(Jutarnji list) Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović najavio je kako će, umjesto osmogodišnjega, od iduće godine biti obvezno devetogodišnje školovanje jer će se, kako je rekao, uvesti predškola.
Sudjelujući na 4. hrvatskom kongresu školske i sveučilišne medicine pod nazivom ‘Javnozdravstveni izazovi školske i adolescentne medicine’ Jovanović je rekao kako – zahvaljujući izmjenama zakona o predškolskom odgoju – u Hrvatskoj od iduće godine predškola postaje obvezna, a time praktično od iduće godine škola obvezno traje devet godina, čime će se pridonijeti kvalitetnijoj izobrazbi djece.
Upozorio je na mnoge odgode upisa djece u prvi razred osnovne škole, ističući kako se u posljednje dvije godine svake godine odgodio upis oko 2000 djece u prvi razred i – umjesto odlaska u školu, ta djeca ostaju u vrtićima.
Izrazio je i zabrinutost porastom broja djece s teškoćama u razvoju u predškolskoj dobi.
– Školske 2005./2006. godine bilo je svega tri posto takve djece, a školske 2012./2013. čak ih je šest posto”, istaknuo je ministar Jovanović.
– Trenutačno je u Hrvatskoj 2072 osnovnoškolaca koji se školuju u 19 ustanova s posebnim programom, a najveća takva ustanova je Centar za autizam u Zagrebu s podružnicama u Splitu i Rijeci”, rekao je ministar Jovanović.
Po njegovim riječima ne smiju se zanemarivati i posebno nadarena djeca. “Pripremamo novi pravilnik kojim ćemo osigurati bolji rad s djecom s posebnim potrebama, ali i s posebno nadarenom djecom”, istaknuo je ministar Jovanović.
Upozorio je na nedostatak stručnih suradnika – pedagoga, psihologa, edukatora i rehabilitatora, ističući da je u Hrvatskoj u osnovim školama 1396 takvih stručnjaka, što znači da svaki od njih prosječno radi čak s 239 djece.
Zamjenik ministra zdravlja Marijan Cesarik rekao je kako se 4. hrvatski kongres školske i sveučilišne medicine održava desetak godina nakon 3. kongresa, što, “govori o zapuštanju školske medicine kao javne djelatnosti”.
Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić pozvala je Ministartvo zdravlja i Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta da svojim odlukama utječu na poboljšanje cjelokupne skrbi o djeci.
Tijekom trodnevnog kongresa, kako je najavljeno, posebna pozornost bit će usmjerena na zaštitu od zaraznih bolesti, uključujući i spolno prenosive bolesti, te reprodukcijsko zdravlje, kronične nezarazne bolesti, uključujući i poremećaje u prehrani, te mentalno zdravlje i ovisnosti.
Organizator kongresa je Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu.
Meni je ovaj prijedlog potpuno sumanut ako je istinita argumentacija koja je u članku navedena.
Znači, zbog sve većeg broja djece s poteškoćama, hajdmo ih strpati što prije u školu da ih se riješimo i da se škole opterete s još više zaduženja. Istovremeno, ministar upozorava na nedostatak stručnih suradnika, ali nije spomenuo da bi se taj nedostatak riješio zapošljavanjem pedagoga, psihologa i defektologa u školama koje jedva imaju po jednog od tih stručnih suradnika.
Produžetak školovanja podržala bih da je kao argument navedena činjenica o povećanju količine spoznaja i znanja u cjelini, ali ovako ispada da su škole ubožnice, komune, terapijske zajednice i rehabilitacijski centri u kojima se učitelji trebaju brinuti za djecu s poteškoćama, a znanje i poučavanje u potpunosti postaje nebitno.
Nadarena su mi djeca izazov i znam što ću i kako s njima.
Ali djeca s poteškoćama predstavljaju mi i nakon 20 godina totalnu nepoznanicu jer nisam educirana za rad s takvom djecom.
Pa pročitajte samo tu medicinsku terminologiju? Trebam li ja sve to znati? Pa nisam studirala medicinu i specijalizirala psihijatriju.
Ne, ja to nisam i ne želim se time baviti.
Ako imate samo jednog Aspergera u razredu (a ja sam ih u karijeri imala nekoliko) zaboravite na nadarene i na normalnu nastavu. Ako tom Aspergeru dodate još jedno disleksično i disgrafično dijete i još jedno emocionalno traumatizirano, nastava postaje ozbiljno narušena. To su samo TRI učenika u razredu od recimo 27 učenika. Ima slučajeva da po razredima imate i više od troje djece s poteškoćama iako je zakonom propisan broj takve djece u razrednom odjeljenju, ali se ne poštuje. Ne poštuje se upravo zbog sve većeg broja takve djece, a škola je idealno mjesto za integraciju pa makar i na štetu djeteta. Šteta se očituje u nedostatku interesa i motivacije jer takvo dijete jednostavno ne može pratiti normalnu nastavu i njezin ritam pa postaje frustrirano, povučeno ili pak agresivno.
Ako na jednog stručnog suradnika dolazi 239 takvih učenika, treba razmisliti o kvaliteti rada tog jednog čovjeka s tolikim brojem djece. Naravno, treba uzeti u obzir da svako dijete ima po 12 -13 predmeta i da sa svakim to treba nekako odraditi. U pravilu se s takvom djecom ne radi ništa posebno, osim što ih se pokušava nekako socijalizirati i ukalupiti u nešto čemu ne pripadaju. Priča im se da su jednaki kao drugi, ali oni znaju da nisu. Jedna od izjava psihologa i pedagoga je – ma pusti je, bude se udala i rodila djecu (istu takvu ili još problematičniju) i bila sretna pa joj zato daj dva i nemoj puno tražiti.
Ovaj prijedlog s ovakvom argumentacijom ne smije proći. I zbog same djece s poteškoćama i zbog nadarenih. Svi su na gubitku.
Aha evo stiže još opterećenja i za roditelje i za nas. 🙁
(pogotovo za roditelje u manjim mjestima i selima)
“…pridonijet će kvalitetnijoj naobrazbi.” lol… Znači li to da mi koji smo pohađali 8-godišnju školu smo manje (i nekvalitetnije) obrazovani?
Gluposti u nedostatku argumenata.
MA O KAKVOM DEVETOGODIŠNJEM OBRAZOVANJU MINISTAR GOVORI?!? Veliki broj djece već je obuhvaćen predškolskim odgojem što kroz vrtiće (većina) što kroz tzv. “malu školu”. U Europi je osnovnoškolsko obrazovanje devetogodišnje NE RAČUNAJUĆI PREDŠKOLSKO OBRAZOVANJE!!!!!!! Trenutni Nastavni plan i program osnovne škole, posebice predmetne nastave je jednostavno zgušnjen jer se odrađuje u četiri godine. Konkretno za matematiku bi bilo idealno da predmetna nastava traje pet godina i tada bi se trenutni program (koji je u globalu jako dobar) mogao realizirati puno kvalitetnije, s manje opterećenja za učenike, s više prostora za kreativne i projektne zadatke i s puno više prostora za uvježbavanje i primjenu sadržaja ŠTO JE JEDINI PUT ZA USVAJANJE KOMPETENCIJE… To bi zaista bilo DEVETOGODIŠNJE OBRAZOVANJE (3 + 6 ili 4 + 5), a ne jednostavno predškolski odgoj formalno pripojiti osnovnoškolskom obrazovanju i tvrditi DA SI STRAŠNO PUNO NAPRAVIO…
Bilo bi dobro znati i tko će voditi taj jednogodišnji program i u kojem prostoru? Znači li to zapošljavanje novih teta i učiteljica? Ili???