(express.hr) Premijer Andrej Plenković nedavno je za predsjednicu Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, osnovanoga pri Vladi RH, imenovao prof. dr. sc. Dijanu Vican, rektoricu Sveučilišta u Zadru. Dijana Vican redovita je profesorica pedagogije, od 2006. do 2009. bila je predsjednica Vijeća za nacionalni kurikulum, a za mandata ministra Dragana Primorca i državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Razgovarali smo o njezinoj viziji obrazovne reforme i potezima koje će poduzeti na novoj funkciji.
S obzirom na ulogu koju su vaši prethodnici, posebice Boris Jokić, uživali u većem dijelu javnosti, koliko će vam biti izazovno nositi se s tim ‘bremenom’ u prezentaciji rada vašeg povjerenstva?
Zreli smo i odrasli ljudi, profesionalno posve profilirani, pa ne vidim razloga da bismo jedan drugome bili ‘breme’, a još manje konkurencija u medijskom prostoru. Kolegu Jokića profesionalno poznam, a njegov medijski talent mi je ugodno otkriće. Ne pada mi na pamet stajati mu na tom putu. Svoj profesionalni talent ozbiljivat ću suprotno od njegova načina.
Koji su uopće bili vaši motivi da prihvatite poziciju predsjednice Povjerenstva za provedbu strategije?
Profesionalno sam u području odgoja i obrazovanja cijeli svoj radni vijek. Imala sam neposredno iskustvo u obrazovnoj politici i reformiranju sustava. Usavršavala sam se u zemlji i inozemstvu. Imam konkretnih rezultata iza sebe. Dala sam poseban doprinos u izradi Nacionalnog okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK), standardizaciji kvalifikacije nastavnika općih i strukovnih predmeta, donošenju pedagoških standarda, uvođenju vanjskog vrednovanja obrazovanja, promociji poduzetničkog obrazovanja na predtercijarnoj razini kroz stručno usavršavanje učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja. Već dvadeset godina vodim Program za nastavnike i instruktore letenja u Pilotskoj školi u Zemuniku. Zadnje dvije godine dala sam svoj doprinos u inoviranju Nacionalne klasifikacije zanimanja, odnosno u radu Sektorskog vijeća Odgoj, obrazovanje i sport. S projektnim timom izradila sam standard zanimanja i kvalifikacije ravnatelja u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Svaka ta aktivnost dio je reforme odgojno-obrazovnog sustava. U svakoj toj aktivnosti imala sam izvrsne timove kolega i stručnjaka u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Ne trebam posebne motive, u sustavu sam odgoja i obrazovanja po profesiji i vokaciji, s funkcijama i bez funkcija.
Što mislite o Borisu Jokiću i o tome kako su on i njegov tim odradili posao?
Iznimno opsežan broj dokumenata koje je proizvela Ekspertna radna skupina ne može se prešutjeti. Ne može se prešutjeti ni činjenica da je iza tih dokumenata vrlo požrtvovan i predan rad članova radne skupine, njihovih marnih suradnika i kolege Jokića. Što mislim o kolegi Jokiću? Kolega Jokić je izvrstan empirijski istraživač. Radoholičar je. Komunikacijske kompetencije su mu natprosječne. Medijsku konkurenciju nema ni u reklamama. Što se tiče samih kurikulumskih dokumenata, nisam ih još uspjela pročitati. Što se tiče mjere nazvane ‘cjelovita kurikularna reforma’, kritična sam danas više nego prije šest mjeseci. Što se tiče gledišta ERS-a, primjerice, da su školski programi krivi što se mladi ljudi ne mogu zaposliti i snaći u životu, ne bih ga potpisala.
Koga biste voljeli vidjeti na mjestu Borisa Jokića?
Nisam o tome razmišljala. Povjerenstvo će razmotriti potrebu formiranja radnih skupina, a ako se pojavi potreba za njima, sklonija sam mišljenju da se ministarstvo bavi skupinama, a ne Povjerenstvo. To je dio Strategije koji sam svojedobno kritizirala. Institucije su važnije od pojedinaca, a kroz institucije bit će posla za sve. Moje mišljenje nije zakon, pa ne trebate vjerovati da će tako i biti. Ja sam samo jedna od jedanaest.
Kako ste doživjeli prosvjed koji je u znak podrške kurikularnoj reformi bio održan u Zagrebu, ali i u Zadru?
Imam o tome svoje mišljenje. Bio je to politički pokret SDP-a, odnosno Narodne koalicije, osmišljen na nov način s novim licem. Ništa novo, američki model političkog ometanja suprotne političke opcije. Vrlo ciljano je izabrano područje odgoja i obrazovanja jer je u tom području najbrojnija populacija. U politički pamflet, kao što vidite na plakatu, upakirana je samo jedna od 36 strateških mjera, CKR – ‘cjelovita kurikularna reforma’. Ozbiljni poznavatelji reformiranja odgojno-obrazovnih sustava vrlo dobro znaju da nijedna zemlja nije uspješno reformirala sustav s ulice. Preokretanje pokreta u senzibiliziranje širih masa da Hrvatska može bolje, svi su se suglasili. I to je izvrsno. Ujedinili smo se svi! Latimo se svaki svojega posla i učinimo svaki iz svojega kuta malčice dobra.
Novo povjerenstvo, za razliku od prijašnjeg koje je vodio prof. dr. sc. Neven Budak, ima 11 članova. Među njima su i neki bivši ministri. Što očekujete od njih?
Pa kome je strateško planiranje bliskije ako nije bivšim ministrima. Ali ne bih ih izdvajala od ostalih. Svi članovi Povjerenstva ozbiljno su prionuli poslu, vode se kvalitetne rasprave i iskustva svih članova su izuzetno korisna.
Koji će biti ciljevi rada vašeg povjerenstva? Što bi ono zapravo trebalo napraviti i u kojim rokovima?
Posebno stručno povjerenstvo ima više zadaća, a najvažnija je izrada Akcijskog plana za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije za dvogodišnje razdoblje. Prijedlog Akcijskog plana izradit ćemo najdulje za mjesec dana i predstaviti ga Vladi. Povjerenstvo će predložiti prioritetne mjere za svako strateško područje, dat će obrazloženja uz svaku mjeru i vremenik, a dio Akcijskog plana su i financije.
Mnogi ne vjeruju da će reforma uopće ići dalje. Hoćete li vi sad raditi sve ispočetka ili ćete nastaviti raditi tamo gdje su stali vaši prethodnici?
Svjedočim reformiranju sustava dulje nego oni koji se pojavljuju kao prigodni prosuditelji stanja hrvatskoga školstva. Iako svi imamo oči, razlikujemo se po tome što jednima u dva oka stane cijelo nebo, drugima sustav odgoja i obrazovanja, trećima predmetni kurikulum, četvrtima nevjerica da se mičemo s mjesta… Oni koji sumnjaju neka se radoste, jer je sumnja intelektualno čuvstvo. Bilo bi dosadno da svi mislimo isto. Oni koji vjeruju u reformu, oni su joj predani.
Je li za vas uopće prihvatljiva Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je na prijedlog SDP-ove Vlade donio Sabor? Koje su po vašem mišljenju manjkavosti te strategije?
Legalista sam. Strategiju je donio Sabor RH. Kad je nešto prihvaćeno, onda kritike pretvaram u pluskvamperfekt. Kritizirala sam je u vrijeme kad se o njoj raspravljalo. Strategija je prepuna usitnjenih mjera, a nadležnosti i provođenje aktivnosti nisu iskomunicirane s onima kojima je realizacija pripisana u Strategiji. Rađena je brzopleto, nekoordinirano, na kraju mandata, bez jasnih pokazatelja. Međutim, dobro je da je imamo. Sadržajno je bogata mjerama. Radnog izazova i posla ima za sve institucije i stručnjake koji žele mijenjati sustav. Premijer i Vlada RH ne dvoje oko Strategije, dapače, smatraju da je ona dobro polazište za daljnji akcijski plan. Iz Nacionalnog programa Vlade posve je jasno da su joj odgoj i obrazovanje važni.
Koliko su realne bojazni da će novi kurikulum biti žrtva konzervativne revolucije?
Vjerujem odgojiteljima, učiteljima, nastavnicima, suradnicima i ravnateljima, oni su najbolji recenzenti predmetnih kurikuluma te najbolji interpretatori programa i sadržaja. Njihove kvalifikacije su zadnjih deset godina povećavane do visoke razine magistra struke. Moj um ne funkcionira na način klasificiranja ili čitanja odgojno-obrazovnih sadržaja na način da bi ih derivirala iz konzervativne ili liberalne struje, glave ili revolucije. Ne bih to dopustila nikakvom povjerenstvu niti radnoj skupini. Ako pogledate NOK, vidjet ćete kurikulumsku strukturu koju sam svojom rukom nacrtala i napisala, a ona pokazuje hrvatsku školu s jezgrovnim kurikulumom. Jezgra se odnosi na sve učenike, a školski kurikulum na različitosti – vjerske, svjetonazorske, kulturne, jezične i druge. Druge zemlje mogu nam zavidjeti na takvom modelu učeničkog i građanskog suživota. Žao mi je što to izmiče pažnji onih koji se hoće baviti boljitkom sustava.
Povezuje vas se s Ladislavom Ilčićem i Grozdom. Kako biste vi opisali svoj svjetonazor i u kolikoj će mjeri vaš osobni svjetonazor utjecati na promjene koje se očekuju u školstvu?
Katolkinja sam i praktična vjernica. Odrastala sam u radničkoj obitelji. Za sve što sam postigla dužna sam samo roditeljima koji su me zadužili iskonskom dobrotom. U mojem vrijednosnom sustavu na najvišem mjestu su majke, a onda branitelji i učitelji. Ljubav prema domovini dokazujem svaki dan barem jednim dobrim činom, to je moj zavjet i moja misija. Moji prijatelji i suradnici su iz najrazličitijih skupina, političkih, svjetonazorskih, vjerskih… Volim ljude i ne muče me njihova životna i druga opredjeljenja. Gospodin Ilčić nije Baba Roga, čovjek je sa stavom.
Kako vidite ulogu civilnog društva u novom školstvu i ima li za njega mjesta. Ako da, za koje udruge i po kojim kriterijima?
Mislim da smo premašili broj od četrdeset tisuća registriranih udruga. Znam da je Ministarstvo znanosti financijski permanentno podupiralo rad najvećeg broja udruga. Kad biste mene pitali kome bih davala prvenstvo u potpori, to bi bile one udruge koje se bave bolesnima i osobama s teškoćama u razvoju, siromašnima i osobama u nevolji.
Hoćete li dirati Zdravstveni odgoj? Je li njemu mjesto u školi i u kojem obliku?
Zdravlje je vrijednost koja je u svim sustavima još od starih Grka, bilo kao poseban predmet, bilo kao međupredmetna tema. Ne vjerujem da će Zdravstveni odgoj primarno zaokupljati pozornost članova Povjerenstva.
A Građanski odgoj, kakve su šanse da se u škole uvede obrazovanje za građansko društvo?
Konceptualno ću zastupati povezivanje predmeta i afirmaciju međupredmetnih tema, ako o tome bude diskusije na sjednicama Povjerenstva. U tom kontekstu vidim i stjecanje građanskih kompetencija kod učenika. Budemo li se bavili uvođenjem predmeta za svaki problem, a napose društveni problem, pomislit će svijet da nam je reformski uzor Uzbekistan.
Bili ste predsjednica Vijeća za nacionalni kurikulum u doba mandata Dragana Primorca. Tad su neki bliski suradnici ministra pokušali opstruirati vaš rad. Ne bojite li se ponovnog neuspjeha? Zašto mislite da nisam uspjela?!
Upravo suprotno, izradila sam s povjerenim timom Strategiju za izradu i razvoj nacionalnog kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, a odradila sam sve strateške zadaće za svoj mandat. Opstrukcije? I pred ministrom Primorcem i ministrom Fuchsom bila sam jasna – oni ili ja!
Nakon toliko neuspjelih reformi na koji način planirate motivirati nastavnike da implementiraju baš vašu?
Ja sam svoju reformu napravila s NOK-om. Od tada sam vjeran kritički prijatelj odgojno-obrazovnog sustava. Ne natječem se s nikakvim velikim reformatorima niti vjerujem u revolucionarne reforme. Poučavam i učim. Sudjelujem u unapređenju sustava s velikom voljom, željom i vjerom u dobro za dobro svih.
Slažete li se s ministrom Pavom Barišićem koji je nedavno rekao da stanje u školstvu nije tako loše, ocijenivši hrvatsko školstvo visokom ocjenom vrlo dobar?
Moja dioptrija na sustav odgoja i obrazovanja je drukčija. Kad vidim koliko se odgojiteljice trude, koliko su kreativne i inovativne te kako su obitelji bezbrižne osam-deset sati dnevno i što sve djeca nauče s njima, dala bih im dvostruko podcrtanu peticu. Kad vidim kolika je sigurnost naše djece u vrtićima i školama, dijelila bih odgojiteljima i učiteljima plus petice. Kad vidim nastavne pripreme brojnih nastavnika, dala bih im čiste petice. Po broju stručnih suradnika u osnovnim školama prvi smo na tri kontinenta. Po kvaliteti udžbenika možemo konkurirati svima u EU. Dosegli smo broj dovoljno poduzetnih ravnatelja koji pomiču sustav bez posebnog upliva politike. Bojazan me hvata na pomisao da, naprimjer, Nijemci odluče razvijati predškolski odgoj. Naše odgojiteljice će prve biti pozvane u Njemačku zbog visoke kvalifikacije i vrsnog profesionalizma, a mi ćemo se tek tad sjetiti kako smo reformirali sustav ulaganjem u najvažniji odgojno-obrazovni resurs. A danas su mnogi reformski slijepci.
Koji biste vi problem izdvojili kao gorući u školstvu?
Iz različitih segmenata različite su goruće točke. Trosmjenski i dvosmjenski rad škola je najveća boljka. S gledišta odgojno-obrazovnog procesa goruća točka jesu učenici koji kod kuće nemaju pomoć u učenju. Takve nesretne djece nije mali broj – nesretni su i roditelji. S gledišta nastavničkih potencijala, alergična sam na ‘nestručno pokrivenu nastavu’. Evo još jedan gorući problem – strukovne škole su u komi od neimanja temeljne opreme i nemogućnosti pribavljanja obrazovnih sredstava i pomagala, a očekujemo njihovu osposobljenost. Odraslima nedostaje znanja, posebno onima koji se udružuju u stavu da svaki društveni problem treba prispjeti u školu i da se rješenje svakog društvenog problema nalazi u školi. A to nije tako.
Dobili ste novac iz EU projekta za školu za ravnatelje. Što nam možete reći o tom projektu?
Profesionalizacija ravnateljske djelatnosti je mjera iz Strategije, koju je profesionalni tim Sveučilišta u Zadru realizirao u partnerstvu s Centrom izvrsnosti za školski menadžment pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Izradili smo standard zanimanja i standard kvalifikacije ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove. Izradili smo poslijediplomski specijalistički studijski program Vođenje i upravljanje odgojno-obrazovnom ustanovom. Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda. I to je doprinos reformi odgojno-obrazovnog sustava. Tko kaže da je reforma zaustavljena, taj ne zna što je reforma.