Hrvati nikako da se dogovore kad je počela povijest. Prilikom više-manje svake smjene vlasti odvija se ista priča – ništa prije njih nije valjalo, a sada ćemo krenuti ispočetka i izvesti Narod i Državu na Svijetlu Stazu Budućnosti (ili Prošlosti, ovisno koje je provinijencije nova vlast). Iako, ruku na srce, mišljenje da “ništa prije nije valjalo” nije baš svaki put bilo potpuno pogrešno, činjenica da se ista mantra mora ponoviti baš toliko puta govori da je riječ o kroničnom, a ne akutnom oboljenju. Bilo bi lijepo kad bi ovo saznanje pomoglo u liječenju uzroka, ali, na žalost, nije tako, pa ćemo se sada i ovdje morati pozabaviti analizom nekih simptoma i posljedica.
Nevjericu, zgražanje i užas izazvala je upravo objavljena kratka i sitna, ali dinamitna crtica koja se pojavila u programu nove Vlade: “Zaustaviti pokrenuti proces trenutačne kurikularne reforme, napraviti reviziju strategije i korekciju nedostataka na temelju detaljne analize, uz sudjelovanje svih znanstvenih disciplina (posebno stem područja) i zainteresiranih dionika”.
Ne treba se zavaravati. Trenutni pokušaj reforme je nemušt, loše zamišljen, organiziran i vođen i u nekim aspektima bi možda i pogoršao stanje u školama. Zapravo, da nije bilo ove najave o ukidanju, sasvim je moguće da bismo se našli na strani oštrih kritičara ovakvog načina, a bogami i rezultata šestomjesečnog rada nekoliko stotina stručnjaka, iz raznih razloga i s mnogim argumentima. Međutim, čak i ovakva zbrzana, neorganizirana, sirotinjska i amaterski izvedena reforma svakako je korak naprijed u odnosu na dosadašnje stanje. Posao koji su spomenute stotine stručnjaka dosad napravile možda nije krenuo u najboljem smjeru, ali je bar počeo raščišćavati šikaru u kojoj se, tokom četvrt stoljeća nebrige, zanemarivanja, zloupotrebe, malverzacija, politikantstva, kriminala i svega ostalog nataložilo svakakvog smeća i toksičnih materijala koje treba izbaciti što prije, bilo kako, bilo kamo, po kratkom postupku, po svaku cijenu.
Dakle, bez obzira na sve, reforma (je) predstavlja(la) napredak u odnosu na trenutno stanje, a uvijek postoji mjesta za kritiku, a posebno za poboljšanja. Međutim, potpuno i jednostrano ukidanje nije nešto što bi itko trebao pozdraviti ili podržati, a kamoli provesti.
Štoviše, jedan od glavnih razloga zbog kojih ovakva reforma nikako nije dovoljan korak naprijed su prije svega nezainteresiranost političkih struktura, podređivanje prosvjete politikanskim interesima i stav da je obrazovanje zadnja rupa na svirali. Zbog svega toga, umjesto nekoliko godina, na raspolaganju je bilo samo nekoliko mjeseci. Zbog svega toga, umjesto financiranja koje bi bilo adekvatno ogromnom zadatku, moralo se ići u improvizacije i polovična rješenja. Zbog svega toga ni rezultat ne može biti zadovoljavajući. No, svi ti problemi bi se zasigurno uklonili ili bar značajno ublažili intenziviranjem posla, poklanjanjem veće pažnje obrazovanju i razumnijem financiranju. No, umjesto toga, dolazi Nova Vlast koja, umjesto rasprave i analize, najavljuje ključ u bravu dok bi, ako joj je imalo stalo do obrazovanja, trebala napraviti upravo suprotno: pokloniti dodatnu pažnju i uložiti još više truda kako bi se ono što ne valja – i to upravo zbog maćehinskog odnosa politike prema obrazovanju – popravilo. Ako se ide u krivom smjeru, preusmjeriti. Ako se ide presporo, ubrzati. Ali stati u mjestu, parkirati i onda “raditi reviziju strategije i korekciju nedostataka na temelju detaljne analize” je ne samo glupost nego i zlonamjerna sabotaža. Ne samo zbog lakoće kojom se cijeli projekt baca u smeće, nego i zbog činjenice da je presuda donesena na neviđeno zbog čega je lako povjerovati da iza ovoga ne stoji nikakva stručna motivacija, nego čisti revanšizam.
Također, uprkos svim potencijalnim nedostacima, ova je reforma obuhvatila dosad najširi krug stručnjaka, što iz teorije, što iz prakse, pri čemu je stavila u pogon ne samo njihovo znanje i iskustvo, nego je i njima samima pomogla da počnu raditi na način na koji se dosad nije radilo i navela ih da razmišljaju na način na kakav se dosad nije razmišljalo. Nakon što je prvi krug reforme dovršen, ostat ćemo bogatiji za nekoliko stotina ljudi koji su, ako ništa drugo, nešto naučili i koji će, ako se ikad krene u sljedeći korak, znati gdje se prvi put pogriješilo i znat će s nešto više autoriteta i stručnosti pomoći da se stvar okrene u pravom smjeru. A ne sve to baciti u smeće samo zato jer netko (opet) misli da s njim počinje povijest.
Bez obzira na ovaj paceraj, valja reći da politika i to ona strateška, a ne dnevna, mora imati udjela u donošenju i provođenju reforme školstva. Jokić i svi zagovornici držanja politike podalje od reforme, morali bi znati da legitimitet upravljanja državom ima politička vlast, a ne ekskluzivna skupina stručnjaka. To je abeceda građanskog društva. (Usput valja podsjetiti da je na izradi HNOS-a 2006. sudjelovalo više stručnjaka nego što ih danas sudjeluje na ovoj reformi.)
Svi su se uzbudili oko spomenutog paceraja, ali na ovom mjestu bi bilo dobro nešto pažnje posvetiti i paceraju koji proizvode ekspertne skupine.
Dovoljno je samo pogledati jučer objavljeni Prijedlog jezično-komunikacijskog područja kurikula pa da se vidi o kakvoj se tu gustoj magluštini radi.
http://www.kurikulum.hr/wp-content/uploads/2016/01/jEZIC%CC%8CNO-KOMUNIKACIJSKO-PODRUC%CC%8CJE.pdf
Magla i brzina ne daje rezultate.
Ili daju, samo kakve. Valjda kakve i zaslužujemo
Reforma je zbrzana. Suspektna je kvaliteta “strucnjaka”. Demokratski izbor clanova je paravan za skrivanje od odgovornosti. Projektno gledano nemoguce je danasnje ciljeve postaviti kao relevantne za 15 godina kada se misli uvesti. Pogledajte vazeci nastavni plan i program za osnovnu skolu (2006) povijest od 5-8 kao obrazovne ishode ne trazi ni jedan datum, geografija je na razini Blooma opisi, uspredi, a puna su usta reformatora da ima previse cinjenica. Treba uskladiti, poboljsati, unaprijediti plan i program (silabus) posebno na izlaznom obrazovanju prema trzistu rada, a ne mijenjati formu bez sadrzaja. Obrazovanje je strateska poluga razvoja. Ova reforma sada je na razini shema i dijagrama bez razumijevanja teorija ucenja i neuroznanisti te razvojne psiholigije na razini odokativnosti jer ne postoji relevantna znanstvena podloga trenutnih nedostataka. Oprezno s nastavkom.
Da, zbrzana je i na to smo upozoravali i upozoravat ćemo. Sve lijepo piše u tekstu i zato neću to ponavljati.
Reforma je zbrzana. Suspektna je kvaliteta “strucnjaka” zbog nacina i kriterija izbora. Demokratski izbor clanova je paravan za skrivanje od odgovornosti. Projektno gledano nemoguce je danasnje ciljeve postaviti kao relevantne za 15 godina kada se misli uvesti. Pogledajte vazeci nastavni plan i program za osnovnu skolu (2006) povijest od 5-8 kao obrazovne ishode ne trazi ni jedan datum, geografija je na razini Blooma opisi, uspredi, a puna su usta reformatora da ima previse cinjenica. Treba uskladiti, poboljsati, unaprijediti plan i program (silabus) posebno na izlaznom obrazovanju prema trzistu rada, a ne mijenjati formu bez sadrzaja. Obrazovanje je strateska poluga razvoja. Ova reforma sada je na razini shema i dijagrama bez razumijevanja teorija ucenja i neuroznanisti te razvojne psiholigije na razini odokativnosti jer ne postoji relevantna znanstvena podloga trenutnih nedostataka. Tih 400 sudionika pitpusalo je izjavu o tajnosti. Cemu tajnost? Na webu se nalaze video projekcije promocija i teorijski postulati u obliku metodoloskih prirucnika bez navoda izvora. Zasada je sve na razini lijepih zelja sto moze biti temelj za pocetak promisljanja unapredenja obrazovnog sustava RH. Oprezno s nastavkom.
CKR putuje brzinom svjetlosti
Ključno pitanje u ovom trenutku dok isčekujemo novu vladu RH, a onda i ministra obrazovanja jest: Što nam to i dalje u obrazovnom sustavu rade protagonisti tzv. CKR-a (Cjelovite kurikularne reforme)? Njima je ‘tehnički ministar’ produljio ‘mandat’ do kraja ožujka, a angažiranim nastavnicima (njih dvjestotinjak) iz ‘neposredne proizvodnje’ do kraja lipnja 2016. Zar spomenuti protagonisti zaista unaprijed podcjenjuju novu prosvjetnu vlast? Zar zaista misle da se čak i iz aviona ne vide svi njihovi blefovi bazirani na primjenjenoj psihologiji g. Jokića.
Količina nekompetentnosti, improvizacija i bahatosti u medijima graniči s ludošću. Samo da spomenem. Počeli su tzv. webinari?! Kojeg li učenog naziva za blefiranje! Sudjelovatelji koji su takav on-line pristup ozbiljno shvatili počeli su i postavljati ozbiljna pitanja. I što im se dogodilo? Pitanja su im promptno izbrisana! Zaključak: voditelji webinara na čelu s g. Jokićem prepali su se ozbiljnog problematiziranja navodno ključnih postavki CKR-a. I tako redom na ključna pitanja nema odgovora!
A koja su to ključna pitanja?
– “Ishode smo uvezli iz strukovnog obrazovanja zapadnih zemalja. (Pojednostavljeno rečeno – obrazovani stolar mora znati napraviti stol). Zašto mislite da su primjenjivi na osnovnoškolsko i gimnazijsko obrazovanje i da će ih unaprijediti?”
Nije odgovoreno i kasnije je to pitanje obrisano s liste pitanja koja su postavljali nastavnici.
– ”Svaki pokušaj oblikovanja obrazovnog procesa u vidu obrazovnih standarda, šablona ili ishoda učenja u svojoj suštini potire svaku kreativnost, originalnost, individualnost i razlikovnost u tom istom procesu, a upravo stalno naglašavamo da tome težimo. Jedno s drugim u bitnoj je suprotnosti. Takav neprirodan pristup samo potiče ‘biflanje’ i to čak u predmetima poput fizike, informatike i matematike. Zar to želimo? Želimo li da nam đaci još na pamet nauče rješenja zadataka koje standardiziramo ishodima?!”
I to je pitanje obrisano i na njega nije bilo odgovora!
– ”Što rade brojni zaposlenici (njih dvjestotinjak) u tri agencije MZOS-a kad je ministar protivno Zakonu o državnim službenicima rad na tzv. CKR-u morao dati osmeročlanoj skupini ljudi koja je samu sebe predložila, a Zakon kaže da se samo pomoćno-tehnički poslovi mogu dati vanjskim suradnicima?”
I to je pitanje obrisano i na njega nije bilo odgovora!
– Na pitanje zašto reformatori kažu da će to sve trajati 10-15 godina ipak je dobiven odgovor da reformu treba pripremiti! Zanimljivo.
Ishodi su dakle novost prema CKR-u. Čulo se još da će ih se navoditi na nekoliko mjesta. U godišnjem planu po svakoj jedinici 3-5, pa u pripremi nastave, desetak i u evaluacijskoj listi na kraju godine. Za svakog učenika će se pisati koliko je usvojio koji ishod, a stupnjevi će biti potrebna podrška, u skladu s očekivanjima i iznimno, plus kvalitativan opis
postignuća za tog učenika.
Zaključna će ocjena biti od 1-5, plus kvalitativni opis i procjena u svakom predmetu odgovornosti, samostalnosti, inicijativnosti, komunikacije i suradnje. I još kažu da neće biti više administracije!
Kojih li improvizacija?! Sapienti sat!
Hvala na doprinosu. Nadam se da ćete biti jednako rječiti i kad krene stručna javna rasprava. Što se tiče mog (a vjerojatno i “našeg”) stava, on je da reforma generalno nije nešto posebno dobra, ali da se apsolutno, definitivno i bez ikakve sumnje bolja od sadašnjeg stanja, dakle stanja bez reforme. Treba ići dalje s onim što se ima, ono što ne valja kritizirati, a ono što valja podržati, a stvari kojih valja itekako ima. Velik broj ljudi koji su radili kurikularne dokumente su izjavili da nemaju ništa protiv da ovo što su napravili završi u smeću i da sada krenu raditi nove dokumente jer su sada nešto naučili. Reforma obrazovanja nije nešto što se radi u šest mjeseci i zato je bolje sada nastaviti u istom brodu, a ne potapati ga, graditi novi i opet, još jednom, kretati ispočetka, a sve sao kako se opet ne bi nikamo stiglo.
Ovo je prvo što google izabare kad se ukuca ime Miroslava Dorešića: http://arhiva.nacional.hr/clanak/10729/zlocinacka-opsesija-bivseg-hdz-ova-doministra
“Teorija neobrazovanosti”. Konrad P. Liessmann. Ima u knjižnici. “Škola u infarktnom stanju”- Jesper Juul. Isto ima u knjižnici. To je CKR.
Vidim da smo suglasni. Pronadjite definiciju kurikuluma. Korijen rijeci. Vidjet cete po objasnjenju pojma da ne daje slobodu nastavniku jer definira put. Ono sto mi trebami uskladiti, je popis ishoda ucenja koji su rezultat ocekivanja id trzista rada (eng.sylabus). Sjetite se enigme s pojmom kompetencije, a nas pedagiski krug to poznaje kai znanja vjestine stavovi sposobnosi osobine uvjerenja vjerovanja. Tek nedavno shvatise da je komp. Knowledge, skills attitudes. Nasi tzv reformski strucnjaci razglabaju uvezene pojmove koje ni je razumiju. Ok da zakljucim. Ako nema strucnog odgovora na pitanje ZASTO (ova tema, 3 a ne 5 sati itd) jadnih li strucnjaka.
curruculum – trk, trka pješice na konju ili kolima; tijek, tečaj; trkalište, jahalište; curriculum vitae = tečaj života iliti biografija
Ali ovdje se radi o terminu kojem sadržaj određuje struka. Ipak, bilo bi nužno pisati i govoriti kurikul (prid. kurikulni, kurikulski), a ne kurikularni), a najbollja riječ bi bila UPUTNIK.
v. http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=211
Inače, Šime, dobro si uočio da bi ovakve reforme trebalo temeljiti na znanstvenim istraživanjima i spoznajama. Problem je u tome što je hrv. pedagogijska znanost tanka k’o flis papir, pa Jokić može demagoškom retorikom zamagljivati stvari.
Ukratko. Osnovna škola služi da djeca nauče čitati, pisati, slušati, razmišljati, govoriti, argumentirati. Znanje se ne mjeri i ne služi mjerenju. Srednja strukovna škola služi za tržište rada. Gimnazija za fakultet. Tehnički fakultet za specijaliziranije tržište rada, a društveni i humanistički fakulteti za čuvanje i unapređenje moralne i emotivne domene civilizacijskog kruga. Učitelji služe za prenošenje znanja, odgajaju kroz obrazovne sadržaje na temelju stručnog i osobnog autoriteta. Učitelji ne mogu biti birokrati, ne mogu biti vreće za roditeljsko smeće ni za pubertetska iživljavanja. Ako su sve ovo što se od njih očekuje, onda nisu učitelji znanja, nego model žrtve.
Osnovna škola služi upravo za to Ana on. Čitanje, pisanje, slušanje, razmišljanje, govor, argumentiranje. Znanje se ne mjeri.
Kurikulum, zašto kurikulum kad ima i u hrvatskom jeziku riječi? Kurikulum je tijek, put.
Nema ishoda, Ishodi su u srednjoj školi.
A kompetencije, opet ima li naša riječ za toO? Bit će Nema. Biti će Nema.
Ima li u našim agencijama školskim kompetentnih djelatnika za reforme? Biti će Nema. Upravo je kompetentan netko izvan sustava!
A administracija, ćataluka još i više.
A onda dobijemo čovjeka iz sustava koji krene na put, a ne zna tko mu je platio put i blaženo se smješka na sve to! E partijaneri dokle će to!
Kompetencija se u Eu i svjetskim obrazovnim krugovima u skladu s Bloom-ovom taksonomijom i njezinim revizijama objasnjava kao: knowledge, skills i attitudes. Mi, pripadnici austrougarskog i srednjeeuropskog pedagoskog kruga smo odavno imali: znanja vjestine stavove sposobnosti osobine uvjerenja vjerovanja … Blisko Pestalozzi pedagogijskoj misli. Moguce je preciznije vidjeti u SEECEL dokumentima neke primjere. Veci problem je sto anglosaksonci, koje mi uvozimo, ne razlikuju metode ucenja (psihologija) i metode poucavanja (metodika, pedagogija). Ne razlikujemo obrazovni ishod od ishoda ucenja. Obrazovni ne podrazumijeva vjestine, stavove itd. Ishod ucenja podrazumijeva kompletnog covjeka. Ukratko uvozimo cuspajz. Nemamo precizno definirane pojmove. Mnogi koji bi mijenjali NPP neznaju ni sadasnji. Puno su rekli Bognar, Pastuovic, Matijevic itd.
I da Ana, u pravu si. Prvo je pitanje ZASTO, koje objasnjava svrhu. Tek onda sto, kako, tko, s cim, gdje, kada i koliko kosta. PROJEKTNI MENADZMENT.
Koliko para toliko muzike i točka…