(Politika Plus) Zdravstveni odgoj se nakon svih peripetija napokon uveo u srednje i osnovne škole u ponedjeljak 21. siječnja. Ministar Željko Jovanović i premijer Zoran Milanović hvale ga na sva zvona, baš kao što ga njihovi oponenti iz redova Crkve i bliskih joj udruga ne posustaju s kritikama i pozivima na ukidanje tog predmeta. U sredini su zaposleni u školama, koji nisu dobili ni osnovne uvjete za rad, a uz to su i na meti gnjevnih roditelja.
Nevoljko još uvijek pričaju o tome nastavnici, ne žele da ih se čuje u javnosti dok se sve malo ne uhoda i dok se situacija ne smiri. No nekoliko zaposlenih u osnovnim i srednjim školama nam se otvorilo i podijelilo iskustva sa zdravstvenim odgojem nakon prvih par dana. U principu, najveći problem su roditelji, a potom uvjeti. Ministarstvo nije osiguralo literaturu na vrijeme, nisu educirali dovoljno razrednike za provođenje tako ozbiljnog predmeta i svima je neozbiljno to što su predmet uveli na sredini godine.
No takva je politika, ne mari previše za one “ispod”, posebno u ovom slučaju kad je uvođenje zdravstvenog odgoja značilo pobjedu na svjetonazorskom planu. Također, veći je problem u srednjim školama jer je predmet ozbiljniji, dok je u osnovnima više manje sve to i postojalo prije pa je problema daleko manje.
– Isprva smo bili ljuti jer nam je taj program bio nametnut na početku polugodišta, a nismo o njemu ništa znali. Nije bilo nikakve najave ni javne rasprave, a u početku čak ni kurikuluma, nego je tek kasnije objavljen. Onda su se razrednici koji predaju npr. matematiku, likovni, strani jezik i sl. pobunili da nemaju dovoljno znanja o tome kako se provodi radionica (navikli su na ex cathedra predavanje, op.a.), a da o zdravoj prehrani, spolnosti i ostalim temama nemaju dovoljno znanja i da sad moraju sate i sate provoditi u proučavanju literature – prepričava nam djelatnica jedne zagrebačke gimnazije.
Problematično je i to što od stručnih suradnika traže da provode te radionice jer su upravo to, stručni suradnici. Naravno, oni to odbijaju jer to znači volontiranje, a nastavnicima je u startu sve plaćeno.
– Objavljen je dio materijala, ali nastavnici i dalje govore da im je to naporno jer se ne snalaze u radioničkom tipu sata – prepričava nam sugovornica.
Ipak, svi s kojima smo razgovarali složni su u stavu da je zdravstveni odgoj potreban i da nije greška što je uveden. Kao što su složni da je greška način na koji je uveden – šturo i neozbiljno. Ali od nonšalantnog ponašanja odgovornih, ipak su im najveći problem roditelji, koji su nasjeli na razne priče i misle da se u školama uči djecu kako postati homoseksualac, promiskuitetan i uz sve biti pod napadima pedofila.
– Roditelji nam se žale da ne žele da djeca slušaju IV. modul, a kao razlog navode vjeru. Mislim da nije loše da se o tim stvarima priča na satu, ali i da neke teme nisu primjerene, kao npr. pornografija u 1. razredu srednje. Čak mislim da bi roditelji trebali biti sretni što će im djecu podučiti o spolnim bolestima, načinima prepoznavanja nasilne veze i sl. Većina nastavnika misli da se crkva uopće ne bi trebala petljati u nastavne planove i programe, kao što se ni obrazovanje ne petlja u propovjedi svećenika. Obrušili su se na seksualne manjine i misle da će one nestati same od sebe ako ih ignoriraju. Neka učenici znaju da postoje homoseksualci i kako izgleda seksualni odnos između heteroseksualaca. Ne znači da će zato to htjeti probati. Baš suprotno, što imaju više znanja, to će im seks, droga i slično biti nezanimljiviji – kaže jedna od nastavnica.
Što se tiče razredne nastave od prvog do četvrtog razreda nema nekih problema s prva tri modula zdravstvenog odgoja, a manjih je problema s četvrtim.
– Učiteljice govore da one te teme ionako već godinama provode u sklopu satova prirode i društva i na satima razrednog odjela te su one bez većih poteškoća uklopile sve potrebne teme u svoj plan razrednika i odrađuju ga bez nekih većih problema. Najviše se u biti žale na odnos roditelja – svjedoči jedna od zaposlenih u osnovnoj školi.
Naglašava da je u predmetnoj nastavi sve malo škakljivije, ali da prva tri modula teku bez većih problema.
– Razrednici su se sastali i napravili plan za prva tri modula te ga provode bez većih poteškoća. Iskreno, za sada se nitko od profesora nije žalio da neće ili ne može nešto odraditi – kaže.
No potom se dolazi do četvrtog modula i jedno iskustvo dovoljno govore o tome da su u osnovnoj školi profesori nekako spremniji na izazove, dok su oni u srednjoj školi izgubili dio elana svim rezovima i omalovažavanjima od strane ministra Jovanovića i njegovih prethodnika. Naravno, treba uzeti u obzir da je teže raditi s djecom koje “udara” pubertet i s onima koji u njega još nisu stupili ili tek polako stupaju.
– Četvrti modul je škakljiv, no kod mene svi profesori smatraju da su profesionalci i da ga mogu odraditi. Moj je osobni stav da je, što se osnovne škole tiče, tresla se brda rodio se miš. Tek je jedina malo diskutabilnija tema masturbacija, ali ako se ne varam taj će dio odrađivati školska liječnica, sve ostale teme su skroz prihvatljive. Zaključak, osim pritisaka roditelja profesori nemaju nekih većih problema s provedbom zdravstvenog odgoja – tvrdi nam nastavnica u osnovnoj školi.
Uglavnom, stav većine je da zdravstveni odgoj treba postojati u školama, ali da ga ne bi trebali provoditi razrednici, jer je to poprilično površno, nego osoba koja će biti stručno osposobljena i kojoj će to ući u satnicu.
Na kraju nismo mogli, a da ne pitamo za Crkvu i odgovori su bili prilično složni, kao po većini pitanja.
– Osuđujemo Crkvu što širi dezinformacije i što provodi ovu ružnu javnu diskriminaciju manjina i na taj način diskreditira i nastavnike koji se samo pridržavaju uputa nadređene agencije, a moraju trpiti prigovore roditelja i biti na prvoj crti bojišnice – zaključak je nastavnika.