Poštovani gospodine ministre,
obraćamo Vam se kao zaposlenici u javnom sektoru obrazovanja vrlo zabrinuti zbog Uredbe o postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja rada zaposlenih u javnim službama, donesene 31. listopada 2024. godine. Smatramo da ova uredba, iako formalno uređuje sustav vrednovanja rada u javnim službama, sadrži niz ozbiljnih nedostataka koji bi mogli negativno utjecati na radnu atmosferu, sigurnost zaposlenja i učinkovitost obrazovnog sustava te da se kritike i prijedlozi iz eSavjetovanja uopće nisu uvažile, osim u nevažnim kozmetičkim zahvatima u tekst. Nas osobito zanima kako se Uredba reflektira u sustavu obrazovanja.
Prelaskom iz sustava centraliziranog obrazovanja u okruženje sve veće autonomije škole, postalo je svima jasno da se moraju razviti i provoditi postupci evaluacije kao neizbježna refleksija i polazište za procese osiguranja odgovornosti i transparentnosti. Svakim nezadovoljavajućim rezultatima na nacionalnim i međunarodnim standardiziranim procjenama, učitelji i nastavnici dolaze pod lupu javnosti i aktualizira se pokretanje ili ubrzanje istraživanja o kvaliteti poučavanja. Jasno nam je da u tako velikom sustavu sigurno ima učitelja i nastavnika koji ne rade dobro svoj posao i da se na to treba referirati. Međutim, držimo da postoje sporni elementi u ovoj Uredbi na koje želimo skrenuti pozornost i urgirati prije donošenja ‘granskog’ pravilnika o kriterijima ocjenjivanja za područje obrazovanja.
Kao osobito problematično želimo istaknuti da se ovom Uredbom:
- stvara atmosfera nepovjerenja i straha među zaposlenicima kroz mogućnost otkaza
Posebno nas zabrinjava mogućnost da zaposlenici u obrazovnim ustanovama, prema članku 14. Uredbe, mogu dobiti ocjenu “ne zadovoljava“ koja za posljedicu može imati prestanak radnog odnosa zbog “skrivljenog ponašanja“. Takva drakonska mjera, temeljena na ocjeni koja može biti podložna subjektivnosti nadređenih, uvodi nesigurnost među zaposlenike i stvara atmosferu straha i nepovjerenja. Iz vlastitog iskustva znamo koliko je važno održavati motivirajuće radno okruženje, posebno u školama gdje je stabilnost ključna za kvalitetan rad s učenicima. Umjesto poticanja profesionalnog razvoja, ovakva mjera samo povećava stres i nesigurnost među zaposlenicima, što će neizbježno utjecati na kvalitetu rada.
- unosi konfuzija zbog nedostatka jasnih i pravednih kriterija za ocjenjivanje
Iako se posebni pravilnici za pojedina područja tek trebaju obznaniti, Uredba koja predviđa kriterije ocjenjivanja, kao što su “učinkovitost“, “pouzdanost“ i “pravovremenost“, nema za cilj objektivno i pošteno ocijeniti kvalitetu rada učitelja i nastavnika i dezavuira posao učitelja svodeći ih na obična piskarala. Kriteriji poput učinkovitosti i pravovremenosti ne obuhvaćaju profesionalni razvoj učitelja, inovativnost u radu, kao ni doprinos kulturi škole. Kvalitativni aspekti, poput emocionalne podrške, integracije inovativnih metoda poučavanja i uključivanja roditelja, presudni su za cjelokupno iskustvo učenja, ali ih je teško procijeniti ovim standardima. A s obzirom na razlike u svakodnevnim izazovima s kojima se suočavamo u radu s djecom, roditeljima i administracijom, ni ovako mjerljivi standardi ne uvažavaju dovoljno specifičnosti obrazovnog rada.
Ne može se “učinkovitost” ili “pravovremenost” jednako mjeriti za učitelja koji ima 5 učenika u odjelu i onog koji ima 25, onog koji ima 3 učenika s IOOP-om i onog bez ijednog, onog koji radi bez tehnologije i onog koji ima na raspolaganju svu raskoš moderne obrazovne tehnologije. Nadalje, ’pouzdanost’ se može odnositi na to koliko učitelj redovito ispunjava svoje obveze, no ne daje uvid u kvalitetu interakcija s učenicima, sposobnost motivacije ili prilagođavanja metoda poučavanja potrebama različitih učenika, što su ključne komponente uspješnog poučavanja. Da ne govorimo o subjektivnosti i halo efektu ocjenjivača. Ti kriteriji su jednostavno nedostatni jer ne obuhvaćaju složenost i širinu profesionalnih odgovornosti učitelja i nastavnika. Oni mjere kvantitavne aspekte, a kvaliteta nastave i razvoja socijalno-emocionalnih vještina učenika nije mjerljiva ovim kriterijima.
- perpetuira nedostatak podrške za profesionalni razvoj zaposlenika
Sve zemlje EU u svojim kriterijima za ocjenjivanje djelatnika naglašavaju profesionalni razvoj kao sastavni dio sustava ocjenjivanja, a naša Uredba propušta istaknuti bilo kakve mehanizme za podršku zaposlenicima s ciljem poboljšanja. Umjesto toga, uvode se mjere poput pisanog upozorenja i mogućnosti otkaza, što je daleko od standarda koji se primjenjuju u europskim zemljama gdje je naglasak na mentorstvu i cjeloživotnom učenju, a ne na prijetnjama otkazom.
- dodatno birokratizira posao učitelja i nastavnika kroz povjerenstva i odbore
Ovom Uredbom smo pored povjerenstva sad dobili i mogućnost samoprocjene i odbor za preispitivanje ocjene povjerenstva. Dakle, postupak možemo zamisliti i ovako: zaposlenik će se najprije samoprocijeniti, pa će ravnatelj i povjerenstvo procijeniti je li samoprocjena dobra te napisati izvješće pa ako se zaposleniku ne svidi izvješće, ocjena ide na odbor za preispitivanje ocjene…. Pitamo se hoće li škole uopće imati djelatnika za silna povjerenstva i odbore kojima nas bombardiraju jer danas gotovo da nema učitelja i nastavnika bez dodatne funkcije, npr. povjerenika za sigurnost u prometu, voditelja tima za kvalitetu, povjerenika za etičnost… Ovo je samo dodatna birokracija za privid transparentnosti koja neće doprinositi objektivnosti, već će nepotrebno opteretiti sustav i dodatno otežati zaposlenicima. Povjerenstva su u drugim zemljama često zamijenjena jednostavnijim modelima dijaloga između zaposlenika i nadređenih, što je manje formalno i mnogo učinkovitije.
- odstupa od standarda koje vidimo u praksama zemalja EU
U većini zemalja EU ocjenjivanje nije temeljeno na strogim sankcijama, već na pružanju povratne informacije i razvojnim planovima. Tako se, na primjer, omogućuje zaposlenicima s niskom ocjenom dodatno profesionalno usavršavanje, mentorsko praćenje nastave ili preusmjeravanje na drugo radno mjesto. Takve prakse podržavaju razvoj zaposlenika i osiguravaju da ne dođe do zastoja u kvaliteti rada zbog straha od otkaza. Nažalost, hrvatski sustav ocjenjivanja u ovoj Uredbi ne pruža slične razvojne mogućnosti, nego naglašava sankcije i prijetnje, što može ozbiljno narušiti moral zaposlenika, a sigurno neće motivirati studente ili mlade učitelje i nastavnike da se zadrže u sustavu.
U svjetlu gore navedenog, pozivamo Vas da razmotrite doradu ove Uredbe te da izrečene primjedbe usvojite prilikom donošenja predstojećih pravilnika i uvedete promjene koje će biti u skladu s primjerima dobre prakse u drugim zemljama EU. Kao obrazovni radnici, razumijemo da je naš posao od javnog interesa i ne protivimo se ocjenjivanju i preuzimanju odgovornosti, no tražimo jednako od svih dionika u sustavu. Želimo sustav koji će poštovati naš trud i omogućiti nam razvoj, a ne sustav koji će nas staviti pod pritisak prijetnjom otkaza. Vjerujemo da se kvalitetan sustav vrednovanja može postići, ali da je za to potrebno usmjerenje prema podršci, a ne zastrašivanju.
S poštovanjem,
administracija Nastavnici.org