Pero Reformero

Piše: Anita Damjanović

Povodom usvajanja Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja, to jest NSP.., ne NPOR.. , sori, NSP.., ne NPOR.., sori NSPRO-a

Nedavno u Ministarstvu na sastanku Radne skupine za NCRS…nešto ….
Predsjednik Radne skupine: ‘Ljudiiii, u problemu smo, stigla nova lova za reformu Å¡kolstva! Jel ima itko raspisan projekt, ako ne cijeli, barem dopola?’ Svi članovi krenu gledat oko sebe, u stol, luster… ‘pa za Å¡to vas plaćam, majku vam neradničku! Å ta ćemo sad?!?…
Jel barem kome treba novi laptop, mobitel, službeni auto…?’
Troje sramežljivo digne ruku.
Predsjednik: ‘Ajd dobro, to možemo navuć na milijun, ajmo dalje, Å¡ta još…?’
Jedan podigne ruku: ‘Možda da svim učiteljima kupimo nove laptope i službene mobitele, moderniziramo kabinete, povećamo plaće?’
‘Pero, ne sramoti se, to je već proÅ¡la garnitura napravila, ok minus mobiteli, ali to je to…
‘Znam’ uzbuÄ‘eno će drugi član RS-a, a sve se glave okrenu prema njemu, ‘Povjerenstva?’ E sad se Predsjedniku smrači pred očima, ‘Tko tebe predloži za radnu skupinu?!? Pa povjerenstva idu po defaultu, računam najmanje na dva- tri plus nadzorni i upravni odbor… pitanje je čega, idiote!!! i kako da strusimo 20 milijardi?!?’
‘Nemojte Å¡efe strogo s njim, on vam je nećak od… znate…’, namignu treći član RS-a, a Predsjednik s uzdahom ode do prozora i stade zurit u panoramu grada.
‘Možda ja imam ideju’, javi se iz mračnog dijela ureda sa samog kraja konferencijskog stola promukli puÅ¡ački glas, ‘uvedimo… cje-lo-dnev-nu nastavu!’ Odjednom nastane tajac, svi poglede uperiÅ¡e prema Predsjedniku, a on se krene sasvim polako okretati te najprije tiho, sebi u bradu, a zatim sve glasnije stade vikati: ‘Genijalno! Genijalno! Bravo, ĐurÄ‘a! To je razmiÅ¡ljanje izvan kutije. Ajmeee, divota, ionako nam svi spočitavaju da naÅ¡i učenici najmanje vremena provode u Å¡koli…
‘Možda da ipak najprije pokuÅ¡amo s jednosmjenskom, znate da mnoge Å¡kole rade u dvije, neke čak i u tri smjene’ oprezno ga prekine Pero. No, predsjednik ga samo prostrijeli pogledom- ‘To je mitologija koju prodaju nastavničke grupe i sindikati’ te počne uzbuÄ‘eno nabrajati, ‘naravno, trebat će dogradit Å¡kole, raspisivat natječaje za arhitekte, graÄ‘evinare, milina, pa opremit Å¡kole, javne nabave, pokrenut edukacije za učitelje, organizirati skupove, uh Å¡teta Å¡to nam je proÅ¡la garnitura upropastila kejteringe, doÅ¡la depeÅ¡a da nema viÅ¡e Å¡kampa i janjetine, proklete puter Å¡tangice iz Mlinara….’
‘ZapoÅ¡ljavanje novih učitelja?’
‘Pero, opet se sramotiÅ¡, znaÅ¡ li da imamo najgori omjer broja učenika po učitelju u Europi. Sve ćemo mi to s postojećim kadrom, budimo realni, Å¡to uopće rade ti učitelji?’
Đurđa se krene smijat, no ubrzo joj se smijeh pretvori u pušački hropac na što Pero anksiozno podigne masku preko nosa.
‘Ali Predsjedniče, Finska, Kina, Singapur, vodeće po obrazovanju, ne žele taj model, nego ulažu u obrazovanje i motivaciju nastavničkog kadra i…’
‘A ti si neki kočničar, je li Pero?’ podviknu Predsjednik, ‘pravi učitelj ne pita za novac i vrijeme, pravi učitelj čini sve za svoje učenike, druÅ¡tvo… uostalom razmisli kako će nas roditelji obožavat Å¡to im čuvamo djecu i piÅ¡emo s njima zadaće i dodatno vježbamo, dok oni ne doÄ‘u s posla, a izbori nisu tako daleko…
da ne govorim o kreativnim radionicama i brojnim izvannastavnim aktivnostima koje ćemo uvesti,kritičko mišljenje i digitalna pismenost, eeeeej stari, robotika…
‘Ne bih se složio da osmiÅ¡ljavanje slobodnog vremena učenika treba biti u opisu poslova učite’…no Predsjednik tako naglo podignu ruku da Pero smjesta uÅ¡uti, a Predsjednik nastavi sad neÅ¡to tiÅ¡im pomirljivijim glasom. ‘Pa ja sam uvjeren da postoje brojne studije o korelaciji cjelodnevne nastave i uspjeha učenika’
‘Doslovno nijedna nikad, zar ne mislite da uspjeh viÅ¡e ovisi o kvaliteti nastave i stručnom kadru, a ne broju sati provedenih u Å¡koli?’
‘Perooooo!!! Otkači viÅ¡e, pa prvo idemo s pilot projektom, bogati, Å¡ta si navalio?!?’
‘Samo kažem’, uvrijeÄ‘eno će Pero i zagrize jebenu puter Å¡tangicu.