Na stranicu Mreže Nastavnici organizirano 7. studenog 2019. stiglo je pismo namjere iz privatnog sekotra. Pismo prenosimo u cijelosti.
Piše: Branimir Milanković
“Poštovani,
Odlučio sam vam se obratiti zato što vidim da ste grupa koja (čestitam na brojnosti) trenutno broji preko 14.000 članova.
Razlog mojeg poduljeg obraćanja može se svesti na dvije riječi: želim pomoći.
Iako radim u privatnom sektoru, poprilično sam dobro upoznat sa problemima školstva, pa samim time i sa svakodnevnim problemima vas nastavnika. Jako dobro znam da vas muče: komplicirana i opterećujuća administracija, nošenje posla doma, neadekvatna opremljenost, činjenica da često trošite svoje novce kako biste održali kvalitetnu nastavu, nepošteno obračunavanje vaših sati (npr. znam što znači kvalitetno se pripremiti za nastavu kao i koliko dodatnog vremena iziskuje priprema za nastavu djetetu koje radi po prilagođenom programu – puno više nego što vam je to kroz predviđene sate obračunato). Ono što ne znam je da osobno ne znam nastavnika koji ima neto plaću 7.200 kn kako se navodi u medijima (Većina mojih poznanika ima od 5.500 do 6.500. Sa uključenim prijevozom).
Od kada je počeo štrajk promatram što se događa. Činim to kroz komunikaciju sa nastavnicima koje poznajem, praćenje medija, društvenih mreža i slično te sam uočio sljedeći problem; ono što ja znam o vašoj problematici većina ljudi iz javnosti ne zna, a mediji očito nisu pretjerano zainteresirani obraditi tu temu. Isto tako djelovanje sindikata se isključivo bazira na borbi za povećanje koeficijenta.
Dakle, javnost vas percipira ili vas se pokušava prikazati kao ljude koji žele više novaca i samo to. Za sve loše stvari u školstvu se krivi vas, dobre stvari se zanemaruju. Meni je jasno da niste vi ti koji donosite odluke o tome što i kako će se predavati, da ne zapošljavate vi ljude po školama, da ne određujete vi budžete za opremu niti ste vi oni koji određuju koliko će poreza koji poduzetnik platiti i na što će se ti novci potrošiti.
Međutim, vi ste sada na udaru zbog svega toga – neki vas podržavaju, mnogi vas gledaju kao masu pohlepnih, nedokazanih i nesposobnih uhljeba. I tu sad bjesni rat gdje svi zauzimaju svoje strane, nerviraju se, vrijeđaju jedni druge i…to je sve što postižu bez obzira sa koje strane argumenta bili. Od promjene doslovno 0 bodova. A mislim da bi se sve strane složile da nam je promjena nužno potrebna. Vi biste željeli bolje i kvalitetnije uvjete rada (i tu ne govorim samo o plaćama, već o svemu ostalome), oni bi željeli kvalitetnije posložen sustav školstva.
Nebrojeno sam puta čuo od onih koji ne odobravaju ovaj štrajk da bi vas podržali da tražite promjene u školstvu, a citiram “ne samo novce”. Ja znam da masa vas štrajka ne samo zbog novaca, nego da je ovaj štrajk i određeni revolt prema stanju u kojem je školstvo i načinu na koji se učiteljska profesija doživljava. Ali puno je manje ljudi poput mene nego onih koji to ne razumiju. Ne pričate dovoljno o tome. A žalosno je to što i vi i oni koji ne podržavaju ovaj štrajk u osnovi želite isto, a to je bolja kvaliteta po svim razinama (plaće, uvjeti, rezultati, smisao i svrha).
Stoga sam vam odlučio napisati ovu poruku kako bih vam predložio da razmislite o sljedećem.
Vaša grupa ima preko 14.000 članova. Pretpostavljam da ima još prosvjetarskih grupa. Vi svi tvorite izuzetno veliku masu. Počnite vršiti pritisak na svoje sindikate da se počnu zalagati za promjene, da počnu pričati o tome kako školstvo zaista funkcionira, a kako bi trebalo funkcionirati. Sami od sebe sindikati to neće učiniti. Ukoliko vas vlastiti sindikati ignoriraju (u što sumnjam) zaobiđite ih, organizirajte se sami i počnite govoriti o svim stvarima koje vas muče i koje biste željeli mijenjati. Ne unutar vlastitih grupa jer tu vas nitko izvana ne čuje, ne pojedinačno u besmislenoj svađi na komentarima xy članka Indexa, već ciljano i organizirano.
Dajte si glas. Dajte glas svim svojim frustracijama, svim nepravilnostima i nepravednostima i svemu što valja i ne valja. Upoznajte javnost sa time kako je zaista biti dobar profesor u ovakvom sustavu. Isto tako, prihvatite da se u vašim redovima nalaze i loši profesori – ne treba od toga bježati. Ja sam siguran da ni vama koji se trudite nije svejedno što neki kolega koji je loš profesor na kraju dana ima iste uvjete rada kao i vi. Što ste na kraju dana jednako cijenjeni tj. necijenjeni.
Ako to ne učinite vi profesori, nitko drugi to neće učiniti. Ali ukoliko vi potegnete i pokrenete priču o promjenama u školstvu mislim da ćete se iznenaditi na kakvu ćete podršku naići u javnosti. Znam da to nije lako (puuno je teže od borbe za koeficijente) i možda nije fer što svi od vas očekuju da to napravite i pokrenete, ali što realno imate za izgubiti? Apsolutno ništa, a možete dobiti jako puno.
S druge strane ukoliko ne počnete raditi na promjenama desit će se da ćete se izboriti za koeficijent (u ovom ili onom obliku) što će rezultirati i nekom povišicom. Parsto kuna više nije nešto ali isto tako nikome nije na odmet. Međutim sutradan ćete i dalje dolaziti u poluopremljene učionice sa poluzainteresiranom djecom radeći po programu u koji i dalje ne vjerujete ali ga morate provoditi. Rezultati učenika će i dalje biti kakvi jesu, javnost vas i dalje neće niti cijeniti niti razumjeti, samo će vam još i više predbacivati. U svemu tome žrtve ćete biti i vi i djeca i roditelji i svi mi koji živimo ovdje. Jedini koji neće biti žrtve su oni protiv kojih ste jučer prosvjedovali jer u sustavu koji ne inzistira na promjenama njima je uvijek dobro…
Ispričavam se na podužoj poruci. Želio sam vam dati do znanja da nas ima iz privatnog sektora kojima je jasna sva vaša problematika i koji vas razumiju, dati vam na neki način podršku te vas zamoliti da pokušate potaknuti nužno potrebne promjene u školstvu.
S poštovanjem,
Branimir Milanković