Čitava rasprava oko ispita iz hrvatskog jezika neprofesionalno je provedena. Svi misle da se u školstvo (kao u nogomet) jako dobro razumiju, i ne uvažavaju da je to profesija sa pravilima koja treba znati i poštovati
Piše: Sonja Banić
Kao i svake godine u ovo doba Državna matura postaje top tema u medijima. No Äesto se puno razglaba o „djeÄjim bolestima“ projekta, a stvarni problemi se rijetko dotiÄu. Jedan od NJIH, kojim se nitko od samog poÄetka nije želio ozbiljno baviti je neusklaÄ‘enost nastavnih programa s Državnom maturom, Å¡to je posebno izraženo u matematici, predmetu koji predajem. Mislim da je krajnje vrijeme da se taj problem rijeÅ¡i, i ovdje iznosim neke prijedloge.
U trenutnoj zbrci oko ispita državne mature stjeÄe se dojam da ministar ima namjeru sruÅ¡iti projekt i ukinuti Državnu maturu. ÄŒitava rasprava oko ispita iz hrvatskog jezika neprofesionalno je provedena. Svi misle da se u Å¡kolstvo (kao u nogomet) jako dobro razumiju, i ne uvažavaju da je to profesija sa pravilima koja treba znati i poÅ¡tovati.
Osobno podržavam projekt Državne mature i smatram da ga treba poboljÅ¡ati, nipoÅ¡to ukidati. Umjesto ukidanja i mijenjanja ovakve mature treba razmisliti o mijenjanju nastavnih planova i programa u srednjim Å¡kolama. Pri tome svakako treba promisliti o broju predmeta i broju nastavnih sati iz pojedinih predmeta. Niti jedna vlast u posljednjih 20 godina nije se usudila kvalitetno udubiti u studiju nastavnih programa i broja sati u srednjoj Å¡koli, i posljednji je trenutak da se to uÄini. Obrazovni sustav može se urediti tako da bude usklaÄ‘en s projektom Državne mature i da imamo jednu smislenu cjelinu, a ne zbrku punu nelogiÄnosti, Å¡to imamo sada.
Jedan od ciljeva naÅ¡eg obrazovnog sustava svakako bi trebalo biti povećanje broja visoko obrazovanih stanovnika. Da bismo to postigli treba omogućiti nastavak Å¡kolovanja svim uÄenicima ÄetverogodiÅ¡njih srednjih Å¡kola koji to žele i mogu. Ovakva Državna matura je korak u dobrom smjeru, jer se povećava broj uÄenika koji nastavljaju Å¡kolovanje. No neke dijelove sustava treba svakako popraviti, kako bi se uÄenicima pružile veće mogućnosti i ispravile neke nelogiÄnosti koje sada postoje.
U sadaÅ¡njem naÄinu upisa na fakultete smatram dobrim nekoliko stvari. Prvo, onemogućena je korupcija i „kupovina upisa“. Znam da to nikada nije dokazano, ali kružile su brojne priÄe, a afera „indeks“ daje nam za pravo vjerovati da su neke od njih bile istinite. Sada takvih priÄa viÅ¡e nema. Upis preko veze teÅ¡ko je ostvariv i to je jako dobro. U ovakvom sustavu upisa uÄenici mogu konkurirati na studijske programe u svim dijelovima Hrvatske i mislim da je to jako dobro. Kod polaganja klasiÄnih prijemnih ispita uÄenici bi se teÅ¡ko odluÄivali da odu na prijemni ispit u drugi dio zemlje, ili bi im to zbog termina ispita bilo fiziÄki nemoguće. Ovako se mogu lakÅ¡e odluÄiti za studij koji ih zanima, a nije u blizini mjesta stanovanja. Time potiÄemo decentralizaciju studiranja pa tako sva sveuÄiliÅ¡ta postaju konkurentna, Å¡to je dobro zbog kvalitete studija.
Osnovna svrha ispita državne mature nije upis na studij, već vanjsko vrednovanje znanja uÄenika. A vanjsko vrednovanje znanja nam je neophodno. Dobro je da se razmiÅ¡lja o uvoÄ‘enju takvog ispita i u osnovnoj Å¡koli. Jedini naÄin da se sprijeÄi inflacija petica, smanji pritisak na nastavnike u doba ocjenjivanja te nagradi marljivost, rad i znanje uÄenika je vanjsko vrednovanje sa znaÄajnim posljedicama. Bez vanjskog vrednovanja znanja koje ima utjecaj na nastavak Å¡kolovanja uÄenici će se zadovoljiti niskim znanjem, a pri tom će vrÅ¡iti pritisak na nastavnike i tražiti poklanjanje nezasluženih ocjena. Nastavnicima je vrlo teÅ¡ko zadržati kriterije ocjenjivanja na razumnom nivou u takvim uvjetima. Ispiti državne mature olakÅ¡avaju uspostavljanje ujednaÄenih kriterija ocjenjivanja, do kojih je svima stalo. UÄenici koji uÄe kampanjski, prepisuju i varaju kod ocjenjivanja, na kraju ipak plate svoj nerad, dok oni koji marljivo rade i uÄe bivaju nagraÄ‘eni uspjehom na ispitu vanjskog vrednovanja. Odgojno i moralno, ovakav ispit ima neprocjenjivu vrijednost.
No mi smo uveli vanjsko vrednovanje znanja i prijemne ispite na fakultetima zamijenili ispitima državne mature, bez da smo obratili pažnju na postojeći sustav srednjoÅ¡kolskog obrazovanja. A taj je sustav u popriliÄnom neskladu sa zahtjevima Državne mature. Kao da smo sagradili nov blistav krov na kući Äiji se zidovi raspadaju. Krov je u redu, ali zidovima je potrebna temeljita rekonstrukcija. Potrebno je Å¡to prije prilagoditi i uskladiti nastavne planove i programe gimnazija i ÄetverogodiÅ¡njih strukovnih Å¡kola, kako bi uÄenici u ravnopravnim uvjetima pristupali ispitima državne mature i upisima na studijske programe.
Državna matura jasno je kao nosive stupove obrazovanja istaknula hrvatski jezik, matematiku i strani jezik. To je sasvim u redu i logiÄno, no u tim predmetima postoje bitne razlike u nastavnim programima, koje su nedopustive i nužno ih je Å¡to prije rijeÅ¡iti. Rezultati dosadaÅ¡njih ispita pokazuju da u stranim jezicima uglavnom nema problema, u hrvatskom jeziku postoje odreÄ‘eni problemi, a u matematici postoje veliki problemi u savladavanju potrebnih nastavnih sadržaja. U nastavnim planovima ÄetverogodiÅ¡njih Å¡kola prvi strani jezik zastupljen je kroz sva Äetiri razreda sa 2 ili većinom 3 sata tjedno, hrvatski jezik sa 3 ili 4 sata tjedno, i programi tih predmeta su većim dijelom usklaÄ‘eni. Za matematiku postoje jako velike razlike. U nekim medicinskim i umjetniÄkim Å¡kolama matematika se uÄi samo u prvom i drugom razredu, 2 sata tjedno. Dalje su zastupljene razne kombinacije broja sati po razredima, od 2+2+2+0, 3+3+2+2, 3+3+3+3, u većini gimnazija 4+4+3+3, do najveće satnice u nekim programima prirodoslovnih gimnazija 6+6+7+7. Nisu razlike samo u broju sati, već postoje i bitne razlike u sadržajima koji se pouÄavaju, na primjer u ekonomskim Å¡kolama. Ove su razlike prevelike, i nužno je promijeniti nastavne planove i programe kako bi uÄenici mogli u ravnopravnijim uvjetima polagati ispite državne mature i upisivati fakultete. SadaÅ¡nji naÄin rjeÅ¡avanja tog problema kroz dopunsku nastavu ne zadovoljava i ne daje dobre rezultate. UÄenicima ta dopunska nastava predstavlja dodatno opterećenje na tjednu satnicu, teÅ¡ko ju je uklopiti u raspored i većina uÄenika vrlo brzo izgubi volju za dolazak i rad. Stoga se na dopunskoj nastavi ne može ostvariti kvaliteta i nivo koji se postiže na redovnoj nastavi.
Trebalo bi propisati koja satnica i koji sadržaji su potrebni za pojedinu razinu ispita, i tome onda prilagoditi nastavne planove i programe. Ovdje ću se detaljnije osvrnuti na matematiku, jer je u tom predmetu najveći problem, i jer je to moja struka. Sva dosadaÅ¡nja vanjska vrednovanja (ne samo državna matura, već i PISA projekt) pokazuju jako loÅ¡u razinu usvojenosti matematiÄkih sadržaja i vjeÅ¡tina. Smatram da je to jasan znak da tjedni broj sati matematike treba povećati. Za viÅ¡u razinu ta satnica ne bi trebala biti manja od 5+5+4+4, a za nižu razinu od 3+3+3+3. Pri tome bi trebale postojati i razlike u programu, a postoji i potreba za uvoÄ‘enjem nekih sadržaja koji sada nisu zastupljeni u katalogu mature i nastavnim programima, a trebali bi se pouÄavati u srednjoj Å¡koli (kao osnove vjerojatnosti i statistike, na primjer). SrednjoÅ¡kolski programi trebali bi izrijekom navesti za koju razinu Državne mature mogu pripremiti uÄenike, i tome bi trebala odgovarati satnica i program pojedinih predmeta. Na primjer, za program u kojem je matematika zastupljena sa satnicom 3+3+3+3 jasno je da uÄenike priprema za nižu razinu, a program sa satnicom matematike 5+5+5+5 priprema uÄenike za viÅ¡u razinu ispita iz matematike. Jednako tako trebali bi biti usklaÄ‘eni programi hrvatskog i stranog jezika. TakoÄ‘er iz nastavnog plana i programa treba biti jasno za koje izborne predmete će uÄenici biti pripremljeni. Trebalo bi analizirati na koje se studije najÄešće upisuju uÄenici pojedinih struka, i kroz redovne i izborne predmete omogućiti im pristup tim studijskim programima. Na primjer, uÄenici ekonomskih Å¡kola najÄešće žele na razne ekonomske studije (ekonomija, menadžment i sl.), ali i na uÄiteljske fakultete i razne programe na filozofskom fakultetu. To znaÄi da bi nastavni plan i program ekonomske struke trebao omogućiti polaganje viÅ¡e razine iz obaveznih predmeta, ali i da bi im trebalo omogućiti izbornu nastavu iz predmeta potrebnih na uÄiteljskom i filozofskom fakultetu (psihologija, sociologija i sliÄno). UÄenici općih gimnazija bi trebali imati mogućnost odabira programa koji odgovara pojedinoj razini u trećem razredu (to bi bilo važno barem za matematiku), a trebalo bi smanjiti broj obaveznih predmeta i povećati broj izbornih predmeta. Naravno, i zahtjevi pojedinih fakulteta trebali bi biti logiÄni (za odgajateljice u vrtiću zaista nema potrebe tražiti viÅ¡u razinu matematike).
UvoÄ‘enjem jasnih minimalnih programa za pojedine razine ispita, i većom mogućnošću odabira izborne nastave može se uspostaviti dobar sustav Äija će kruna biti ispit državne mature i sustav upisa na studijske programe sliÄan ovom koji imamo sada. UÄenici strukovnih Å¡kola bili bi dobro osposobljeni za svoju struku, ali i u mogućnosti ravnopravno, sukladno svojim sposobnostima, konkurirati za mjesta na fakultetima.
Imamo dobar krov, sada trebamo ojaÄati nosive stupove(hrvatski jezik, matematiku i strani jezik) i uÄvrstiti i urediti zidove (ostali predmeti). Nakon Å¡to tako obnovimo kuću srednjoÅ¡kolskog sustava, možemo se baviti ostalim detaljima.