Dalibor Perković, predsjednik udruge “Nastavnici organizirano”, poslao je pismo uredništvu Glasa Koncila nakon što je njegovo ime spomenuto u tekstu u kojemu se nastavlja rat protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama. Pismo prenosimo u cijelosti, a u nastavku teksta donosimo i pojašnjenje stava naše udruge o ovom pitanju.
U tekstu “Nametanja stava manjine” autorice Đurđice Ivanišević Lieb, objavljenom na portalu Glasa Koncila (link na članak), spominje se (i) moje ime, a u kontekstu rata protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama.
„Počela je nova školska godina, a s njom i novi školski napori da se djeci ugodi. Najviše problema ima oko zdravstvenog odgoja koji je u raskoraku s pravim životom. Između ostalog u zdravstvenom se programu ističe da djecu u prvom razredu treba učiti da peru ruke i zube, što djeca nauče s tri, četiri godine. To je povratak djece u vrtiće gdje su to, kao i kod kuće, davno naučili. Srednjoškolski profesor Dalibor Perković, profesor fizike iz Zagreba, vrlo oštro prosvjeduje kada ja riječ o školstvu riječima da je to faraonski projekt beskorisnog ministra koji time pokazuje kako tobože nešto radi: »Sve to pokazuje kako političari žive u svom svijetu i nemaju dodira s realnošću. Pored toliko problema u školstvu oni farbaju dimnjake dok brod tone.« Perković smatra da će taj program većina nastavnika ignorirati.“
Ovakva iskrivljena interpretacija i stavljanje u kontekst općenarodnog otpora zdravstvenom odgoju potpuno je suprotna od onoga što sam ovime htio reći i onoga što mislim. Kao prvo, činjenično je netočno da je “zdravstveni odgoj u raskoraku s pravim životom”. Upravo je nominalni sadržaj zdravstvenog odgoja vrlo blizak životu, dok je suprotstavljanje njegovom uvođenju autistično zabijanje glave u pijesak, nanošenje štete hrvatskoj mladeži i, između ostalog, potpomaganje širenja spolno prenosivih bolesti i povećanja neželjenih trudnoća. “Pravo na samostalan odgoj vlastite djece” staje kod ugrožavanja dobrobiti te djece i mislim da bi u svakoj obitelji u kojoj se djeca sprečavaju da nauče kako se zaštititi od nekih bolesti, u najmanju ruku, trebala djelovati socijalna služba.
Moja kritika ovakvog uvođenja zdravstvenog odgoja nije to što se on uopće pokušava uvesti, nego što se pokušava uvesti na neprofesionalan i nestručan način koji neće dati rezultate. Dakle, ne da ga se ne treba uvesti, nego da ga se treba uvesti efikasnije i bolje, upravo kako bi zaista i naučio djecu ono što ih se treba naučiti.
Stav udruge “Nastavnici organizirano” o uvođenju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole možemo sažeti u izjavi kolegice, članice Udruge:
Nastavnici i učitelji do informacija o uvođenju zdravstvenog odgoja doznali su iz medija. Iako se o tome naveliko raspravljalo i najavljivalo, nastavnicima nisu dane nikakve stručne i striktne upute kako će se provoditi taj dio nastave. To nije niti izborni niti redovni predmet. To uopće nije predmet, nego splet nespretno sročenih prijedloga sadržaja koje nastavnici trebaju ispredavati, metodički se pripremiti, osmisliti i sadržajno i materijalno nastavu u smislu nabavke nastavnih materijala, skripti, bilježaka koje će učenici imati negdje trajno napisane jer udžbenici za to ne postoje.
Možda ministarstvo očekuje da nastavnici sami osmisle nešto poput priručnika ili eventualnog udžbenika?
Nastava bilo kojeg predmeta ili aktivnosti zahtijeva detaljnu pripremu. To nikako ne bi smjela biti improvizacija i interperetacija kurikula po osobnom nahođenju.
Obrazovne ustanove ne mogu se doživljavati kao zasebni i zatvoreni dio sustava i države, već su škole institucije koje više od svega u društvu zahtijevaju suradnju svih drugih institucija te najviše roditelja.
Sloboda koju nastavnici imaju na nastavi predmeta za koji su se obrazovali temelji se na znanju, poznavanju činjenica, ali ne na slobodnoj interpretaciji tih znanstvenih činjenica već na njihovoj primjeni i značenju.
Ako su nam u ovom slučaju ponudili slobodu interpretacije i improvizacije, onda su nas doista jako precijenili jer za sve te teme mi nismo stručni, a ako nastavnik nije stručan za pojedine sadržaje, on ih ne želi predavati jer nije siguran u sve što bi eventualno rekao. Da bi se provjerile sve činjenice na određenu temu potrebno je mnogo vremena i stručne literature, a to je dodatni posao koji nas opterećuje i zabrinjava.“