(Verziju teksta pogodnu za printanje i postavljanje na oglasnu ploÄu možete preuzeti ovdje)
Nakon Å¡to je troÄlana delegacija udruge “Nastavnici organizirano” danas posjetila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kako bi predala zahtjev za reformu pedagoÅ¡kih mjera, jedino Å¡to možemo zakljuÄiti je: hrvatski obrazovni sustav se i dalje drži onog starog: da je većina onih koji uredno obavljaju svoje dužnosti manje važna od jednog ekscesnog pojedinca. Politika sustava je da se ekscesnom pojedincu poklanja većinu vremena i sredstava, podreÄ‘uju im se pravila i prioriteti, dok se uÄenike koji rade svoj posao i žele napredovati, Å¡alje u drugi red i poruÄuje im se da nisu bitni, da je važnije “spasiti” tog jednog. MeÄ‘utim, istovremeno, kad se postavi pitanje realizacije tog “spaÅ¡avanja”, ispada da nema dovoljno vremena i sredstava da se tom jednom zaista i pomogne kako treba, tako da je na kraju ukupni rezultat i za jedne i za druge: neuspjeh.
No, krenimo redom.
TroÄlana ekipa udruge “Nastavnici organizirano” odnijela je danas u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta zahtjeve za reformu sustava pedagoÅ¡kih mjera koje je u dva mjeseca potpisalo 6500 hrvatskih uÄitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa i ravnatelja. Ono Å¡to se može pohvaliti je da sastanak nije bio odraÄ‘en rutinski, kako smo oÄekivali, da nadležni prime zahtjeve i sasluÅ¡aju nas “reda radi”. Umjesto toga, proveli smo sat vremena u aktivnom razgovoru u kojemu su sudjelovale Zdenka ÄŒukelj, Nevenka PaÅ¡alić i Tanja Kukura, voditeljica i viÅ¡e struÄne savjetnica Službe za predÅ¡kolski i osnovnoÅ¡kolski odgoj i obrazovanje, zatim Katarina Grgec, voditeljica odjela za gimnazije, umjetniÄke Å¡kole i domove te Ivana Pilko ÄŒunÄić, voditeljica službe za srednjoÅ¡kolski odgoj i obrazovanje.
Odmah na poÄetku, postavljena je ograda da je Zakon o odgoju i obrazovanju doživio “maksimalni broj izmjena i ne može ga se viÅ¡e doraÄ‘ivati, već je potrebno donositi novi”. TakoÄ‘er, najavljeno je donoÅ¡enje dva odvojena zakona: posebno za srednje i za osnovne Å¡kole. MeÄ‘utim, nije poznato kad bi se uopće moglo poÄeti raditi na tom zakonu, a kamoli kad bi isti mogao biti donesen. No, uz administrativne, u toku razgovora postalo je jasno da postoji cijeli niz i naÄelnih primjedbi na naÅ¡e prijedloge. Naime, kroz cijeli razgovor provlaÄilo se negodovanje jer se “ne može dijete izbaciti na hodnik bez da se toÄno zna Å¡to ćemo s njim”. Svi prijedlozi “Å¡to bi se sve moglo” su kritizirani i komentirani razlozima da se “nema novaca”, “nema ljudi” i “to nije tako jednostavno u sadaÅ¡njoj situaciji”. TakoÄ‘er, izražen je strah da bi, ako se uvede mogućnost suspenzije, nastavnici “pretjerali s tom mjerom” i na kraju bi zavrÅ¡ilo da se kod pedagoga “cijeli dan nalazi deset ili viÅ¡e uÄenika koji su izbaÄeni s nastave”. Isto tako, izražena je bojazan za posljedice po uÄenike koji bi suspenziju doživjeli kao stres pri Äemu je spomenut sluÄaj uÄenice koja je, nakon Å¡to je premjeÅ¡tena u drugu Å¡kolu, poÄinila samoubojstvo. Na primjedbu da tu Å¡kola ne može biti odgovorna, da je premjeÅ¡taj bio samo okidaÄ i da je vrlo vjerojatno da bi uÄenica to ionako napravila u nekoj drugoj stresnoj situaciji, reÄeno je da se “ne može znati Å¡to bi bilo kad bi bilo” i da treba uÄiniti sve Å¡to se može kako bi se takvi sluÄajevi izbjegli.
Zdenka ÄŒukelj je ustvrdila da bi bilo potrebno “educirati nastavnike kako bi mogli struÄnije donijeti odluku koga se smije izbaciti” te da “svi moramo biti odgovorni i da svima treba pomoći”. Nevenka PaÅ¡alić je upitala Å¡to ako se pokaže da problem nije uÄenik, nego uÄitelj, nakon Äega se razgovor pretvorio u raspravu o uÄiteljima i zaÅ¡titi od zloupotrebe njihovih ovlasti. Upravo iz tog razloga zahtjev da se pedagoÅ¡ke mjere prestanu provoditi kao upravni postupak takoÄ‘er nije naiÅ¡ao na odobravanje jer se tada “uÄenik ili roditelji ne bi mogli žaliti ukoliko smatraju da mjere nisu opravdane”.
Na naÅ¡u primjedbu da nijedan sustav nikad neće biti savrÅ¡en, da će uvijek biti zloupotreba i da treba gledati koja pravila će pogodovati najvećem broju uÄenika, a koja će ih “žrtvovati” najmanje, Nevenka PaÅ¡alić je iznijela primjer jednog uÄenika “koji je premjeÅ¡tan iz jedne Å¡kole u drugu već Äetiri puta” navevÅ¡i ga kao tipiÄan primjer “žrtve sustava”.
—
Udruga “Nastavnici organizirano” će nastaviti akcije s ciljem poboljÅ¡anja stanja u hrvatskim Å¡kolama, a nakon konzultacija s Älanstvom i simpatizerima, naknadno ćemo odluÄiti o daljnjim koracima jer nakon ovakvog sastanka jasno je da daljnjih koraka mora biti. Zahvaljujemo svim potpisnicima peticije – ponovimo, rijeÄ je o 6500 diplomiranih uÄitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa i ravnatelja – i pozivamo ih da i dalje prate portal na kojemu ćemo nastaviti objavljivati aktualnosti, kao i da nam se jave ako žele pomoći u naÅ¡oj borbi za poboljÅ¡anje hrvatskog obrazovnog sustava.
Ne treba odustajati od ideje suspendiranja odnosno treba ustrajati na osmiÅ¡ljavanju izvedbe iste tako omjer korisnog i loÅ¡eg u realizaciji bude Å¡to veći. Možemo prouÄiti kako su to drugi Å¡kolski sustavi uredili. Možda da predložite raspravu i prikupite Å¡to viÅ¡e prijedloga. I sami uÄenici bi u ovome mogli biti od velike koristi. Možda provesti kakvu anketu meÄ‘u uÄenicima i roditeljima…
Ne smijemo odustati! OÄito je da u Ministarstvu ne postoji ni trag volje da se rijeÅ¡i problem nerada i nereda u Å¡kolama, da se Å¡kola doživljava prvenstveno kao prostor za Äuvanje djece, a ni odgoj, ni obrazovanje nisu bitni. Da je prosvjetnoj vlasti uistinu stalo do dobrobiti djece, zakoni i pravilnici odavno bi se izmijenili, a ne bi se omogućilo izrazitoj manjini da zlostavlja većinu. Nažalost, ta manjina se povećava efektom trule jabuke jer uÄenici vide da se agresivnost, nasilje i neuÄenje ne kažnjava pa i drugima postaje privlaÄno doći u srediÅ¡te pozornosti.
Odustati naravno ne smijem nikako, niti kada nailazimo na ovakve floskule. Ako je uÄitelj (profesor) taj u kojem je problem, to će onda pokazati veći broj uÄenika koji se na njega žale, ali ne, u startu se pretpostavlja da ćemo mi biti ti koji će zlouporabiti svoj položaj. TUŽNO! A za to vrijeme dok raspravljamo o tome kako se niÅ¡ta viÅ¡e ne može napraviti i vrtimo se u krug, naÅ¡a djeca su ta koja izvlaÄe deblji kraj i ne dobivaju priliku na nesmetano obrazovanje. Kada bi te gospoÄ‘e provele samo jedan sat neprimjećeno u nekoj od naÅ¡ih uÄionica, onda bi tek shvatile o Äemu priÄaju, i da se neÅ¡to konaÄno mora uÄiniti za uÄenike koji žele uÄiti i nauÄiti!
Pozdravljam VaÅ¡u inicijativu suspenzije uÄenika. Vjerojatno je to prema anglosaksonskom modelu gdje to ide stupnjevito prema iskljuÄenju uÄenika.
Predavao sam prvi puta u prosvjeti nakon cca 27 godina radnog staža kao dipl.ing. elektrotehnike. Smatrao sam da zbog svog iskustva iz prakse mogu doprinijeti znanju uÄenika.
MeÄ‘utim naletio sam na haotiÄan sistem prosvjete u RH. Prvo strukovni programi su neprovedivi. Drugo u svim Å¡kolama uÄenici nemaju iste mogućnosti. Udžbenika ima viÅ¡e za isti predmet. Imao sam problema jer su neki bili pisani nerazumljivo ili netoÄno. npr. zadaci u udžbeniku “Osnove elektrotehnike 2”-netoÄni rezultati ili netoÄni ulazni podaci…
U Å¡koli u za predmete koje sam predavao nije bila organizirana kabinetska nastava!!?? iako su postojale tehniÄke mogućnosti. Npr. da bih predavao nastavnu jedinicu “Asinhroni motori” koristeći projektor trebao bih nositi: dnevnik, laptop, svoju pripremu, asinkroni motor težine cca 5-10kg u predavaonicu na razliÄitoj etaži.
Imao sam problema i s disciplinom u nekim razredima.
Primjer 1. Razred 3.godiÅ¡nje Å¡kole sam ocjenio zapuÅ¡tenim tj. nisu se sprovodile disciplinske mjere i drugi efikasni rad. Tek kad su ovi poÄećli razbijati po Å¡koli primjenjene su disciplinske mjere i disciplina i red u tom razredu se naglo poboljÅ¡ao. Pri tomu moja malenkost nije imala zasluge u tome.
Primjer 2. ÄetverogodiÅ¡nja strukovna Å¡kola. Bio sam predmet sprednje nekih uÄenika od kojih su neki htjeli da me se “makne”. razrednica i Upravitelj nisu sproveli pedagoÅ¡ke mjere . Nakon Å¡to su me dvojica uÄenika opsovali tražio sam sprovoÄ‘enje pedagoÅ¡kih mjera ali nisam dobio podrÅ¡ku razrednog vijeća jer su ti uÄenici “vrlo disciplinirani na njihovim satovima”.
NB: Nisam psihiÄki nestabilna osoba i nisam osoba s kojom se može izrugivati. Moj moto je :rad, red i disciplina. Pretpostavio sam da u roku 2-3 godine mogu biti jedan od boljih nastavnika. Jednostavno nisam dobio podrÅ¡ku kolega niti ravnatelja Å¡kole. PraktiÄno ravnatelj Å¡kole je bio izvor mojih problema. To nije sluÄajno jer se isti SAVRÅ ENO PONAÅ AO U SKLADU S POLITIÄŒKIM OKVIROM KOJI VLADA U RH.
Posljedica je bila prebacivanje težiÅ¡ta i napetosti na nastavnika. Stariji nastavnici su imali viÅ¡e iskustva pa su bolje znali primiriti uÄenike. Posljedica je bila i slabije znanje uÄenika jer su nastavnici bili prisiljeni smanjivati kriterije.I ja sam bi prisiljen smanjivati kriterije ali sam naÅ¡ao naÄin da ih nauÄim pojedine cjeline koje sam smatrao važnim.
ZAKLJUÄŒAK:
Bez promjene politiÄkog okvira u RH nema poboljÅ¡avanja stanja u RH pa niti u PROSVJETI.
OVOM PETICIJOM VI SE NE BAVITE UZROKOM VEĆ POSLJEDICAMA.
I ovakvi zakoni su dovoljni, uz politiÄku volju, a da se uvede red u Å¡kolama,a da pojedinci ne maltretiraju ostale.
Kad politika odlući da Å¡kole NISU SOCIJALNE USTANOVE” ,pri tomu oblik uopće nije bitan, poboljÅ¡ati će se stanje.
UÄitelji su u ovom druÅ¡tvu izgleda neprijatelji djece i države. Njima se prvima smanjuju plaće, a cijeli obrazovni sustav kao da je postavljen da zaÅ¡titi uÄenike od “zlih uÄitelja”. Problem je Å¡to takve zakone donose slijepi teoretiÄari, osobe koje nikad nisu stvarno radile u Å¡koli. UÄitelj je nositelj obrazovnog procesa, visoko obrazovana osoba, a po naÅ¡im zakonima i pravilnicima kao da je baba roga koja mrzi djecu. Dok se to ne promijeni nema pomaka.
Bravo Jozo!
Bravo svima koji podražavaju ovu inicijativu!
Sretno!
nisam ni oÄekivao da će jedan tako kvalitetan prijedlog u ovoj zemlji gdje je sve postavljeno naopako naići na podrÅ¡ku nadležnog ministarstva. u njemu ionako sjede lijene i nekompetentne osobe u Å¡to se uvjeravamo iz godine u godinu. osim Å¡to je ministarstvo totalno neorganizirano ono je i iskorumpirano. oÄiti primjer lijenosti, neznanja i nekompetencije je ovaj neslavni pokuÅ¡aj uvoÄ‘enja zdravstvenog odogoja u Å¡kole usred tekuće pkiolske godine. svakako da ima u obrazovnom sistemu profesora koji su temeljem negativne selekcije zalutali u struku ali to ne može i nesmije biti razlog da se ignoriraju kvalitetni prijedlozi koji imaju za cilj poboljÅ¡anje efikasnosti nastave kao i zaÅ¡tita onih koji žele uÄiti. uÄitelji su primorani održavati red u razredu. bez efikasnih pedagoÅ¡kih mjera oni su kao kirurzi kojima oduzmu kirurÅ¡ka pomagala i natjeraju ih da operiraju rukama.