Sutra ulazimo u šesti dan štrajka kojim školski sindikati traže povećanje koeficijenta složenosti poslova za šest posto, ne bi li se bar malo smanjilo sramotno zaostajanje plaća u školstvu za ostalim javnim službama.
Samo za one koji su proteklih desetak godina proveli pod kamenom, ukratko bih ovdje ponovila kronologiju zbivanja: godina je 2012. i tadaÅ¡nja Vlada jednostranim potezom smanjuje zaposlenicima u prosvjeti osnovicu za 6%, te zamrzava 2009. godine ugovoreno povećanje osnovice do izlaska iz krize. Premijer Milanović se ispriÄavao, lio krokodilske suze i obećao kako ćemo biti “prvi kojima će se plaća povećatiâ€. Bi dan, pa noć, pa jutro, i tako proÄ‘e nekoliko godina. Rast BDP-a dogodio se 2015., krajem te godine ispunjeni su uvjeti za vraćanje naÅ¡ih 6%. Vlada se pravi luda. TeÅ¡kom mukom se povrat otetoga dobiva tek 2017., i to na tri rate od 2% (Å¡to se i dan-danas lažno prikazuje kao “povećanje plaćeâ€, a ne vraćanje ukradenog!). Rezultat: svima zaposlenima u prosvjeti plaća je tek u 2017. dosegla iznos koji je trebala imati joÅ¡ 2012. I dalje zaostajemo za ostalim plaćama odgovarajuće struÄne spreme u javnim službama.
Å est posto je brojka koja se tražila kako bi se to zaostajanje bar malo smanjilo. Vlada je nudila 4%, premijer se Äudio, a potom izrugivao. A mi smo krenuli u Å¡trajk.
Pitao je Zoran Å prajc u svojoj informativnoj emisiji: “Pa zar za tu siću od ni 150 kn razlike izmeÄ‘u 4 i 6 posto Å¡trajkate?!†– a odgovor bi glasio: ne, gospodine Å prajc, ne za 2%. Za naÅ¡e dostojanstvo. Tražili smo koricu kruha, ponudili su nam juÄeraÅ¡nje mrvice i ÄuÄ‘enje Å¡to ne skakućemo od sreće, paralelno viÄući kako novca nema, upropastit će državu nezasitni prosvjetar! A ja se pitam: pa koliko viÅ¡e?! Do kad?!
Sljedeći potez Premijera je povećanje osnovice – svima. Sve javne službe – i policija, i zdravstvo, i sudstvo, i carina… SVI će dobiti 6,12% veću osnovicu. Da, dobit ćemo 300 kuna veću plaću. I svejedno 12% zaostajati za ostalim javnim službama. Sad, naime, novca odjednom ima.
Osjećam se kao da je uzeo tih 300 kn koje smo tražili, i bacio nam ih u blato: evo vam ih, kad ih toliko hoćete!
Ne može tako, Premijeru! Ne želimo 300 kuna zbog 300 kuna. Želimo 300 kuna kako bismo se prestali osjećati kao trinaesto prase. Kao neželjeno dijete. Lijevo smetalo. Pepeljuga javnih službi. Ako mislite da Å¡trajkamo zbog tristo kuna, grdno se varate. Prvi put nakon dugo vremena, cijela prosvjeta je jedinstvena i Å¡trajka – za svoje dostojanstvo.
Ako se ostvari najavljeno, ako se doista svima povećaju osnovice za tih 6%, bit će to javni Å¡amar i novo poniženje. Nemamo niÅ¡ta protiv da i kolegama iz drugih javnih službi rastu plaće. Neka rastu, neka rastu i joÅ¡ viÅ¡e. Ali ovo je poruka. I poruka je primljena. Zato, ako ovim Å¡trajkom i dobijemo sve Å¡to tražimo, ne oÄekujte mir. Nezadovoljstvo ste posijali, dobro ga pognojili i nastavljate to raditi, samo zbog vlastitog ega. Nezadovoljstvo ćete požnjeti. Zbog ovakvog ponaÅ¡anja i stava, Äak i ako dobijemo sve Å¡to smo tražili, a i zbog toga Å¡to smo trebali tražiti i puno viÅ¡e, možemo samo pozdraviti s: vidimo se u sljedećem Å¡trajku.
Ako tada uopće budete na vlasti. Što nije potpuno izvjesno. Sa strankom ili bez nje.
Dajana Vidaković