Na portalu E-MeÄ‘imurje objavljeno je potresno pismo profesorice hrvatskog jezika i književnosti koje se dobrim dijelom dotiÄe i obrazovnog sustava. Naime, i uz diplomu, aktivno znanje engleskog, njemaÄkog i slovenskog, visoku raÄunalnu pismenost, ne može naći posao u Hrvatskoj i nakon 350 poslanih molbi i obavljenih razgovora.
Živi u Prelogu i javljala se na natjeÄaje u ÄŒakovcu, Varaždinu, Koprivnici, Murskom Središću, Zagorju… “no govorili su mi da ne mogu dobiti posao jer nisam iz tih mjesta – prednost imaju oni koji žive u tim mjestima i u tim krajevima, pa makar bili bez radnog iskustva i bez potrebnog obrazovanja. Tako su mjesto profesora hrvatskog jezika dobivale uÄiteljice razredne nastave, uÄiteljice likovne kulture ili geografije, sve s objaÅ¡njenjem ‘One žive bliže’.” No, ni na “bližem” mjestu nije imala sreće: “Onda sam se javila na nekoliko natjeÄaja u Prelogu. Umjesto mene ili ostalih osoba iz Preloga, posao su dobivali ljudi iz Varaždina, ÄŒakovca, Svetog Martina na Muri, pa Äak i Zagreba.”
Dva ili tri puta se žalila na ishode natjeÄaja, prijavljivala ih prosvjetnoj inspekciji, no do danas nije dobila ni jedan odgovor o tome kako je inspekcija proÅ¡la.
“Kako bih zaradila barem neÅ¡to”, kaže, “davala sam poduke iz hrvatskog jezika za maturante. Sva im ‘Äast’, znali su sve Cecine pjesme i stihove, no nisu mi mogli izrecitirati ni Voćku poslije kiÅ¡e, niti mi reći tko je napisao tu pjesmu. Polovica njih nije razlikovala Ä i ć, a druga polovica je mislila da je ‘celeb’ sasvim normalna hrvatska rijeÄ. Sramota, no drugo ne mogu ni oÄekivati od njih kad im je hrvatski predavala uÄiteljica likovnog, a kasnije su znanje upijali preko moralno i etiÄki sumnjivih emisija, spotova, pjesama i filmova koji nemaju veze sa stvarnošću, barem ne naÅ¡om.”
Pismo u cijelosti možete proÄitati ovdje.