Ribić otkriva kad spremaju najjači udar na Vladu

(T-portal) ‘Najjači udar planiramo uoči kraja školske godine, kada smo najjači. O tomu ćemo se posavjetovati s našim članovima. Ljudi moraju razumjeti da se sigurno ništa neće promijeniti ako ništa ne poduzmu. A ako nešto poduzmu, ima šanse da se nešto promijeni’, najavio je nastavak sindikalnih aktivnosti Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, u Kartama na stol Osječke televizije.
‘Dio aktivnosti odradili smo prošle jeseni i Vlada više nema socijalni mir. Sindikati nemaju vojsku niti policiju, a hoćemo li nešto promijeniti s ovako osionom skupinom ljudi na vlasti, ne znam. Svima ćemo poslati poruku da prosvjedovati moramo! Hrvati još ne razumiju zašto je važno izići na ulicu. Oni misle da je to gubljenje vremena, jer time ništa neće postići. Ali, nakon našeg jesenskog prosvjeda puno se toga promijenilo i ova vlast danas nema isti rejting kakav je imala prije toga’, ističe Ribić.

Ogorčen je na ukidanje Kolektivnih ugovora s javnim službama zakonom. Tvrdi kako je to protivno svim demokratskim standardima i neuobičajeno u civiliziranom svijetu, zbog čega kolektivno ugovaranje u Hrvatskoj postaje besmisleno.

‘Ako danas nešto ispregovaramo, a vi se sutra predomislite i zakonom to poništite ili vas netko smijeni i zakonom poništi kolektivni ugovor, ta dovodi do pravne nesigurnosti i civilizacijskog anakronizma. Konvencije Međunarodne organizacije rada koje je i Hrvatska potpisala i unijela ih u svoj pravni sustav, štite sindikate i kolektivno pregovaranje upravo od takvih jednostranih postupaka vlasti. Sada kada ih krši, to ima dimenziju skandala. Zato ćemo se žaliti Međunarodnoj organizaciji rada koja je 1996. godine već imala Hrvatsku na tapeti, kada je Zakonom o proračunu derogiran kolektivni ugovor’, podsjeća Vilim Ribić.

Kaže kako je u pitanju Konvencija o kolektivnom pregovaranju kao pravu radnih ljudi da putem svojih sindikata izbore bolje uvjete života i rada. O tomu su već obavijestili europski Odbor za socijalna ekonomska pitanja u Bruxellesu, a na sjednicu Odbora na kojoj je govorio i premijer Milanović, Vilim Ribić postavio mu je nekoliko neugodnih pitanja.

‘Paradoks je da moramo putovati u Bruxelles kako bismo se sastali s Premijerom, jer on ovdje ne razgovara sa sindikatima, ali s poslodavcima razgovara’, navodi Ribić i ponovno tvrdi kako Zoran Milanović po svojim postupcima nije socijaldemokrat.

Zašto uvijek prosvjeta i zdravstvo?

Pitanje prava iz kolektivnih ugovora prevažno je za sindikate, jer njima čuvaju razinu postojećih prava. Ribić podsjeća kako su prosvjetari 2006. godine imali najveći štrajk dosad. Prvo su im smanjili plaće šest posto, a potom ih zamrznuli tri godine pod obrazloženjem tzv. rasterećenja gospodarstva, iako tada nije bila kriza, nego prosperitet.
‘Mi smo dali doprinos ovoj zemlji. Postoje li u njoj i drugi radnici, drugi sektori? Zašto uvijek prosvjeta i zdravstvo? Zar ne postoje javna poduzeća, banke, financijska industrija’.

Obračun u Bruxellesu

‘Otkad je postao premijer, s njim nisam imao kontakata. Prije smo se povremeno sretali, čak smo bili i na ‘ti’, pa nisam očekivao ovakav odnos. Milanović pokazuje da mu u koncepciji izlaska iz krize sindikati ne trebaju te da o radnim ljudima ne vodi brigu. U srpnju je izvalio da ima dogovor s našim članovima o izmjenama kolektivnog ugovora?! Kakva je to izajava? Tko je predstavljao naše članove u tom navodnom dogovoru? A onda su mu oni pokazali kakva je to besmislica i na refendumu glasovali protiv namjera Vlade. To govori o njegovoj političkoj rafiniranosti, iskustvu i političkom talentu. On je naivno pomislio da šest mjeseci poslije izbora građani još vjeruju više njemu nego svojim sindikatima’.

Ribić priča kako je premijer Milanović u polusatnom govoru u Bruxellesu ostavio dobar dojam. No, u drugom dijelu osobno mu se obratio rekavši da su hrvatski sindikati bili za ulazak Hrvatske u EU zbog njezinih visokih socijalnih i humanih vrijednosti te njezine najviše razine ljudskih i socijalnih prava. No, hrvatska im je Vlada sva ta prava dovela u pitanje derogiravši zakonom kolektivne ugovore, a kaže i da je provela odmazdu nad zaposlenicima su proveli referendum.

‘Nabrojio sam mu pred svima nekoliko za njega neugodnih činjenica i pitao ga kada će početi poštivati međunarodne standarde i konvencije. On se potom kompromitirao govoreći o tomu da su neki sindikati potpisali TKO, a drugi nisu, pa o stanju proračuna itd. Te ljude to nije zanimalo, jer sve zemlje imaju teškoće s proračunom, nego ih zanima ostvaruje li Vlada svoje ciljeve na primjereni način ili ne birajući sredstva’, ispričao je Ribić, kojemu je Milanović poslije sjednice Odbora prišao, rukovao se s njim i predbacio mu spominjanje božićnica i regresa.

‘Rekao sam mu da ćemo im te božićnice rado dati, ali neka nam ih vrate kada situacija bude bolja. Njegovu obećanju da ćemo biti prvi kojima će vratiti prava, ne vjerujemo. Čovjek se može predomisliti iz opravdanih razloga, može otići s funkcije i tko će onda provesti to obećanje? U ovome poslu nema obećanja, samo potpisanih ugovora.

Na kraju mi je u Bruxellesu rekao: ‘Izgledaš kao Nijemac, ponašaj se kao Nijemac’. Nastojali smo dešifrirati što to znači, pa smo zaključili da nam je htio reći da podržavamo štednju, a upravo je to pogrešan koncept, što sada priznaju i ekonomisti MMF-a.’

Prebrisane generacije

Banke lažu da formiraju kamatnu stopu na tržišnim principima. Imam insajderske informacije da četiri banke s više od 60 posto udjela na tržištu same dogovaraju kamatne stope. Taj ekonomski model vodi u spiralu propadanja i EU njime ne može izići iz krize. Paul Krugman predviđa desetljeće krize u Europi! A to znači da djeca današnjih radnih ljudi neće imati posao kojim će zarađivati za njihove mirovine. Mladi koji završavaju fakultete dugo ne mogu naći posao pa njihova znanja nestaju. Tako će cijele generacije ljudi biti prebrisane.

‘Avberšek ne razumije sindikalni posao’

S kolegicom Spomenkom Avberšek nekad je zajedno nastupao, ali nakon što je potpisala smanjenje prava, razišli su se.
‘Spomenka Avberšek ne razumije sindikalni posao niti poznaje elementarna ekonomska i socijalna kretanja u svijetu. Orijentir za njezine stavove je Slavko Linić. Njemu vjeruje, a ne vjeruje svojim kolegama koji upozoravaju da je kresanje plaća u javnom sektoru preludij za kresanje cijene rada u cijelom gospodarstvu. Ona misli da je njezin odnos prema Vladi osobne prirode u kojoj vrijedi međusobno dana riječ… Mi znamo da nas čeka pokušaj skidanja dodataka u granskim ugovorima i promijene osnovice i koeficijenta. Ako mi netko kaže da je peć vruća, pazit ću da ne stavim ruku na nju. Spomenki treba da se opeče kako bi se uvjerila u to’, navodi Ribić.

Novim Zakonom o reprezentativnosti dovoljno je da manjinski sindikat potpiše Temeljni kolektivni ugovor koji time važi i za druge. Matica hrvatskih sindikata najavljuje njegovo obaranje na sudu. Novi TKU potpisalo je šest od 11 sindikata, a preostalih pet koji ga nisu potpisali imaju 70 posto sindikalnog članstva, pa se Ribić pita kakav je legitimitet takvog ugovora.

‘Mi smo još među svojim članstvom proveli referendum, a oni su svojima bez pitanja pristali na smanjenje prava.’

Ribić se slaže da je javni sektor neefikasan te ga valja temeljito reformirati. Kapitalu je, kaže, radi manjih poreza u interesu smanjiti troškove javnog sektora, ali u sindikatu ga žele reformirati zbog neučinkovitosti – u zdravstvu, prosvjeti, u državnoj i lokalnoj upravi. No, da nema entuzijazma većine zaposlenih, ti sektori ne bi funkcionirali, smatra Ribić i ocjenjuje kako svi problemi polaze od organizacije posla, što je najslabija točka sustava.

Socijalni dijalog je razoren

Kritizira i guvernera HNB-a, Borisa Vujčića, jer zagovara rješenja izlaska iz krize koja su u svijetu pobijena te traži konsenzus oko nepravedne politike Vlade koja smanjuje potražnju. Prezaduženi građani vraćaju dugove, a nemaju za potrošnju. To dovodi do spirale propasti – zatvaranja trgovina, smanjenja proizvodnje i broja radnih mjesta.

‘Rezultat takve politike je smanjeno investiranje poslodavaca, pa kada im smanjite doprinos za zdravstvo za dva posto, što je tri milijarde kuna, oni ih ne ulažu. Onda se ministar Linić ljuti na njih, jer ne razumije zašto ne investiraju. A dio njih je prezadužen, drugi dio nema narudžbi i ne zna kome će prodati robu, treći dio se plaši rizika… Tako oni tim novcem plaćaju dugove, spekuliraju financijskim instrumentima, iznose novac u inozemstvo ili ga jednostavno potroše. Jedino banke profitiraju, a netko čuva takvo stanje’, ocjenjuje Ribić i dodaje:
‘Dijalog među socijalnim partnerima danas je razoren. GSV se jedva sastaje, nitko nikome ne vjeruje, socijalno partnerstvo pretvoreno je u socijalno neprijateljstvo. HDZ je držao do socijalnog nauka Katoličke crkve, a aktualna socijaldemokratska vlast ukrala je socijaldemokraciju. U nju su se uvukli poduzetnici, diplomati, karijerni intelektualci s diplomatskim ambicijama koji su stvorili intelektualni ambijent.

Nije poanta samo u tome hoćemo li izići iz krize. Pitanje je kada ćemo izići iz krize i kako će Hrvatska tada izgledati. Hoće li to biti socijalno uređena i pravedna država ili društvo novih nepravdi u kojima će se krizom okoristiti uski sloj ljudi’, zaključuje Vilim Ribić.

Na kraju, smatra da ministar Linić može svoj novac trošiti gdje hoće, ali bi trebao pokazivati da ga troši u zemlji i tako puni hrvatski državni proračun. No, on je otišao u Dubai i punio proračun UAR-a. To također pokazuje da se naša vlast puno ne obazire na svoje građane, nego da imaju volju za moć i vladanje nad ljudima. A morala bi pokazati da želi vladati skupa s ljudima.