Kad se složno “djeli”

piše: Barbara Maras

Donja fotografija podijeljena je na Facebook-u više od 2000 puta. A iz jednako je toliko razloga pogrešna. Dijelili su je mahom roditelji. Manje njihova djeca.

Dragi očevi i majke, što ste time 2000 puta poručili svojoj djeci? Da je u redu NE SOLIDARIZIRATI SE s nekom skupinom koja se nastoji izboriti za svoja prava? Da je pristojno BITI SEBIČAN i ne misliti na nikoga osim na sebe? Da NE POSTOJE VIŠI CILJEVI, već isključivo OSOBNI INTERESI? Da je AKTIVNA PARTICIPACIJA glupost i nečiji hir? Da NE TREBA PODRŽATI BORBU ZA BILO ČIJA PRAVA ako se za to treba na bilo koji način “osobno žrtvovati”? Pritom se ta “osobna žrtva” odnosi na nekoliko dana potencijalne nadoknade.

Dragi roditelji, mi smo prvi koji vašu djecu uče o važnosti aktivne participacije. Nismo ni u snu pomislili da će njihova (ili vaša) aktivna participacija značiti 2000 puta podijeliti fotografiju čiji sadržaj govori: “Borimo se za vlastite interese, bez obzira na društvenu nepravdu”. I ako ste u bilo kojem trenutku pomislili da i mi činimo isto, odnosno da se borimo isključivo za svoje plaće – u krivu ste! Znate, ovih nekoliko stotina kuna – za koje mislite da su razlog eventualnih nadoknada – nama znače mnogo više od materijalne dobiti. Tih nekoliko stotina kuna govori nam da smo jednako vrijedni kao ostali zaposlenici zajedničkog nam sustava, odnosno da smo se uspjeli izboriti za minimum dostojanstva naše profesije. Nije novac ono što nas pokreće. Niti jedan nastavnik nije odabrao svoje zvanje zbog bogatstva i slave. Svoju struku birali smo iz želje za stvaranjem novih generacija koje će biti aktivni sudionici u društvu. Generacija koje će podupirati marginalizirane skupine. Generacija koje neće zatvarati oči pred društvenim nepravdama.

Doista još uvijek mislite da je nadoknada od nekoliko dana prevelika cijena za društvo u kojem se odgoj i obrazovanje napokon poštuju?

Comments are closed.