Inspektori u omiškoj školi: Zašto se osmaši vode na duhovnu obnovu?!

(Slobodna Dalmacija) “Puna nam je kapa troškova! E, daj 230 kuna za izlet, e, daj 40 za majicu, pa daj 50 za završnu zabavu, daj i 200 kuna za duhovnu obnovu, već smo dali i 30 za nekakav ples, tako da nam se, kad podvučemo crtu, čitava ova školska godina pretvorila u skupljanje novca. Kao da smo bankomati!”

Navod je to iz pisma adresiranog na vašeg reportera. U potpisu su roditelji učenika osmih razreda Osnovne škole “Josip Pupačić” iz Omiša. Ispričavaju se što je pismo anonimno, jer, vele, nemaju hrabrost izići s imenima pred javnost, ali se nadaju da će Slobodna Dalmacija, kao i mnogo puta dosad, pomoći da se isprave anomalije ne samo u njihovu gradu, nego i u čitavom hrvatskom društvu.

Troškovi za školske obveze njihove djece ove su se godine, i to nakon što su se jedva oporavili od lanjske ekskurzije, popeli do iznosa kojemu se ni u snu nisu nadali. I još im nije kraj, jer im je već najavljen lipanjski izlet – dvodnevni na Hvar ili jednodnevni u dolinu Neretve – po minimalnoj dnevnoj cijeni od 210 kuna.

Škola se poziva kurikulum odobren od Školskog odbora, a roditelji na zdrav razum i tešku ekonomsku situaciju. Novinar, pak, ne može ne primijetiti kako se jedan trošak posebno izdvaja. Izlet se, naime, uklapa u terensku nastavu – kako ćeš, je li, djecu naučiti kako se orijentirati po zvijezdama ako ne prespavaju na nekom otoku – ujednačene majice danas su obavezni dio outfita svakog osmog razreda koji drži do sebe, a slično se može reći i za završnu zabavu. Ali, kako u ovu priču uklopiti dvodnevnu duhovnu obnovu?

Sve po planu i programu

Za učenike osmih razreda! U organizaciji škole, a ne, recimo, župnog ureda. Kako u priču o troškovima za roditelje učenika osmog razreda uklopiti odlazak u Udbinu, u tamošnju crkvu Hrvatskih mučenika, koju propisuje – dakle, nema picavanja – Godišnji plan i program škole?

Kako uopće objasniti roditelju/vjerniku da je njegovu djetetu potrebna duhovna obnova iako se nije još ni krizmalo, odnosno primilo sakrament svete potvrde, kojim se, samo mu ime govori, potvrđuje da je neka osoba primila Duha Svetoga, te prihvatila svoju vjeru i pripadnost Crkvi?

Kako razuvjeriti roditelja da čitava priča nema veze s vjerom i Crkvom, nego isključivo s novcem, odnosno zaradom koju na račun djece, najčešće bez ikakve kontrole, u dogovoru sa školom ostvaruju putničke agencije?

Odlazak na duhovnu obnovu za završne je razrede omiške osmoljetke uobičajena stvar. Potvrđuje nam to i dugogodišnja ravnateljica te institucije Davorka Deur.

– Ne bih ja to baš nazvala pravom duhovnom obnovom, ali, istina je, djeca idu na takve organizirane izlete – kaže ravnateljica.

U Godišnjem planu i programu omiške Osnovne škole “Josip Pupačić” izlet do Udbine, s usputnim stajanjem u Solinu i Kninu, nazvan je “Stopama vjernih predaka: dvodnevna terenska nastava osmaša s duhovnom obnovom u Udbini”, iako nije baš najjasnije kakve veze s našim vjernim precima ima obilazak, na primjer, Manastirina i Salone.

U obrazloženju stoji kako je cilj ovog izleta posjet najvažnijim lokalitetima naše vjerske i nacionalne prošlosti, dok mu je namjena upoznavanje i identificiranje učenika s povijesnim tijekom vjerske i nacionalne baštine, te življenje tog identiteta danas. A kako bi do toga došli, učenici, navodi se u kurikulumu, sudjeluju u pokorničkom bogoslužju.

Kako smanjiti troškove?

Na pitanje zašto osmaše vode na duhovnu obnovu – i to sve učenike, a ne samo one koji pohađaju vjeronauk – ravnateljica Deur odgovara kako ona s time nema nikakve veze, i da je, što se nje tiče, najvažnije da sve bude po propisima.

– Školski odbor je odlučio da se ide u Udbinu, a ja bih najradije da se ide u Vepric i da izdaci za roditelje budu znatno manji, ali, što ću, nemoćna sam i ne mogu pobijati odluke koje donese Školski odbor.
Oprostite, ali nije sporno mjesto, nego duhovna obnova. Što će ona učenicima i zašto škola provodi nešto što ni

Crkva ne radi?

– Ma, nije to prava duhovna obnova.

Nego kakva?

– Prilagođena njihovu uzrastu.

Što u Ministarstvu kažu na takav program?

– Sve je u skladu s njihovim odlukama, ništa ne radimo mimo propisa i zakona. Uostalom, nismo mi jedini koji imamo ovakav program.

U Ministarstvu obrazovanja, međutim, pojma nemaju da u Hrvatskoj postoji škola koja djecu vodi na duhovnu obnovu. Iznenađenje postavljenim upitom bilo je, blago rečeno, golemo.

– Nacionalni kurikulum zasigurno ne predviđa terensku nastavu koja bi uključivala duhovnu obnovu. Škole, istina, imaju slobodu same kreirati godišnji plan i program, no za ovako nešto bi im ipak trebala dopusnica Agencije za odgoj i obrazovanje – neslužbeno nam je rečeno u Ministarstvu.

Službeno: u tijeku su izvidi. Nakon upita iz Slobodne Dalmacije, Agencija za odgoj i obrazovanje počela je s provođenjem stručno-pedagoškog nadzora u omiškoj osnovnoj školi, pa ćemo, obaviješteni smo, konkretan odgovor dobiti tek nakon završetka tog posla.

Ipak, saznajemo da je ravnateljica Deur dijelom u pravu i da zabludjeli osmaši iz “Josipa Pupačića” zaista nisu jedini kojima je propisana duhovna obnova. Istina, nemoguće je u ovom trenutku kazati koliko je točno škola diljem zemlje uključeno u ovu priču, no neke su, poput zagrebačke OŠ “Žuti brijeg”, zatražile od Agencije za odgoj i obrazovanje dopuštenje da njihovi učenici prije prelaska u srednju školu organizirano odrade kolektivno pokorničko bogoslužje, ali bili su glatko odbijeni.

17 Comments

  1. Ne ulazi mi se u polemike oko duhovne obnove, ali ne mogu čitati ove nebuloze kojim se opravdava ravnateljica škole. Po njoj je Školski odbor odlučio da se ide u Udbinu, a ona bi najradije da se ide u Vepric….ali, što će…nemoćna je i ne može pobijati odluke koje donese ŠO. U svojih 15 godina u školi, nikad nisam čula za to da ŠO određuje gdje će se ići na izlet. Školski odbor donosi školski kurikulum na prijedlog Učiteljskog vijeća i donosi godišnji plan i program na prijedlog ravnatelja. Dakle, UV u suradnji s ravnateljem sastavlja oba dokumenta, koje onda ŠO amenuje ili ne amenuje.
    Na pitanje zašto osmaše vode na duhovnu obnovu, ravnateljica odgovara kako ona s time nema nikakve veze. Helooouuu. Ne mogu vjerovat kakve izjave ljudi daju.

  2. Po meni, intonacija članka i njegovog naslova uopće nije u tomu gdje će djeca putovati-Vepric ili Udbinu. Stvarni bijes je u tomu zašto djeca uopće idu na duhovnu obnovu i upoznavanje hrvatske povijesti a ne u tome koliko će roditelj još potrošiti novaca koji su se mogli potrošiti na shopping, kupovinu bonova djeci, najnajnovije supercool igrice i sl..
    😉

    1. Slažem se. I od kuda tolika vriska na sve što ima ikakve veze s vjeronaukom, a valjda 90% učenika ide na vjeronauk?

      1. mislim da nije odjednom vriska, nego su se ostvarili uvjeti da možeš slobodno pljuvati po vjeronauku a da te ne proglase odmah četnikom i državnim neprijateljem. iz istog razloga 90% učenika ide na vjeronauk – jer se njihovi roditelji boje osude sredine i izolacije djeteta (“katolici” su oduvijek bili poznati po toleranciji svega šta je različito njihovom svjetonazoru)

        1. Misliš jer je oportuno pljuvat po vjeronauku, Crkvi i svima koji ne pušu u rog ovom liberalizmu koji je zapravo nadolazeća anarhija?!
          A ovo o toleranciji bi valjalo i dokazat, ja pak tvrdim da su katolici i previše tolerantni, a da je ovo što se događa trubljenje u rog vlasti.

          1. ne, mislim točno ono što sam rekao…ja konkretno nisam pljuvao po vjeronauku dok se održavao u crkvi. Sada pljujem po njemu jednako kao što bih pljuvao da uvedu predmet sportska prognoza ili astrologija i da ga se ugura u obveznu satnicu.

            glede tolerantnih “katolika” (pažljivijim čitanjem mog prethodnog i ovog posta se daju uočiti čudni znakovi oko riječi katolik)

            http://www.ushmm.org/lcmedia/photo/lc/image/08/08024.jpg

            znači svi koji pljuju po vjeronauku su neoliberali i trube u rog vlasti? finiširam raspravu jer vam argumentacijom “ili si s nama ili protiv nas” ne polazi za rukom uvjeriti me da bih mogao nešto korisno naučiti u raspravi s vama.

            osobno, sudjelujem u ovakvim raspravama samo kako bih dobrodušnim ljudima prikazao i drugu stranu medalje. iz nekog razloga katolicima je teško prihvatiti da je meni vjeronauk kao obvezni predmet u školi isto kao da se nedjeljom u sred mise izdvaja sat vremena za klanjanje alahu. činjenica da je to trenutno stečeno pravo ne znači da je to nužno ispravno i da tako stvari moraju biti. ako je već vaša vjera tako divna i ispravna, zašto se djeca moraju od ranih nogu indoktrinirati u školskoj klupi a ne idu svojom voljom subotom i nedjeljom u crkvu? gdje je tu ljubav mir i tolerancija ako se od ranih nogu stvara podjela među djecom između naših i njihovih?

    2. Ne bune se roditelji koji imaju za “shopping, kupovinu bonova djeci, najnovije supercool igirice”. Bune se oni koji jedva krpaju kraj s krajem, a škola čitavu godinu:DAJ! Neprimjereno je da terenska nastava bude iz izbornog predmeta jer čak i ako sva djeca idu na vjeronauk, dogodit će se da se pojavi generacija s drugačijim učenicima, a onda će se izgovarati na to da je takva nastava “tradicionalna”. Ne u sekularnoj državi.

  3. E, jel netko od vas ikad bio u Udbini? Ja jesam. Izlet u Udbinu? E? Dajte me nemojte…pa ne bih tamo učenike vodila na izlet iz čiste humanosti.
    Povijest? Što da tamo gledaju? Krbavsko polje dobrim dijelom još minirano?

  4. moraju vidjeti kako je crkva raspisala natječaj za arhitektonsko rješenje crkve da bi potom sagradila nešto potpuno treće….naravno povijesno potpuno netočno i arhitektonski nakaradno…treba li spominjati da je vrlo tolerantno križ na zvoniku (ili čemu već) dotične crkve u obliku mača? ajde bar je zabijen u tlo :/ umjesto za to ruglo mogli su donirati novce komunalnom poduzeću pa možda isto ne bi otišlo u stečaj 🙂

  5. Jako sam žalostan kad vidim ovakve komentare mojih kolega učitelja. Mnogima mentalni sklop nije izašao još iz okvira totalitarnih sustava.Sloboda i ljudska prava se tumače na vrlo čudan način. Mnogima je bitnija iracionalna mržnja prema vjeri i vjernicima pa i tako školskom vjeronauku nego suštinski problemi školstva. Nitko nije komentira sramotno potpisianje kolektivnog ugovora za osnovno školstvo, nego se uhvatija duhovne obnove kao najbinijeg problema. Sindikat hrvatskih učitelja riječi nije rekao u obranu pomoćnog i tehničkog osoblja, a oni su redovito uplaćivali članarinu od svojih skromnih primanja. Ljudima pred mirovinu znatno je smanjena plaća , a smim time i buduća mirovina. Međutim prava sindikalnih povjerenika su ostala ista, pretpostavljam i plaće sindikalnih dužnosnika. I što je najbitnije za sindikalce bar što se tiče naše županije da su ostali u povjerenstvima za viškove i imanjkove, a dobro se zna zašto barem što se tiče moje županije. Nitko nije reagirao na dopis od strane sindikata uoći izjašnjavanja gdje ucjenjivačkim i prijetećim tonom pozivaju na glasanje. Dobar dio kolega se buni na vjeronauk, ali on je izborni predmet i normalno da je izborni jer to nije znanost. Međutim mnoge stvari koji svi mi moramo predavati kroz zdravstveni odgoj nisu znanstvenu utemeljene, a moramo ih nametati djeci. Volio bih ove kolege koji žučno žele izbaciti vjeronauk iz škola na ovo nametanje rijeći nisu rekli – kako onda mogu biti tako selektivno principjelni.
    Ante Nazor učitelj TZK-e

    1. Stvarno, zašto toliki otpor prema vjeronauku u školama, pa to je barem jednostavno riješiti, svi koji misle da vjeronauku nije mjesto u školama, nemojte upisati svoju djecu na vjeronauk i za vas je problem riješen.

      Da, ali onda će biti prigovara zašto porezni obveznici moraju financirati plaće vjeroučitelja, i tko će to prvi reći, oni isti koji gore spomenute sindikaliste po školama dvaput financiraju, najprije od svoje bruto plaće, pa onda i od svoje neto plaće.

    2. nisam bio svjestan da moram na tekst o duhovnoj obnovi komentirati stvari koje su potpune nevezane s istim? ja sam čuo od sindikata puuno riječi glede pomoćnog i nastavnog osoblja, no to bi bilo to. riječi. koliko sam bio upućen za kolektivni ugovor je bio referendum među učiteljima? ili sam propustio nešto? kako si prostremo tako ćemo i leći, ne?
      Vjeronauk je bio izborni predmet i kad sam ja bio mali, ali si na njega morao ići subotom u crkvu. u školi di ja radim vjeronauk je normalno u tjednoj nastavi, a na etiku se ide subotom kad putnici recimo ne mogu stići. sad bih rekao kakav je to izbor….
      i dalje čekam koje se to stvari u zdravstvenom odgoju nameću a nisu znanstveno utemeljene?

          1. Udruga nije sindikat niti ima ikakve ovlasti osim galamiti. A ja se ne sjećam gospodine Nazor da ste s nama galamili po televiziji, radiju, novinama i javnim raspravama te peticijama.

  6. Gospodo i kolege, sudeći po količini riječi u ovoj raspravi, pitanje vjeronauka je najvažnije pitanje hrvatskog škosltva. Sve ostalo je sporedno. Čestitam. Jasno ste pokazali zašto je školstvo u ovakvoj situaciji i zašto će još puno vode morati proteći rijekom Savom prije nego što se neke bitne stvari promijene.

    Drugim riječima, kakav sektor, takav ministar. Mnogi se nemaju pravo žaliti.

    Blokiram raspravu jer mi je neugodno gledati vas.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!