(Slobodna Dalmacija) Ako se ostvari Vladin prijedlog za smanjenje putnih troškova za nastavnike, to za Anitu Kružičević iz Solina znači 530 kuna manje u kućnom budžetu svakog mjeseca ili godišnje 4770 kuna. To bi uz već najavljeno smanjenje plaće od tri, pet, sedam ili devet posto (ovisno o godinama staža) bilo veliko opterećenje za njezin kućni proračun. Anita Kružičević, naime, dva puta tjedno predaje u Osnovnoj školi “Vrgorac” koja je od njezina doma, prema HAC-u, udaljena 98 kilometara, te tri puta na tjedan u područnoj školi “Blizna” udaljenoj 45 kilometara.
– Nisam ja “najgori” primjer jer ima nastavnika koji rade u tri ili četiri škole udaljene stotinu ili 50 kilometara od mjesta stanovanja kojima bi se mjesečna naknada za prijevoz još više smanjila. Ni dosadašnja naknada nije podmirivala stvarne troškove, no mi nastavnici se ne bunimo jer smo sretni što imamo posao. No, opet ne smijemo biti kažnjeni što radimo izvan svojega mjesta stanovanja.
Naime, županija ima 92 osnovne škole, a Split 29 škola. Pa ne mogu svi nastavnici raditi u tih 29 splitskih škola i mi smo to prihvatili – kaže Anita. Nastavlja priču: kada se zbroje i ostali troškovi, a to je amortizacija automobila, dva servisa godišnje jer prelazi velik broj kilometara i ne može si dopustiti da nazove ravnatelja i kaže mu kako ne može doći jer joj je automobil stao, te barem dvije nove gume godišnje, dolazi do troška od 8.000 kuna na godinu.
Egzistencija u pitanju
– Zbog toga izražavam svoje nezadovoljstvo mogućim smanjenjem naknade putnih troškova jer to dovodi u pitanje egzistenciju određenog broja učitelja – kaže Kružičević, te naglašava da učitelji koji su prihvatili radna mjesta znatno udaljena od mjesta stanovanja imaju ljubavi prema djeci koja u malih sredinama pokazuju iznimne rezultate. Ako učitelji budu egzistencijalno ugroženi, morat će imati veliku mentalnu snagu da isključe probleme iz svojega rada kada ulaze u učionicu – rekla je Kružičević.