Iako se tekstovi koje prenosimo iz drugih medija obično nalaze u drugom stupcu, mislimo da je ovo vrijedno staviti kao opću informaciju koja ne spada u dnevnu politiku. Bilo bi lijepo da se oni koji se inače ne zamišljaju nad takvim stvarima malo zamisle i nad ovime, iako, na žalost, nismo optimistični (a, također, jedva čekamo dan kad će se argumentirano moći reći da kritiziramo bez temelja i razloga).
Izvor: Danas.hr
Napomena: posebno obratite pažnju na posljednju točku. Dakle, nije razlog “oni su na sjeveru”, “oni su bogati”, “oni su protestanti” nego jednostavno: dobro su posložili sustav.
Nakon što je napravljena velika edukacijska reforma prije 40-ak godina, finski školski sustav dosljedno zasjeda na vrh internacionalnih lista edukacijskih sustava.
Kako to uspijevaju?
Jednostavno – idu protiv stalnog ocjenjivanja i centraliziranog modela kojeg koriste Zapadne zemlje, piše Business Insider.
. Finska djeca kreću u školu tek sa sedam godina.
2. Rijetko dobivaju ispite ili rade zadaće sve dok dobrano ne zađu u tinejdžerske godine.
3. Djeca se ne mjere ni na koji način prvih šest godina svoje edukacije.
4. Postoji samo jedan obavezan standardizirani ispit u Finskoj tek kad djeca napune 16 godina.
5. Sva djeca, pametna ili ne, pohađaju i uče u istim razredima.
6. Finska troši oko 30 posto manje po studentu nego SAD.
7. 30 posto djece prima dodatnu pomoć tijekom njihovih prvih devet godina školovanja.
8. 66 posto srednjoškolaca odlazi na studij (najviše u Europi).
9. Razlika između najslabijih i najboljih studenata najmanja je u svijetu.
10. Znanstveni razredi ograničeni su na 16 učenika kako bi svaki sat mogli raditi praktične eksperimente.
11. 93 posto Finaca završi srednju školu (17.5 posto više nego u SAD-u).
12. 43 posto finskih srednjoškolaca odlaze u strukovne škole.
13. Finski osnovnoškolci imaju ukupno 75 minuta pauze dnevno, dok je prosjek u SAD-u 27 minuta.
14. Učitelji provode samo četiri sata dnevno u razredu, a dva sata tjedno potroše na profesionalno usavršavanje.
15. Finska ima isti broj učitelja kao i New York City, ali daleko manje učenika (600,000 učenika u usporedbi s 1.1 milijuna u NYC-u).
16. Školski sustav u potpunosti financira država.
17. Svi profesori moraju imati magisterij koji je u potpunosti subvencioniran.
18. Nacionalni kurikulum sadrži samo osnovne smjernice.
19. Učitelji se odabiru iz top 10 posto najboljih studenata.
20. U 2010. godini 6.600 prijava predano je za 660 mjesta za obrazovanje učitelja u osnovnim školama.
21. Prosječna početnička plaća finskog učitelja iznosi 29.000 dolara u 2008. (u SAD-u 36.000 dolara)
22. …dok srednjoškolski učitelji u 15 godina iskustva ostvare 102 posto primanja u odnosu na ostatak svojih kolega sa završenim fakultetom (u SAD-u taj broj je 62 posto).
23. Učitelji se ne plaćaju po uspješnosti.
24. Učitelji imaju isti status u društvu kao doktori i odvjetnici.
25. Međunarodna standardizirana mjerenja u 2001. pokazala su da su finska djeca na vrhu ili vrlo blizu vrhu u prirodnim znanostima, čitanju i matematici. (Od tada pa do danas dosljedno i dalje zauzimaju prva ili blizu prvog mjesta).
26. Unatoč svim razlikama između Finske i SAD-a, Finska lako pobjeđuje i zemlje sa sličnom demografijom. (Npr. susjedna Norveška ima stanovništvo slične veličine i homogene kulture kao Finska, a obrazovni sustav sličan SAD-u s kojim dijeli i rezultate na međunarodnim rangiranjima).
Ono što nama u Hrvatskoj nedostaje je ulaganje svjesnog napora u isti cilj, barem kada su u pitanju temeljne vrijednosti, jer Bože moj ”demokracija je”, svatko ima pravo na svoje mišljenje i djelovanje. Pa tko to ne bi htio najbolje obrazovanje, najboljeg liječnika, pravnika…samo oni koji gledaju kratkoročno i imaju sitne i sebične ciljeve jer ”šta me briga šta će biti za sto godina kad mene ne bude”. Strašno je da svi imaju pravo glasa. Postoje vrijednosti koje moraju trajati i istrajati bez obzira na to koja je Vlada aktualna, ciljevi koji moraju biti konstantni prioritet. To su Finci prepoznali. No za takve promjene je potrebno da cijelo društvo ”diše” isto. Kako je kod nas krenulo sa srozavanjem plaća i nemogućnošću profesionalnog napredovanja nastavnika samo će se nastaviti negativna selekcija kandidata koji obavljaju ovo prevažno zanimanje. To odgovara vladajućim jer zatupljen narod bira sukladnu vlast. Ovo je ključna, prevažna tema kojom se moramo pozabaviti i kritično je vrijeme da to napravimo. Nadam se da postoji kritična masa entuzijastičnih nastavnika koji će u tome ustrajati, organizirano!