Papiri moji s mirisom lipa
Vašoj slobodi dolazi kraj.
Najezde tinte formalnog tipa
Bjelini vašoj otet će sjaj.
Noćima škripe nalivpera,
Penkala razna po vama briju,
Napeta sad je atmosfera,
Pisari škole noćima bdiju.
Neka se, eto, uredi forma –
– ta vi ste dokaz godišnjeg rada –
Vi ste ta ispunjena norma
Što po glavi zaposlenog pada.
Jer doći će provjera točna,
Vas će prebrojit, bacit na kraju,
Vjeruje vam ta sila moćna
Da djeca teško gradivo znaju.
Papiri moji, vaši pisari,
Profači, uče i oni treći,
Na vama bijes će kalit’ ustvari
A šutjet tamo gdje treba reći.
Ako i skupe za kruha para
Odjeću neće kupit’ si moći.
Stan bolji da je il’ kola stara
Da se na pos’o može doći.
Njima je ljubav isprika vječna
Za pos’o negdje na njivi duha.
Oni se brinu za pokoljenja
Koja za školstvo nemaju sluha.
Papiri moji, jadnici mili,
A da je duhu dovoljno uma
Vi biste i sad još uvijek bili
Stabla nekakvih starih šuma.
Željko Vurm, OŠ Budrovac (Đakovo)