(Globus) KoleriÄni RijeÄanin koji se teÅ¡ko suzdržava od teÅ¡kih rijeÄi i ulaženja u vatrene javne polemike, otkriva kako su ga muÄni pregovori sa sindikatima stajali mirnoga sna. Kad su poÄeli pregovori sa sindikatima o pravima iz kolektivnih ugovora, podsjetio sam ga, rekao je da će dati ostavku bude li smanjenja plaća u prosvjeti. Plaće prosvjetara smanjenje su, meÄ‘utim Jovanović je i dalje ministar. Nije dao ostavku.
Zašto ste se predomislili?
– Nisam se predomislio. Rekao sam da kao ministar obrazovanja neću pristati da se smanjuju plaće u prosvjeti, a da u ostalim sektorima ostanu iste ili rastu. I danas stojim kod te izjave. LoÅ¡a gospodarska situacija tražila je da zajedno sa sindikatima za pregovaraÄkim stolom naÄ‘emo rjeÅ¡enje za oÄuvanje radnih mjesta i plaća. Nažalost, pregovori s dijelom sindikata nisu uspjeli, a za to nismo krivi ni Vlada ni ja kao ministar. Davati ostavku bilo bi, stoga, besmisleno. Zbog moje ostavke plaće prosvjetara ne bi rasle, a bio bi to na neki naÄin i kukaviÄki potez. Ostajem ministar i nastavljam se boriti da se ova nepovoljna situacija Å¡to prije promijeni.
Tko je onda odgovoran što su prosvjetari ispali najveće žrtve ušteda u javnom sektoru?
– ÄŒelni ljudi sindikata obrazovne vertikale od poÄetka su bili nespremni za dijalog, opterećeni taÅ¡tinama i željni konflikta. Prijedlog Vlade je bio da se svi u javnom sektoru moraju odreći regresa i božićnice, smanjile bi se svima dnevnice, ali uÄiteljima i nastavnicima plaće bi usprkos tome rasle 2,3 posto. U tom bi dijelu njihov položaj bio znatno povoljniji u odnosu na druge zaposlenike u javnom sektoru. Kao Å¡to znate, pregovori nisu uspjeli i do toga nije doÅ¡lo. Kad sam postao ministar, zatekao sam praksu da se prosvjetarima isplaćuje tzv. Dodatak 3579. Taj dodatak u biti nije zakonit, jer je uredba prestala važiti 2005. godine, ali joÅ¡ u sijeÄnju sam rekao sindikatima da neću dovoditi u pitanje taj dodatak, nego da ga planiram prilikom pregovora o Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) ozakoniti, da postane sastavni dio plaće. MeÄ‘utim u ovim pregovorima sindikati nisu pokazali interes ni za to. Kako smo i mi u resoru obrazovanja morali postići uÅ¡tede, morali smo to postići ukidanjem tog dodatka. Sindikalni Äelnici, dakle, krivi su za pad plaća prosvjetara. I kakvi su to sindikalni Äelnici koji od 2005. do 2012. nisu bili u stanju zakonski regulirati uredbu 3579?
Zar Vlada nije mogla zakonski urediti taj dodatak i bez sindikata ako vam je stalo do prosvjetara?
– Veliki je problem ove Vlade nasljeÄ‘e HDZ-ove Vlade. Da, rekli smo da se nećemo pravdati nasljeÄ‘em, ali ne pristajem da me bilo tko napada za loÅ¡e stanje u prosvjeti zbog mojih prethodnika. Neću pristati snositi odgovornost za tuÄ‘e greÅ¡ke, to mora biti svima jasno. Iskreno sam se ispriÄao prosvjetarima, skupa s premijerom, i rekao da će ta mjera biti privremena. Dat ću sve od sebe da se već u pregovorima o novom TKU i pripremi proraÄuna za iduću godinu zakonski regulira i dodatak 3579. Ne samo to, potrudit ću se da tu uredbu ozakonimo na puno pravedniji naÄin. BivÅ¡a uredba 3579 zapravo je primjer svojevrsne uravnilovke. Ne mogu svi uÄitelji i nastavnici imati jednake plaće, mora postojati stimulacija za najkvalitetnije. UÄitelji Äija djeca osvajaju medalje na olimpijadi moraju biti nagraÄ‘eni. Toga sad u TKU nema, ali zato postoji naknada za sindikalni rad. Istovremeno, plaće moramo promatrati i u kontekstu hrvatske gospodarske situacije. Znam da ću ja nekima biti omražen ministar zato Å¡to želim uvesti reda u prosvjetu, znanost ili sport, ali ne bojim se takvog statusa. IzmeÄ‘u ostalog, to znaÄi da neću prestati preispitivati i odgovornost sindikalnih Äelnika koji su s bivÅ¡om vladom trgovali ispod stola. Tako, npr., za rad svog sindikata Vilim Ribić dobiva iz proraÄuna godiÅ¡nje 2,4 milijuna kuna. Koji joÅ¡ sindikat ima takvo pravo?
Kaže ministar da je prije podjela dodatka 3579 bila uranilovka, hoće reći SVIMA JEDNAKO. Ovo će onda po njegovom biti NEKIMA SVE jer oÄito je ponukan sluÄajem profesorice s naslovnice Foruma Äiji je uÄenik osvojio zlatnu medalju na matematiÄkoj olimpijadi.
Nemam niÅ¡ta protiv dotiÄne profesorice, ona sigurno dobro radi svoj posao, ali pitam se bi li joj uÄenici osvojili nagrade da predaje u obrtniÄkoj Å¡koli.
Ovako, neki profesori su najprije nagraÄ‘eni Å¡to rade s najboljim uÄenicima, a nakon toga opet s povećanim koeficijentom.
Po ministrovim rijeÄima zakljuÄujem da bi trebala biti neka vrsta natjecanja izmeÄ‘u uÄitelja, pa Äiji uÄenici viÅ¡e osvoje njihovi uÄitelji će imati veću plaću. Za takvo Å¡to trebaju i ulazni uvjeti biti isti, evo sad su Olimpijske igre, kako bi to bilo da netko trÄe u sprintericama, a netko u sandalama i onda se jednako ocjenjuje postignuto vrijeme.
A na kakvim natjecanjima će medalje (pa i veće plaće) osvajati uÄiteljice i uÄitelji u razrednoj nastavi?
Najbolje se trÄi bos!