(Forum)OBRAZOVANJE Rođen u Rijeci 1965. godine, gdje je diplomirao na Medicinskom i Ekonomskom fakultetu, magistrirao na temu marketinga menadžmenta te doktorirao na internoj medicini. U studentskim organizacijama bio je vrlo aktivan, a 1989. godine postaje sveučilišni prorektor-student.
KARIJERA Nemirna i znatiželjna intelektualno-političkog duha, 1990. godine biran je u Vijeće udruženog rada Sabora u riječkoj izbornoj jedinici, no malo tko se sjeća njegova tadašnjeg dvogodišnjeg doprinosa parlamentarizmu. U dva je navrata, po deset i šest mjeseci, od 1993. do 1995. aktivno kao liječnik sudjelovao u Domovinskom ratu, uglavnom na ličkom bojištu. Poslije rata zapošljavao se u farmaceutskim tvrtkama poput General Electric Healthcarea i Schering-Plougha. U riječkom gradskom vijeću SDP-ov je vijećnik od 1993. godine, a od 2009. do 2011. bio je dogradonačelnik Rijeke. U Sabor je izabran u 6. mandatu 2008. godine, u kojem je bio i predsjednik Antikorupcijskog vijeća. U Vladi Zorana Milanovića, 12. po redu, postaje ministar znanosti, obrazovanja i sporta.
SUKOBI Kao predsjednik Antikorupcijskog vijeća, funkcije koja ga je i dovela na veliku političku scenu, nije birao ratove, bitno je samo bilo da su s druge strane HDZ-ovci, na njima su mu posebno rasle zazubice. Među prvima je HDZ krstio “zločinačkom organizacijom” i te se odrednice do dana današnjeg nije prestao držati. Sudski procesi koji će godinama kasnije uslijediti u najvećoj mjeri dat će mu za pravo.
No, pravi antikorupcijski lav i žestoki borac protiv kriminala svake fele probudit će se u njemu tek u ministarskoj fotelji. I dok su HDZ-ovci, već po defaultu, redovito dobivali svoje porcije od Jovanovića, ljuti znanstveno-obrazovni ministar primio se i “isušivanja močvare blata i nemorala koji se uvukao u hrvatski sport, ponajprije u sportu”. Čitaj: Zdravko Mamić i ostali nedodirljivi sportski moćnici.
Nitko pristojan ne želi biti viđen u Mamićevu društvu, što je situacija koju on neprestano opravdava, do te mjere da je Jovanoviću javno išao u prebrojavanje krvnih zrnaca, što je, na sreću, imalo pozitivan sudski ishod po ministra. Mamićev primitivizam ipak ministru ne može biti opravdanje za ne manje neukusne ispade poput onoga kada je poručio Mamiću, Markoviću i Srebriću “da se pogledaju u ogledalo i pljunu u to što vide”. Samo je dao naznačiti da se ne razlikuje bitno od onih koje je pozvao na pljuvačnicu, i da ga povazdan galama i agresija, bez osobitih rezultata, ne čini osobito boljim od ostalog močvarnog življa.
BISERI Ni iz jednog od tri resora za koje je nadležan neće ga pamtiti po dobrom. Red u sport, pogotovo u sportski biznis, nije uveo. Učiteljima, nastavnicima i profesorima valjda još samo kožu s leđa nije oderao. Sveučilišni profesor Žarko Puhovski reći će da je Jovanović “najgori ministar obrazovanja u zadnjih 50 godina”, a da “uništava hrvatsku znanost” na leđa su mu nakalemili čak i stranački kolege Branko Grčić i Gvozden Flego. Na Ustavnom je sudu redovna “mušterija” – čak su mu tri puta rušili odluke jer čovjek naprosto ne voli poštivati proceduru.
BLAMAŽA PAR EXCELLENCE Vrhunac ovoga, zapravo, vrlo tužnog ministarskog mandata Jovanovićevo je nedavno javljanje i prolaz na natječaju na Medicinskom fakultetu u Osijeku za radno mjesto u nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji. Morala velikoga i čvrstoga kano klisurina, načela i principa postojanih kao trovremenski taft, Jovanović ni u jednom trenutku nije doveo u pitanje činjenicu što se javlja na natječaj u resoru koji je izravno pod njegovim nadzorom. Da vidimo tog deliju koji mu ne bi dao posao sve da i nije bio jedini kandidat!
Moraš, dakle, biti ili totalna budala ili beskrajno bahat i zaslijepljen moći pa da u tome ne vidiš problem, sukob interesa, a, čini se i korupciju, jer je upravo opatijskoj ustanovi kao ministar prosljeđivao znatne svote europskog novca. Jovanović budala nije, dakle, točan odgovor je b), pa je tako naš veliki bojovnik protiv korupcije i za zakonitost izgubio nevinost. Premda je naknadno od osječkog fakulteta tražio da se njegov izbor na radno mjesto ignorira, defloracija je počinjena, na plahti je ostao oveći trag krvi, i Jovanović više nikad neće biti poželjna udavača borcima protiv korupcije.
Ravnatelj Thalassotherapije Viktor Peršić njegov je stranački kolega, predsjednik opatijskog SDP-a i Gradskog vijeća Opatije, a Jovanović ga je postavio i u Nadzorni odbor Hrvatske lutrije, iz čijih se sredstava također znatan dio izdvaja u sport i djelatnosti koje ga prate, kao što je ova u kojoj se nakon neuspješnog mandata naumio uhljebiti.
Ponajveća žalost je u tome što Jovanović ne razumije što je pošlo ukrivo. U Večernjem listu se stao opravdavati kako “svakoga dana donosi odluke, a ova će biti jedna od najlošijih u mandatu”. Najlošija? Tragično je što ministar misli da je to “najlošija” odluka: ona je nedopustiva, sramotna, skandalozna i zove na neopozivu ostavku.
“Tješi me da tom odlukom nisam nikome naštetio niti sam ikoga povrijedio”, nastavlja ispovijed u Večernjaku. “Nema nikakvih posljedica. Najveću sam štetu napravio samom sebi i svom integritetu”, zaključuje pokajnički ministar potpuno nesvjestan da više integriteta imaju punoglavci koji se legu u močvari koju nije uspio isušiti nego se u njoj samo udobno smjestio.