Najbolja srednja škola u Hrvatskoj: Od 183 maturanata, 182 je upisalo fakultet, a 85% njih onaj koji su željeli

(Jutarnji.hr) Država ovdje plaća samo profesore i administraciju. U ostalome sudjeluju lokalna zajednica, Belupo, Podravka, Rotary klub…

Zgrada gimnazije “Fran Galović” u Koprivnici izgleda poput nasukanog svemirskog broda. Robotić njome upravlja. Tako se, naime, preziva njezin ravnatelj. Vjekoslav Robotić, magistar društvenih znanosti, profesor povijesti i geografije, uveo nas je u svoj ured, čiji desni zid čine staklene ploče i koji je nekako uvučen po sredini zgrade baš kao kakva komandna kabina.

Robotić je čovjek u srednjim godinama, s naočalama, dosta strogog lica, koji naočigled uživa u svom poslu. U školi je dvanaest godina, a ravnatelj je eto već šestu. Pitanja mu zapravo nije potrebno postavljati. Naočigled se raduje kad dobije priliku da iznosi podatke. A podaci koje je iznio o školi zapanjujuće su optimistični. Ukratko, ta škola kao da se ne nalazi u Hrvatskoj. Svakako se ne nalazi u njezinu aktualnom prosjeku. Primjerice, maturi su ove godine pristupila 183 učenika i 182 su je položila i svi su upisali fakultet! Njih 85 posto onaj koji su željeli.

Brod ili kaznionica

“Naša je škola među rijetkima koje su javnosti prezentirale rezultate s ovogodišnje mature”, ističe Robotić i objašnjava, među ostalim, zašto su njihovi đaci toliko uspješni: “Naša popunjenost profesorskim kadrom je stopostotna. Svaki od 55 profesora predaje upravo predmet za koji je stručan. Nema improvizacija”.

ve je godine u koprivničkoj gimnaziji 699 đaka. Mnogi od njih dolaze biciklima, koji su u Koprivnici popularni koliko i svojedobno Mercedesi u Imotskom. Gotovo svatko ga ima. I sama škola raspolaže s trideset vozila kojima učenici idu na terensku nastavu. Robotić otkriva i da imaju čamac, u kojem također izvode terensku nastavu, na Dravi…

Ravnatelj priznaje da zgrada gimnazije izvana pomalo podsjeća, osim na svemirski brod, na luksuznu kaznionicu.

“Nadimak joj je Oz, nema ni jednu ciglu, u nju je ugrađeno šest tisuća kvadrata stakla i tisuću tona čelika, što je jednako ukupnoj količini metala koju je dosad čovjek ostavio u svemiru.”

Putovanje misli

Doista, između zatvora, bolnice, kasarne i škole u našoj civilizaciji stoljećima nije bilo razlike, no koprivnička gimnazija doista ne ostavlja dojam neugodne ustanove. Proviđena je staklom gotovo iz svakog ugla i premda su učionice, ukupno ih je 35, naredane poput zatvorskih ćelija s uzdužnim balkonom, ne djeluje sve to skupa strogo i određeno. Ovdje misli doista slobodno mogu putovati. Ono što sam osjetio po dolasku, stanovitu slobodu, potvrdili su da je ima učenici, petero predsjednika svojih razreda: Ivan Orehovec (3. b), Ines Sewer (3. e), Tena Horvat (3. f), Domagoj Mlakar (2. A) i Karlo Kekez (2. g).

Videolink s Amerikom

Neko sam ih vrijeme gnjavio očekivanim pitanjima čekajući da se dovoljno užive u razgovor. Prije svega me zanimalo koliko je slika koju mi je nacrtao ravnatelj lijepa kulisa. Indikativno je bilo sljedeće pitanje, potkraj: Koliko u školi ima nasilja, ocijenite na ljestvici od jedan do deset, s tim da veća ocjena znači manje nasilja? Petero predsjednika spontano je, gotovo uglas, odgovorilo: “Deset”.

Kad sam ih pitao što misle da je pristojna plaća za mladog, školovanog stručnjaka, nisu se usudili bubunuti veću cifru od pet tisuća kuna! Ali barem dvojica su rekla da ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj. Ta su djeca i pametna, i skromna, i na putu smo da ih izgubimo. Tako vjerojatno stoje stvari jednom kad se napusti ova gimnazija i njezin mikrokozmos. A unutar njega trista čuda.

Škola je, primjerice, partner Goethe instituta, kao prva od devet u Hrvatskoj i kao takva, dobila je, kompletno opremljenu tzv. njemačku sobu. Svake godine škola šalje besplatno u kampove u njemačku četiri do osam najboljih đaka. U školi postoji i tzv. francuska soba, posrijedi je suradnja pak s Francuskom alijansom. U školi čak razmišljaju da uvedu i dvojezičnu hrvatsko-francusku nastavu!

Da ne bi bilo zabune, ova gimnazija svoje marljive đake itekako upozorava što ih čeka u hladnom, bijelom svijetu kapitalizma. Uključena je u projekt AISEC, u sklopu kojeg studenti sa svih strana svijeta održe deset radionica za đake na temu kako se uklopiti u svijet rada i poduzetništva.

Gimnazija održava i stalan videolink s jednim američkim koledžem i svake godine najbolji učenici, uz pomoć sponzora, odlaze na tjedan dana u neki poznati domaći znanstveni institut u inozemstvu. Tako su, primjerice, lani najbolji đaci iz fizike, njih šestero, proveli tjedan dana u švicarskom CERN-u, gdje su uživo vidjeli, primjerice, onaj čuveni ubrzivač čestica. Preko udruge Civitas, koju vodi znanstvenik Ivan Đikić, školu posjećuju poznati svjetski znanstvenici…

Tomislav Čadež

Comments are closed.