Dalibor Perković, predsjednik udruge “Nastavnici organizirano”, poslao je pismo uredniÅ¡tvu Glasa Koncila nakon Å¡to je njegovo ime spomenuto u tekstu u kojemu se nastavlja rat protiv uvoÄ‘enja zdravstvenog odgoja u hrvatskim Å¡kolama. Pismo prenosimo u cijelosti, a u nastavku teksta donosimo i pojaÅ¡njenje stava naÅ¡e udruge o ovom pitanju.
U tekstu “Nametanja stava manjine” autorice ÄurÄ‘ice IvaniÅ¡ević Lieb, objavljenom na portalu Glasa Koncila (link na Älanak), spominje se (i) moje ime, a u kontekstu rata protiv uvoÄ‘enja zdravstvenog odgoja u hrvatskim Å¡kolama.
„PoÄela je nova Å¡kolska godina, a s njom i novi Å¡kolski napori da se djeci ugodi. NajviÅ¡e problema ima oko zdravstvenog odgoja koji je u raskoraku s pravim životom. IzmeÄ‘u ostalog u zdravstvenom se programu istiÄe da djecu u prvom razredu treba uÄiti da peru ruke i zube, Å¡to djeca nauÄe s tri, Äetiri godine. To je povratak djece u vrtiće gdje su to, kao i kod kuće, davno nauÄili. SrednjoÅ¡kolski profesor Dalibor Perković, profesor fizike iz Zagreba, vrlo oÅ¡tro prosvjeduje kada ja rijeÄ o Å¡kolstvu rijeÄima da je to faraonski projekt beskorisnog ministra koji time pokazuje kako tobože neÅ¡to radi: »Sve to pokazuje kako politiÄari žive u svom svijetu i nemaju dodira s realnošću. Pored toliko problema u Å¡kolstvu oni farbaju dimnjake dok brod tone.« Perković smatra da će taj program većina nastavnika ignorirati.“
Ovakva iskrivljena interpretacija i stavljanje u kontekst općenarodnog otpora zdravstvenom odgoju potpuno je suprotna od onoga Å¡to sam ovime htio reći i onoga Å¡to mislim. Kao prvo, ÄinjeniÄno je netoÄno da je “zdravstveni odgoj u raskoraku s pravim životom”. Upravo je nominalni sadržaj zdravstvenog odgoja vrlo blizak životu, dok je suprotstavljanje njegovom uvoÄ‘enju autistiÄno zabijanje glave u pijesak, nanoÅ¡enje Å¡tete hrvatskoj mladeži i, izmeÄ‘u ostalog, potpomaganje Å¡irenja spolno prenosivih bolesti i povećanja neželjenih trudnoća. “Pravo na samostalan odgoj vlastite djece” staje kod ugrožavanja dobrobiti te djece i mislim da bi u svakoj obitelji u kojoj se djeca spreÄavaju da nauÄe kako se zaÅ¡tititi od nekih bolesti, u najmanju ruku, trebala djelovati socijalna služba.
Moja kritika ovakvog uvoÄ‘enja zdravstvenog odgoja nije to Å¡to se on uopće pokuÅ¡ava uvesti, nego Å¡to se pokuÅ¡ava uvesti na neprofesionalan i nestruÄan naÄin koji neće dati rezultate. Dakle, ne da ga se ne treba uvesti, nego da ga se treba uvesti efikasnije i bolje, upravo kako bi zaista i nauÄio djecu ono Å¡to ih se treba nauÄiti.
Stav udruge “Nastavnici organizirano” o uvoÄ‘enju zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje Å¡kole možemo sažeti u izjavi kolegice, Älanice Udruge:
Nastavnici i uÄitelji do informacija o uvoÄ‘enju zdravstvenog odgoja doznali su iz medija. Iako se o tome naveliko raspravljalo i najavljivalo, nastavnicima nisu dane nikakve struÄne i striktne upute kako će se provoditi taj dio nastave. To nije niti izborni niti redovni predmet. To uopće nije predmet, nego splet nespretno sroÄenih prijedloga sadržaja koje nastavnici trebaju ispredavati, metodiÄki se pripremiti, osmisliti i sadržajno i materijalno nastavu u smislu nabavke nastavnih materijala, skripti, bilježaka koje će uÄenici imati negdje trajno napisane jer udžbenici za to ne postoje.
Možda ministarstvo oÄekuje da nastavnici sami osmisle neÅ¡to poput priruÄnika ili eventualnog udžbenika?
Nastava bilo kojeg predmeta ili aktivnosti zahtijeva detaljnu pripremu. To nikako ne bi smjela biti improvizacija i interperetacija kurikula po osobnom nahođenju.
Obrazovne ustanove ne mogu se doživljavati kao zasebni i zatvoreni dio sustava i države, već su škole institucije koje više od svega u društvu zahtijevaju suradnju svih drugih institucija te najviše roditelja.
Sloboda koju nastavnici imaju na nastavi predmeta za koji su se obrazovali temelji se na znanju, poznavanju Äinjenica, ali ne na slobodnoj interpretaciji tih znanstvenih Äinjenica već na njihovoj primjeni i znaÄenju.
Ako su nam u ovom sluÄaju ponudili slobodu interpretacije i improvizacije, onda su nas doista jako precijenili jer za sve te teme mi nismo struÄni, a ako nastavnik nije struÄan za pojedine sadržaje, on ih ne želi predavati jer nije siguran u sve Å¡to bi eventualno rekao. Da bi se provjerile sve Äinjenice na odreÄ‘enu temu potrebno je mnogo vremena i struÄne literature, a to je dodatni posao koji nas opterećuje i zabrinjava.“