumiti psihologa, psihijatra, defektologa i socijalnog radnika. jer niti jedno od nabrojanog nisam, niti sam obrazovana, ni osposobljena za to.
jako mi je žao Å¡to netko vama blizak, oÄito, ima poteÅ¡koća, ali to ne znaÄi da dvadeset uÄenika i cijela zbornica moraju biti taoci djeteta koje ima ozbiljnih problema i roditelja koji niÅ¡ta ne poduzimaju da se ti problemi rijeÅ¡e. ako dijete s poteÅ¡koćama ima pravo na obrazovanje i socijalizaciju, nemaju li ga i ostala djeca u tom razredu? uz, naravno, pravo da budu zaÅ¡tićeni od verbalnog maltretiranja i tjelesnog ozljeÄ‘ivanja kojem su izloženi od uÄenika u pismu anonimne uÄiteljice i jedne, i joÅ¡ mnogih njima sliÄnih.
Slažem se sa vama da ostala djeca u razredu imaju pravo na obrazovanje i socijalizaciju. Imaju pravo dolaziti u Å¡kolu bez straha da će biti na bilo koji naÄin napadnuta, uÄitelji imaju pravo poduÄavati svoj predmet, roditelji ne bi trebali strahovati za svoje dijete dok je u Å¡koli itd. I zaista mi je žao svih ukljuÄenih. Djece kojima treba drugaÄiji pristup biti će na žalost uvijek, a da bi se izbjegli ovakvi dogaÄ‘aji problem treba biti prepoznat prvo u roditeljskom domu, dalje ako roditelji ne vide problem tu je pedijatar kojemu treba kliknuti da neÅ¡to ne Å¡tima. Ne mogu razumjeti da je ovo nesretno dijete uspjelo upisati prvi razred i da je proÅ¡lo sve procedure koje valjda (nemam Å¡kolsku djecu pa ne znam koji je put upisa) ukljuÄuju nekakve razgovore sa psihologom i drugo gdje se moralo vidjeti da dijete ima problem (osim ako preko noći nije postao takav u Å¡to sumnjam). A onda ga uputiti na potrebne dijagnostiÄke obrade, vidjeti kakvo je obrazovanje najbolje za njega, da li u redovnoj Å¡koli uz asistenta ili drugo.
Sada su svi ukljuÄeni u priÄu nesretni, a moglo se djeÄaku pomoći da ostvari puni potencijal, djeci u razredu se moglo omogućiti da uÄe o razliÄitostima, toleranciji i pomaganju drugima, Å¡to nam svima jako fali, sudeći po postovima.
Ionako ovo naÅ¡e piskaranje niÅ¡ta neće rijeÅ¡iti u konkretnom sluÄaju niti u budućim, previÅ¡e je odgovornih koji zakazuju u svojim podruÄjima, zaboravljam s vremena na vrijeme gdje živim.
I ne, nemam dijete sa poteÅ¡koćama Å¡to me ne sprjeÄava da gledam na problem sa viÅ¡e strana.
IspriÄavam se, trebala sam napisati teÅ¡ko bolesno dijete. Jer to po dijagnozi struÄnjaka i je. Oni koji razumiju situaciju, shvatili su Å¡to sam htjela reći.
I nemate pravo govoriti o tome da guram neÅ¡to pod tepih i upiranju prstom jer niste proveli ni jedan dan sa mnom u razredu da vidite moj naÄin rada.
Da znate koliko sam sebe dala za to dijete, vjerujem da ne biste komentirali moje iskustvo na takav naÄin, no zato ja znam i to mi je dovoljno. To Å¡to sam napisala na kraju da hvala Bogu Å¡to se vratila uÄiteljica, znaÄi samo to da viÅ¡e ne moram bespomoćno gledati to dijete kako propada jer mu ja nisam mogla pomoći viÅ¡e ni na koji naÄin. Ja kao njegova uÄiteljica.
Bravo! Sramota da se danas zbog iz Amerike uvezene politiÄke korektnosti viÅ¡e ne smije reći popu pop, a bobu bob.
“Nadam se i ja da ćete biti pametniji kada se vama ili nekome bliskom dogodi “takvo†dijete.”
Ako će mi dijete imati sliÄnih problema, bit ću dovoljno pametna da pravovremeno potražim struÄnu pomoć. I ja ću svoje dijete voljeti, a ovaj maleni nažalost to od svojih roditelja nije osjetio, no od mene je. Zato me u trenucima svjesnosti, zdravosti, normalnosti (ne znam kako da se izrazim da me opet krivo ne shvatite) grlio i bio stalno uz mene.
PokuÅ¡alo se lijepo, ne ide…
Citiram ponovo profesora Podnara:” PokuÅ¡aji preodgoja psihopata i sociopata razgovorom i pregovaranjem upravo su komiÄno naivni i samo uÄvršćuju zlikovca u uvjerenju da može i dalje nekažnjeno Äiniti zlo.”
Suosijećam s uÄiteljicom. Poznato mi je da se u RH u prosvjeti teret rada s uÄenicima prevalio na nastavnika pa uglavnom samo o njemu ovisi kako će izaći na kraj s razredom.
Najbolje je priÄekati da odraste pa poÄne pucati po razredu. Možda se onda i ministar pokrene pa kaže da mu je žao.
Ma kad zapuca, opet će ga žaliti…nije ono krivo Å¡to je odraslo u takvoj-i-takvoj obitelji…krivi su profesori, Å¡kola, Å¡to to nisu na vrijeme primijetili i reagirali…hehehe…tako bi iÅ¡la priÄa. Ljudi jednostavno ne mogu shvatiti da ogromna većina nas koji radimo ovaj posao – unatoÄ svemu!! – taj posao volimo, jer nemamo apsolutno nikakvu drugu privilegiju, nit financijsku, nit druÅ¡tvenu, dapaÄe, izvor smo podsmijeha i sažaljenja…dakle, na stranu prodike da se mi nastavnici/uÄitelji/profesori moramo viÅ¡e truditi, viÅ¡e voljeti takvu djecu…to se sve podrazumijeva. Ali treba se shvatiti neÅ¡to drugo: nisu sva djeca anÄ‘eli. Da, neka se raÄ‘aju kao zloÄinci i psihopati. Je li kriva genetika, obitelj, okolina, Å¡togod…i takve pojedince treba izdvojiti iz druÅ¡tva ostale, NORMALNE, djece. To ne pomaže nikakva pedagoÅ¡ka teorija niti moraliziranje. DeÄko koji je bio sliÄan ovom sluÄaju, iako poneÅ¡to blaži, danas guli svoje zbog silovanja. Pitam se kako je curi koju je silovao, NJENIM roditeljima, braći, sestrama…a možda i nekim drugima kojima je vjerojatno naudio, a nisu ga imale hrabrosti prijaviti…tko njih žali, pitam se!? (Taj deÄko je u osnovnoj Å¡koli nosio na sat ogromni umjetni penis i nakon Å¡kole nas ganjao na putu do kuće i plaÅ¡io nas s tim penisom…tko mu je Å¡to mogao? Nitko niÅ¡ta! Sigurno je neki “pametni” pedagog ili socijalni radnik rekao da je to dijete jedno, i da mu “treba pomoć”…)
vidim svatko ima prijedloga, osuÄ‘uju uÄiteljicu zbog njenih rijeÄi, itd. pa eto, poÅ¡aljite jedan dan svoje dijete u taj isti razred, pa kad vam doÄ‘e kući i kaže da ga je netko uboo olovkom, iglicom sa panoa, odalamio Å¡akom u stomak, izgrebao po Äelu, … (da ne nabrajam dalje), pa da vidimo onda koliko bi vas zadržalo svoja miÅ¡ljenja ili biste (kao i ja) rekli svom djetetu da mu vrati (na sreću – moje dijete nije nikada osjetilo bijes ili agresiju ovoga djeÄaka, ali shvaćam roditelje Äija djeca jesu i koja su rekla djeci da uzvrate). ali isto tako smatram da su ti roditelji Äija su djeca neposredno svaki dan ugrožena trebali napraviti frku u Å¡koli, a ne Äekati da to netko drugi napravi za njih
U kakvoj državi živimo svjedoÄi i veÄeraÅ¡nja emisija na HTV-u Paravan o otkazima 14 Ravnatelja.
S jedne strane imamo ravnatelje koji su dobili razrjeÅ¡enje,a da su pogreÅ¡no utvrÄ‘ene Äinjenice.
S druge strane imamo ravnatelje koji nisu uopće priznali da su protuzakonito upisali s nedovoljno bodova upisali u 4. godišnje škole.
Ti “drugi” ravnatelji i nikomu nije palo na pamet da su time oÅ¡tetili Å¡kole, profesore u 3-godiÅ¡njim Å¡kolama. Manje uÄenika->manje Å¡kolskih sati. ProÅ¡le godine izgubio sam posao tj. sate u 3-godiÅ¡njoj Å¡koli jer se premalo uÄenika upisalo . Imao sam ugovor na odreÄ‘eno vrijeme!
Ukoliko tko Äita iz te Å¡kole POZDRAVLJAM Ravnatelja koji je bio korektan. U toj Å¡koli nemam komu Å¡to zamjeriti, cca. 10.07. sam upozoren da bih mogao ostati bez sati!!!
I mene jako zanima Å¡to rade pedagozi? Za Å¡to su oni plaÄeni? I zaÅ¡to su uvijek mame krive za sve?
ProÄitavÅ¡i razliÄita miÅ¡ljenja uÄesnika u ovoj raspravi odluÄio sam i sam priložiti svoje miÅ¡ljenje kao dugogodiÅ¡nji profesor (odradio sam 40 godina u tom zvanju i sada sam već godinama u zasluženoj mirovini).S radom sam poÄeo na osnovnoj Å¡koli Å¡ezdesetih godina proÅ¡og stoljeća pa preko gimnazije do fakulteta kada sam umirovljen. U tih 40 godina rada svaÅ¡ta sam proživio. Za moj rad i odnos s bivÅ¡im uÄenicima i studentima vežu me vrlo lijepa sjećanja. Kad god se sretnemo, to su uvijek srdaÄni susreti s osmjehom. Iz tih susreta, bilo namjernih-proslave godiÅ¡njica mature, diplome na sveuÄiliÅ¡tu ili sluÄajnih na ulici,koji mi puno znaće, vidim da iz tih lica zraÄe zadovoljstvo, poÅ¡tovanje i zahvalnost za ono Å¡to smo im ja i moji kolege dali svojim radom i zajedniÄkim zalaganjem.
MeÄ‘utim znam se prisjetiti i vrlo neugodnih pojedinosti prigodom kojih je malo nedostajalo pa da zauvijek odem iz prosvjete, s “dasaka koje život znaće”. Istovremeno prisjećam se i svog Å¡kolovnja gdje su rad, red, odnos do uÄenja i znanja, a nadasve poÅ¡tovanje naÅ¡ih uÄitelja, roditelja, starijih itd bili na zamjernoj razini. Kao Å¡kolski drugovi a i kasnije kao kolege na fakultetu isto tako smo poÅ¡tovali i cijenili jedni druge. Znalo je biti sitnih zadirkivanja ali ovako neÅ¡to Å¡to se danas dogaÄ‘a (iživljavanje, cipelarenje pa i smrt), toga nije bilo iako je u razredu znali biti i do 35 uÄenika. ZaÅ¡to nije bilo?….zato jer si se bojao posljedica. Znao si Å¡to te Äeka, ako si napravi neku svinjariju u Å¡koli ili izvan nje, a to se sazna. U Å¡koli (uÄitelj i njegove pedagoÅ¡ke mjere), kod kuće (tata, mama ali i oboje zajedno-prvo uvjeravanje a onda lijepo batine za pamÄenje) i nedaj Bože u miliciji ili kasnije u popravnom domu koji je isto tako odigrao svoju ulogu. Da se razumijemo svakako i uvijek sam bio protiv grubosti i batina (svoju djecu nikada nisam udario). UÄitelji u OÅ rjeÅ¡avali su poteÅ¡koće sa pojedincima u razredu na sebi svojstven naÄin bez pedagoga, policije, prosvjetne inspekcije, tužbi, odvjetnika, ravnatelja, napisa u novinama itd. UÄitelj je bio neprikosnoveni gospodar stanja u razredu i znao se je nositi sa svime Å¡to se u razredu i izvan razreda dogaÄ‘a, jer mi Ä‘aci nismo imali prava kakva danas imaju. UÄitelj je sve rjeÅ¡avao s roditeljima, koji su mu bili potpora u svakom pogledu i nisu zagovarali svoju djecu, posebice ako su znali Å¡to je njihovo dijete napravilo (djevojÄice nisu nikada bile kažnjene, posebice ne nekom pljuskom ili sliÄno). Odrastali smo u takvom ozraÄju i postali ljudi, danas skoro sedamdesetogodiÅ¡njaci (69 god.) s obiteljima, djecom i unuÄadi. Od nas 33 u razredu, 30 nas je zavrÅ¡ilo fakultet, neki su doktorirali, napravili karijere doma i u inozemstvu itd. Pitati ćete se zaÅ¡to tako dug uvod?….., evo odgovora.
Negdje 70-tih godina, radeći na OÅ imao sam u 5. ili 6. razredu jednog uÄenika, koji je doslovce maltretirao cijeli razred. Ustajao usred sata, odlazio iz razreda i dolazio natrag kad i kako je htio, lupao vratima, vikao, putem ruÅ¡eći sve sa klupa, Äupajući djevojÄice za kose, deÄkima, iz Äista mira, onako u prolazu opaliti pljusku,udariti u leÄ‘a da su ostajali bez daha, izmaknuti stolicu, mene poslati u PM itd. I ja sam to stoiÄki kao razrednik, uz puno uvjeravanja dotiÄnog uÄenika da to ne radi, trpio. To se nije dogaÄ‘alo samo za vrijeme moje nastave nego na svim satima nastave, te tako ometao i onemogućavao sve uÄenike u radu.
Ispostavio sam njegov sluÄaj, jer smo roditelji i ja zahtijevali da se neÅ¡to uÄini s njim. Imali sastanke sa roditeljima, pedagoginjom, ravnateljem, ped.inspekcijom, ministarstvom, psihijatrom (bio je na promatranju). Predlagali smo da ga se premjesti u drugu Å¡kolu, ali je reÄeno da je za njega najbolje da ostane u istom razredu i u istoj Å¡koli. I ostao je na opće zgražanje i nemoć sviju nas. No jednoga dana, piÅ¡ući na tablu (premjestio sam ga u prvu klupu), zaÄuo sam tri krika. Naglo sam se okrenuo i u njegovoj ruci ugledao 30 cm dugu oÅ¡tru iglu koju je zabadao u krvavu ruku svog sudruga u klupi, koji je zbog toga primao injekcije i 3 tjedna odlazio na previjanje u bolnicu). I tad je puklo. Visok sam i snažan, ali vrlo smiren i nikada nisam svoju snagu nigdje i na nikome ispoljavao. SkoÄio sam do njega, oduzeo mu iglu i dobro ga isprebijao. U razredu tajac. I od tada s njim viÅ¡e nije bilo nikakvih poteÅ¡koća na cijeloj Å¡koli do kraja Å¡kolovanja. Ja sam imao odreÄ‘enih poteÅ¡koća i skoro ostao bez posla, no upravo potpora koju su mi dali roditelji i kolege me je spasila od gubitka radnog mjesta.
Eto toliko pa prosudite.
Dragi kolega, hvala na vaÅ¡em podužem komentaru. Prvi dio pisma u potpunosti potpisujem. Mogla bih vam biti kćer, ali i moje bih djetinjstvo i mladenaÅ¡tvo opisala na sliÄan naÄin. Hvala vam na vremenu i trudu. Samo kad bi se netko zamislio oko svega toga.
Nažalost, praksa je pokazala da agresivci poznaju jedino jezik agresije. Poznajem i druge priÄe starijih profesora koji su stvari rjeÅ¡avali na takav naÄin i to u Äetiri oka. I bilo je rezultata. No tako to funkcionira samo meÄ‘u muÅ¡karcima. U danaÅ¡nje vrijeme bi vas za takvo neÅ¡to razapeli.
Jasno i glasno. Kad si u Rimu, ponaÅ¡aj se kao Rimljanin. Djeca znaju da su sve te “mjere” samio prazne priÄe i rade budale od odraslih…nemojte zaboraviti da djeca znaju biti vrhunski manipulatori. Nažalost, da samo Ävrknem nekog po glavi iz Å¡ale, vjerojatno bi me roditelji prijavili prosvjetnoj inspekciji.
Nemam vremena citat sve komentare, ali je li ikome mozda vec palo na pamet da se radi o nekom od poremecaja slicnih ADHD-u?
Jedan mali u siroj familiji to ima, vozali su ga po neurolozima, pretragama ovim, onim, upravo zbog simptoma slicnim goreopisanima, dijagnoza postavljena, tabletica prepisana i sve pet.
Ono sto je bitno, hocu reci, je da se mozda radi o poremecaju koji ima i fiziolosku pozadinu i dijete ga ne moze, sve da hoce, ispraviti samo bihevioralnom terapijom.
Da ne bi bilo zabune, nisam za to da se dijete nadrogira da bi odraslima bilo lakse, i medikamenti svakako trebaju biti zadnja opcija s obzirom da ne postoji lijek bez nuspojava, ali mozda je u ovom slucaju upravo to jedina i prava? Trebalo bi mozda preispitati i taj aspekt…Sretno svima!
Djeca s ADHD – om itekako mogu korigirati svije ponaÅ¡anje, ali im netko treba reći istinu, a istina je da su drugaÄiji.
Njihov je interes iskljuÄiv. Kad neÅ¡to zavole onda bi samo to radili, a kad im neÅ¡to nije po volji ili im je dosadno, onda svim silama to pokazuju i odbijaju suradnju.
Problem je u tome Å¡to se sami roditelji boje takve svoje djece i ne mogu im objasniti zaÅ¡to je to tako pa im govore da su jednaki kao i ostali i silno ih pokuÅ¡avaju ukalupiti u zajednice u kojima ne žele da za njihovo dijete vrijede ista pravila kao i za druge. žele da je dijete prihvaćeno i da ga se ne etiketira, a istovremeno traže da prema njemu budemo drugaÄiji. Ok. Možda roditelji to mogu tražiti od mene, ali bi bilo skroz neozbiljno to isto razumijevanje tražiti od njegovih vrÅ¡njaka koja su takoÄ‘er samo djeca.
Na nastavi jednostavno ne smijem dozvoliti da netko iz dosade Å¡estarom ubode u oko drugog uÄenika. Moram to sprijeÄiti makar i upotrebom fiziÄke sile. Kasnije možemo razgovarati.
Evo javljam se kao mama djecaka kojeg je agresivni djecak izgrebao do krvi, neznam u cemu je problem ali zelim reci da me nitko o tome nije obavijestio ni rekao ni a u skoli, dok moj sin nije dosao kuci sav izgreban. Kad je govorio da se doticni obraca uciteljicama sa kurvo ostala sam u velikom soku. A ostaloj djeci govori da su govna…I sama sam majka i dajem sve za svoje dijete…ali dali je sigurno puÅ¡tati ga u Å¡kolu gdje se nad ostalom dijecom vrÅ¡i naselje i samo da slusa takve rijeci…Moj sin u skoli ima odlicne rezultate i potvrÄ‘ujem vam da za rijec KURVO nikad nije cuo dok nije krenuo u Å¡kolu koja ima status Å KOLA PROTIV NASILJA…Iskreno dijete nije nista krivo, krivi su roditelji u ovom slucaju njegova samohrana majka koja na vrijeme nije i ne zeli uvidjeti da se ovdje radi o ozbiljnoj traumi i trajno poremecenim odnosima unutar obitelji. A vama uÄiteljice iz engleskog kao i razrednici svaka Äast Å¡to sve to trpite…poduzet cemo i mi roditelji neÅ¡to i uz vas sam u potpunosti!!!
PoÅ¡tovana gospoÄ‘o, Äitava situacija toliko je muÄna i neÅ¡to se mora poduzeti. Drago mi je Å¡to se i vi sada ukljuÄujute u zaÅ¡titu ne samo svoje djece nego i mnoge druge djece Å¡irom Hrvatske koja doživljavaju sliÄne stvari. UÄionica nije mjesto gdje se ovakvi problemi rjeÅ¡avaju. NaÅ¡e Ministarstvo mora se trgnuti i poÄeti zapoÅ¡ljavati ljude koji će se znati nositi s takvim problemima, umjesto da kupuju nove automobile u zamjenu za 5 godina stare!!! Želim vam snagu i upornost u vaÅ¡im nastojanjima i ne prihvaćajte na sutraÅ¡njem sastanku uvjeravanja da se drugaÄije ne može. Odvajanje agresivnog djeteta bit će dobro i za vaÅ¡u djecu i za njega samog. Smirit će se s vremenom, pa će opet u razred.
Imam samo jednu molbu. U vaÅ¡oj borbi ne istiÄite majku i njezino dijete. Oni su u teÅ¡koj situaciji i treba im pomoći. Lov na vjeÅ¡tice može biti samo kontraproduktivan. Ja sam već iziÅ¡la vani s dovoljno detalja. Žao mi je Å¡to sam ih morala iznijeti, no ovo je ipak malo uzburkalo stvari. Ako je sve to uzdrmalo institucije i potakne ih da poÄnu rjeÅ¡avati probleme, posebno centar za socijalnu skrb koji se stalno izmotava, već je puno uÄinjeno. Ne odustajte. I ja sam vama podrÅ¡ka.
Kad je u pitanju ovakvo dijete-svi bi gurali sve pod tepih, osim onih koji to trpe-nastavnika i roditelja druge djece. Å to se ljubavi prema problematiÄnoj djeci tiÄe-ispada da svi imaju viÅ¡e ljubavi od nas koji smo posvetili skoro cijeli život toj djeci, dakle, nismo ih dobili sluÄajno u razred, mi smo se mukotrpno Å¡kolovali, ulagali vrijeme, novac, trud da bi postali nastavnici. Vjerujem da ovoj uÄiteljici dotiÄni djeÄak nije prvo dijete s problemima u ponaÅ¡anju, no, upitajte se svi dobro koliko je nju koÅ¡tao ovaj izlazak u javnost. Rado se priÄa o naÅ¡im praznicima i naÅ¡em slobodnom vremenu…Å¡to mislite, da mi ovo piÅ¡emo sa sata? Svaki put kad mi spomenu plaću trgovca (koja jest premalena, a posao nije lagan), pitam koliko godiÅ¡njih odmora su proveli u pripremi za satove i koliko dnevno, izvan radnog vremena, rjeÅ¡avaju probleme s posla.
Svaka Vam Äast kolegice na hrabrosti jer ste izaÅ¡li u javnost. Vjerujte da svaka Å¡kola ima barem jednog ovakovog uÄenika i da se to zataÅ¡kava. Nastavnik u ovakvim sluÄajevima ne može niÅ¡ta napraviti bez podrÅ¡ke sustava. Postoje ljudi koji su i kompetentniji od nas (nastavnika jezika, matematike, povijesti) za rjeÅ¡avanje ovakvih situacija, za pomaganje djetetu (koje jest žrtva, predobro mi to znamo). Ti ljudi zbog toga imaju ovlasti koje mi nastavnici nemamo, pa prema tome imaju i neke dužnosti. Å to mislite, dok dijete udara i vrijeÄ‘a po razredu (ostavljajući posljedice po svu djecu), zaÅ¡to nastavnica pije Normabele? ZaÅ¡to ih ne pije psiholog, pedagog, socijalna radnica, zakonodavac koji je osmislio zakone kojima možemo pribjeći? Normabele će popiti i koja mama kad joj se dijete naÄ‘e na putu ovom djeÄaku, ne bojte se. Možda jednog dana i dijete kad mu se traume iz razreda vrate.
U mojoj zbornici se sve Äešće plaÄe, plaÄemo mi, zbog nepravde, nepoÅ¡tovanja koje doživimo u razredu (pogotovo s roditeljima). Ovo viÅ¡e nije normalno….
Hvala Vam kolegice na razumijevanju. Zaista, koÅ¡tao me ovaj izlazak u javnost. Noćima nisam spavala, tek po nekoliko sati. No sada sam malo mirnija, jer neÅ¡to smo svi zajedno ipak uzburkali. Kada mi je teÅ¡ko, dozovem u sijećanje one male nježne djevojÄice i one djeÄake koji su vrlo emotivno znali reagirati, pa mi je drago, jer sam uÄinila neÅ¡to za njih. Nije me zanimalo hoće li me nazvati nesposobnom. Jedino Å¡to nisam oÄekivala je etiketa faÅ¡istiÄkog pedagoga i to od jedne Å¡kolovane novinarke.
U beznadnim situacijama uvijek se sjetim filma Shawshank Redemption:”Pressure and time…” Puno pritiska svi zajedno i strpljenja…i bit će…
Samo se treba staviti u kožu ostale, normalne djece u tom razredu.
Zamislite da svaki dan morate biti 5 sati zajedno u prostoriji sa nekim tko maltretira i tuÄe vaÅ¡e prijatelje u razredu (neovisno o tome žaÅ¡to to radi, svejedno). I vi to morate gledati SVAKOG DANA. I pitati se :”Kad sam ja na redu?”. Zaista traumatiÄno iskustvo. Skoro kao u koncentracionom logoru.
To će sigurno ostaviti dubokog traga na njima. NAŽALOST!
Kako nam je dobar zakon (a o brzini reakcije nadležnih institucija da i ne govorimo), uskoro će i pedofili imati svoju stranku kao u Nizozemskoj. To je demokracija ?
ZaÅ¡titimo zlostavljaÄe naÅ¡e djece!