Ne znam kako je to kod vas išlo, no u mnogim školama na sjednici učiteljskih ili nastavničkih vijeća prošle godine u listopadu odjednom se pojavila točka na dnevnom redu Abeceda prevencije i razrednici su saznali da MORAJU provesti 15 aktivnosti na satovima razrednika te da moraju provoditi tematske roditeljske sastanke kao i ispunjavati razne evaluacije. Logično, prva reakcija je bila ŠTO JE OVO? i OTKUD SAD TO?! Po običaju, bilo je puno slijeganja ramenima ravnatelja, a odgovora niotkud, ni je li to obvezno, ni tko je provoditelj programa, ni …. I tako su učitelji krenuli, slično kao mnogo puta dosad (sjetimo se novih kurikula za CDŠ koji nisu ni postojali kad su se uveli) provoditi nešto bez glave i repa, bez procedure i protokola, prepušteni samima sebi.
Naravno uz puno gorčine, ne zbog same ideje preventivnih programa, već zbog netransparentnosti procesa implementacije. Iako su preventivne strategije i aktivnosti neupitno korisne u školskom okruženju, ovaj program imao je nekoliko ozbiljnih nedostataka:
Koliko je nama poznato, a ni u dokumentu se nigdje ne navodi, program nije prošao nužne znanstvene evaluacije, niti ima certifikat kojim bi se jamčila njegova kvaliteta i učinkovitost. Ako postoje takvi podatci, zašto nisu bili dostupni javnosti.
Trenutno postoji samo jedna recenzija programa, što je izrazito manjkavo s obzirom na njegov, očigledno OBVEZAN karakter i široku primjenu.
Da ste u tražilicu MZOM-a ili AZOO-a tada, (a vjerojatno i sada) upisali Abeceda prevencije dobili biste 0 rezultata. Dakle, na vlastitim stranicama nisu imali dostupne informacije o programu. Čiji je to program, tko je provoditelj? Isti broj rezultata dobili biste i da ste isto upisali u tražilice EMA-e ili Ettaedu-a (iako, tek od nedavno su se pojavile neke radionice vezane uz program). Dakle, predviđene edukacije za ravnatelje i nastavnike nisu bile dostupne, a program se već provodio?
Program nije bio predmet niti javnog savjetovanja putem platforme eSavjetovanje, čime su ključni dionici, nastavnici, roditelji i stručnjaci, izostavljeni iz procesa donošenja odluka.
U samom dokumentu Abecede prevencije jasno se navode koraci implementacije koji uključuju edukaciju i senzibilizaciju ravnatelja, školskih stručnih suradnika i nastavnika. Međutim, ti su koraci u potpunosti preskočeni, a program je iznenada uveden u obveznu školsku praksu.
Stručna priprema nastavnika i stručnih suradnika ključna je za uspješnu provedbu preventivnih programa, a u ovom slučaju nije provedena.
Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju, u obvezni program ne bi smjeli ulaziti programi koji nisu adekvatno evaluirani i verificirani. Abeceda prevencije je očigledno bila obvezna, jer su je sve škole MORALE provoditi, čime se krši spomenuti zakon. Čak i da se ekperimentalno provodila, potrebno je bilo ishoditi suglasnosti.
Nadalje, škole već provode različite preventivne programe prilagođene specifičnim potrebama učenika, pa se nameće pitanje zašto je ovaj program uveden na obveznoj razini umjesto da bude ponuđen kao opcija.
Program je uveden pored postojećih školskih preventivnih programa, što je stvorilo dodatno opterećenje za nastavnike i stručne suradnike. Bez odgovarajuće edukacije i uz ponuđene resurse koje su, po vlastitom priznanju, autorice našle na internetu i ne znaju autore, postojala je realna opasnost da će program biti proveden površno, što umanjuje njegovu potencijalnu učinkovitost.
Nitko ne dovodi u pitanje da škole trebaju kvalitetne preventivne programe usmjerene na emocionalno i socijalno osnaživanje učenika. Međutim, program Abeceda prevencije, unatoč plemenitim ciljevima, uveo se na način koji je u suprotnosti s načelima transparentnosti, stručnosti i zakonitosti. Da bi se program provodio kao OBVEZNI program, ključno je bilo provesti znanstvenu evaluaciju programa i osigurati certifikaciju, omogućiti javno savjetovanje putem eSavjetovanja kako bi stručna javnost i zainteresirani dionici mogli dati svoje mišljenje i provesti predviđene korake implementacije, uključujući edukaciju nastavnika i ravnatelja.
Ako program NIJE BIO OBVEZAN, zašto je nametnut u svim školama i zašto školama nije omogućena sloboda odabira preventivnih programa, uz poštivanje postojećih školskih preventivnih strategija?
Očigledno se i u AZOO-u konačno upalila lampica!