(Telegram.hr) Nevjerovatnom ironijom sudbine, otprilike u isto vrijeme kad je premijer Plenković joÅ¡ jednom pokuÅ¡avao pomiriti nemoguće, tako Å¡to je kraj vlastite ministrice Divjak odluÄio javno podržati Dijanu Vican i njezino povjerenstvo za provedbu, bolje govoreći opstrukciju, kurikularne reforme u medijima je izaÅ¡la priÄa o tome kako je crnogorsko ministarstvo obrazovanja praktiÄno u potpunosti iskopiralo abortiranu kurikularnu reformu.
Tako smo dobili zabavnu priliku svjedoÄiti zanimljivom paradoksu po kojem bi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta trebalo reagirati na kraÄ‘u intelektualnog vlasniÅ¡tva, neÄega Å¡to je zapravo bespovratno odbaÄeno. Zanemarimo li senzacionalizam s kojim se toj temi pristupilo, najsuvisliji stav izrekao je Boris Jokić, zakljuÄivÅ¡i kako je dobro da će toliki rad barem nekome koristiti, kad već skandalozno neće koristiti hrvatskom obrazovnom sustavu.
Izgledalo bi dosta glupo da su tražili dozvolu
ÄŒitava stvar oko ovog pitanja tako neodoljivo podsjeća na sve snažniji egzodus graÄ‘ana u Irsku i ostale zemlje Europske Unije. Jednako kao Å¡to je po pitanju kurikularne reforme ovo druÅ¡tvo ogromnim kreativnim radom stvorilo neko znanje da bi ga potom odbacilo, nakon Äega su ga preuzeli drugi, cijeneći njegove kvalitete, tako je i obrazovalo ogroman broj graÄ‘ana, Äije znanje je onda odbacilo kao nepotrebno, da bi ga preuzeli drugi. Drugim rijeÄima, radi se o autodestrukciji i degradaciji vlastitih znanja i kapaciteta, kakva se malo gdje može sresti.
Promatramo li stvari s te strane, jasno je da su Crnogorci postupili priliÄno racionalno, ispravno procijenivÅ¡i kako od te reforme u Hrvatskoj neće biti niÅ¡ta. Jer da su doista vjerovali u tu mogućnost, izvjesno je da bi priÄekali njezino uvoÄ‘enje pa onda putem normalnog diplomatskog kontakta zamolili za pomoć i implementaciju hrvatskog iskustva, Å¡to im zasigurno ne bi bilo odbijeno. Kako su realno procijenili da je ta mogućnost otpala, nije im preostalo niÅ¡ta drugo, nego prijedlog reforme naprosto iskopirati, jer bi izgledalo dosta glupo da službeno zamole dozvolu od Vlade da koriste neÅ¡to Å¡to ta ista Vlada smatra loÅ¡im i beskorisnim.
Nojevska strategija ministrice i HNS-a
Sve to vraća nas na temeljno politiÄko pitanje u zemlji. Neovisno o tome Å¡to ovdaÅ¡nja javnost u pravilu pati od sindroma zlatne ribice pa se tako ne sjeća niÄega od juÄer, a kamoli od prekjuÄer, teÅ¡ko je zaboraviti Äinjenicu da je kljuÄno obrazloženje HNS-a za ulazak u koaliciju s HDZ-om bilo upravo na ovom pitanju. Naveli su kako smatraju da se kurikularna reforma mora dovesti do kraja onako kako je zamiÅ¡ljena i da se Å¡kolstvo konaÄno mora modernizirati, zbog Äega su oni kao stranka spremni podnijeti maksimalnu žrtvu.
Iako je naravno svima bilo jasno da ta priÄa služi kao paravan nekog već uglavljenog dogovora, ipak je bilo malo previÅ¡e za oÄekivati tako temeljitu Å¡utnju po ovom pitanju i izostanak bilo kakve principijelnosti. UnatoÄ tome Å¡to premijerova podrÅ¡ka Dijani Vican ne ostavlja nikakvu sumnju u vezi toga da od reforme neće biti niÅ¡ta, jer se njezin koncept i onaj ministrice Divjak ne mogu ni u jednom segmentu pomiriti, HNS nije izrekao nikakav stav po ovom pitanju, a kamo li da je odluÄio napustiti koaliciju.
Å toviÅ¡e, ne bismo bili daleko od istine zakljuÄimo li kako su u crnogorskom ministarstvu obrazovanja jedini ispravno reagirali na ovakav razvoj dogaÄ‘aja, dok su i ministrica i HNS izabrali nojevsku strategiju, oÄito uvjereni kako to nitko neće primijetiti. Sve bi to naravno bio manji i unutarkoalicijski problem, koji se ne bi ticao Å¡ire javnosti, da nam i na ovom primjeru ne svjedoÄi kako na vlasti imamo one koji pod krinkom reformi i stabilnosti, rade sve da te reforme onemoguće.
Dragan Markovina