Naputak za život

Piše: Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica savjetnica

Danas je stigao naputak našeg Ministarstva o radu škola. Od 11.svibnja ide razredna nastava. Čitajući naputak zvuči kao da se očekuje da čuvamo djecu jer trebamo provesti anketu među roditeljima koliko će djece doći. Mi u Zagrebu imamo još jedan problem. Potres. Jutros je ponovo zatreslo, a tko kaže da neće ponovo. Iz dopisa se može zaključiti kako će škole koje nisu stradale u potresu, ako bude mali broj prijavljene djece, biti domaćini školama koje jesu stradale u potresu. I to je u redu.
I sad…
1. Treba točno propisati ponašanje učenika i nas u školama. Točno i precizno. To naravno treba učiniti Ministarstvo. Situacija s koronom je dovoljno nepoznata da ne smije uopće biti prostora za našu vlastitu ideju ili postupanje u najboljoj namjeri.
2. Ministarstvo treba dati jasan i precizan naputak postupanja u potresu. Jutros sam imala video poziv kad je zatreslo. Nastala je vriska i panika. I to je potpuno normalno ali…djeca su bila s roditeljima.
Ministarstvo točno treba propisati kako se ponaÅ¡amo u slučaju potresa …. kad je potres jačine 1.8 ili neki manji koji nije opasan idemo li s djecom van, unutra, ispod stola, ne idemo li nikamo,….ako je neki veći kamo, te kako se ponaÅ¡amo. Apsolutno ne smije biti niti jedna crtica prepuÅ¡tena nama i naÅ¡em postupanju iz najbolje namjere. Situacija je preozbiljna da bi bili prepuÅ¡teni sebi. Bude li manji potres za koji mi odlučimo da ne trebamo ići van, a onda za njim veći koji napravi Å¡tetu, Å¡to ćemo tad….ne smijemo dopustiti situaciju u kojoj bi nam netko mogao reći da smo mogli i drugačije postupiti.
3. Ministarstvo treba dati jasan i precizan naputak o tome kako radimo. Imamo li samo nastavu uživo, što s onima koji neće doći u školu, koliko i kako ćemo raditi.
Ministarstvo to mora jasno propisati jer je došlo vrijeme da ne budemo više ispod crte.
Mislim da je sad svima jasno da smo na prvoj crti.
Situacija je preozbiljna da bi mi ponovo gubili vrijeme i energiju na uvjeravanje javnosti da radimo u vrlo stresnim i odgovornim uvjetima i da ne čuvamo samo dječicu. A da je i to čuvanje preozbiljna radnja u situaciji kakva je ova, a ona je konfuzna jer se sve zna i niÅ¡ta se ne zna, jer se sve može dogoditi, a možda ipak neće….
Odrasli smo ljudi, ozbiljna struka i nema prostora ni za što nego za ozbiljne naputke. Ne igramo se života nego živimo stresno i ozbiljno vrijeme.