Za Å¡kole bez antivakserskog populizma

Prije nego Å¡to kažemo bilo Å¡to drugo, da razjasnimo jednu stvar: masovno cijepljenje je jedno od ključnih dostignuća moderne civilizacije, bez “ako”, bez “ali”, bez “možda”. Njegovo pozitivno djelovanje dokazano je kroz viÅ¡e od stotinu godina djelovanja. Svi komentari koji se pokuÅ¡avaju progurati kao “skepsa”, “oprez” ili “kritičko razmiÅ¡ljanje”, u ovom slučaju samo su loÅ¡a maska za antiznanstveno i anticivilizacijsko, politikantsko i populističko podilaženje bivÅ¡im loÅ¡im učenicima (a u naÅ¡em sustavu ih, svi to znamo, ima mnogo) i vraćanje u srednji vijek. Jedina akcija koju bi svaka institucija i organizacija danas trebala izvoditi je javna, jasna i glasna stopostotna podrÅ¡ka cijepljenju, edukacija članova, stimulacija onih koji se iz bilo kog razloga boje, argumentiranje zaÅ¡to je to dobro. MeÄ‘utim, u danaÅ¡njoj Hrvatskoj to, nažalost, nije slučaj. Umjesto toga, oklijevanje, kilavost, nećkanje, kukavičluk, postali su modus operandi viÅ¡e manje svih koji imaju ikakve veze sa zaustavljanjem epidemije.

A obrazovni sustav, kao i uvijek, našao se u časnoj ulozi zadnje rupe na svirali.

Naime, epidemiolozi i Stožer civilne zaštite su se tek sad, konačno, sjetili da postojimo, pa će tako od 15. 11. 2021. digitalne kovid potvrde biti potrebne svekolikom puku koji radi u školama.

Nisu se sjetili prosvjetare staviti među prioritete kada se počinjalo s cijepljenjem, odmahivalo se rukom na rad u razrednoj nastavi od svibnja 2020. jer se valjda u radu s djecom od 1. do 4. razreda niti jedna učiteljica ili učitelj ne mogu zaraziti. Ujesen su smislili mjehuriće, balončiće, preporučivali da se maske svaki dan “properu”, a kao nastavu na daljinu organizirali izborne predmete s miješanim grupama, izvannastavne aktivnosti, dopunsku i dodatnu nastavu.

Nisu se sjetili nakon pojave delta soja testiranje učenika i učenica, te zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja staviti na listu prioritetnih postupaka. Nisu se sjetili da bi učenike trebalo čim prije testirati i u slučaju pozitivnog testa staviti u samoizolaciju. Učenici su mahom malodobna populacija koja se joÅ¡ ne može i cijepiti i za koju su odgovorni odrasli, njihovi roditelji, koji se i sami često ne snalaze u nelogičnim mjerama i odlukama, i učitelji, koji mjere ne donose, ali ih moraju poÅ¡tovati. Najodgovorniji su u ovom slučaju nadležni koji su dužni donijeti mjere kojima bi pučanstvo zaÅ¡titilii od Å¡irenja zaraze. ZaÅ¡tita za sve, pa tako i one koji se iz medicinski opravdanih razloga ne mogu cijepiti, je cijepljenje svih onih koji to mogu učiniti. 

No, sada su (neki bi rekli konačno) odlučili uvesti kovid potvrde u škole. I otvorio se pandemonium.

Dio zbornice urla kako je to napad na osobne slobode jer se ne žele cijepiti, a neki čak niti testirati, dio se, pak, slaže s mjerom jer se nada da će pripomoći suzbijanju galopirajućih i zastrašujućih brojki oboljelih. A mjera u svjetlu današnjih brojki izgleda kao da požar na nekoliko hektara gasite lončićem vode.

Sindikati se čude da je lakÅ¡e u kladionicu nego u učionicu, pitaju se je li to pravno utemeljeno, brinu se Å¡to će biti s nastavom odu li necijepljeni učitelji iz sustava. Pa valjda su Å¡kole, kao prvo, nekakve institucije gdje je nekima dolazak obavezan pa zato trebaju – ipak – vrijediti druga pravila od onih u kladionicama i birtijama. Kao drugo, valjda živimo u, ako ne zemlji, a ono civilizaciji koja je uspostavljena na temeljima znanja, razuma i znanosti, a korijen svega je u Å¡kolstvu, valjda bi Å¡kole trebale PRVE uvoditi neÅ¡to takvo, bez obzira na to Å¡to se dogaÄ‘a u kladionicama i birtijama. Kad Stipić kaže “niÅ¡ta bez kladionica”, zastupa li on sindikat kladioničara ili sindikat prosvjetara? Ostale sindikate bolje da ne spominjemo, oni su odavno postali nevrijedni ikakvog kometara.

Ali  zajedničko im je svima da se joÅ¡ jednom čude i pitaju, umjesto da su se aktivno uključili u kampanju suzbijanja pandemije, bilo edukacijama o cijepljenju, bilo inzistiranjem na sigurnim uvjetima za odvijanje odgojno-obrazovnog procesa kod nadležnih. Očito nema niti jednog sindikalca, učitelja, nastavnika, stručnog suradnika, tajnika ili domara, nikoga tko plaća sindikalnu članarinu, meÄ‘u gotovo 7000 novozaraženih danas, ili meÄ‘u joÅ¡ malo pa 10.000 umrlih do danas. Sto i jedna lekcija iz “Kako biti antivaxxer, a da ne kažeÅ¡ ‘ja sam antivaxxer’ ”.

Očito su i sindikati povjerovali u ono u što vjeruje dio pučanstva: da je škola uslužna djelatnost u kojoj je klijent uvijek u pravu. Nije. Škola je javna ustanova koja služi za elementarno, a kasnije i opsežno opismenjavanje onih koji ju pohađaju. Osim čitanja, pisanja i računanja, ima dužnost i znanstveno opismeniti. Dosadašnji “reformski” zahvati, pedocentrizam, permisivno postupanje u odgojnom aspektu škole zatrli su veći dio njezine prosvjetiteljske uloge i od nje napravili prostor u kojemu djeca borave dok roditelji rade, a ako baš moraju, nešto i nauče. Nisu tu sigurno zbog obroka jer, ruku na srce, hrana u školama je mahom slabije kvalitete, a mnogim učenicima zbog previsoke cijene i takva manjkava nedostupna. No, niti to nikoga ne brine. Na kraju krajeva, ni u kladionici ne možete bogznakako dobro jesti.

A, da oprostite, ova edukacijska uloga pokazala bi se i tako da se u Å¡kole PRVE uvede obaveza cijepljenja. 

Sindikati postavljaju silna pitanja, a nikako da pogode pravo.

Pravo je pitanje – ako su sindikati već htjeli sumnjati, čuditi se i propitkivati, evo, da im pomognemo misliti, očito je potrebno – kako će se primjena kovid potvrda provoditi? Tko će, za one koji se iz bilo kojeg razloga nisu (joÅ¡) cijepili, testirati, gdje, kojim testom, za koliku cijenu?

Kažu nove mjere da ravnatelji trebaju imenovati osobu koja će provjeravati kovid potvrde. Brigo moja, prijeđi na drugoga.

Sve navedeno navodi na zaključak da nitko od nadležnih nema odlučnosti ni hrabrosti da preuzme odgovornost za suzbijanje pandemije. Svaljuju teret odluka na lokalne stožere i  ravnatelje. Osim kukavičluka nadležnih, do ovoga nas je dovela i sebičnost pojedinaca. Sebičnost* jer “stožer je nedosljedan i baÅ¡ njima u inat se neću cijepiti”. Sebičnost jer “neću se cijepiti tako dugo dok me ne prisile”. Sebičnost jer “neću se cijepiti jer je to obična gripa od koje umiru ionako već stari i bolesni”.

Uz želju da se ujednače mjere u prijevozu, državnim, javnim i ostalim službama i ustanovama, trgovačkim centrima, ugostiteljskim objektima, kinima, kazalištima i tako dalje, možemo samo poručiti: perite ruke, držite razmak, nosite zaštitne maske, testirajte se, cijepite se. Ako baš želite preboljeti kovid i tako steći imunitet, posjetite neki infektološki odjel bez zaštitne opreme.

*Sebičnost – Drsko i neodgovorno ponaÅ¡anje u čijem se korijenu nalazi vjerovanje u neznanstvene i ničim dokazane teorije zavjere i miÅ¡ljenja kvaziznanstvenika koji popularnost stječu egotripskim udovoljavanjem masama izgubljenih ljudi. 

Mreža Nastavnici organizirano