(HRT.hr) Već petnaestak godina u javnosti se stalno provlači pitanje – je li vjeronauku mjesto u školama. Nijedna Vlada dosada nije imala hrabrosti to pitanje otvoriti. Boje li se Boga ili gubitka svojih glasača? Vjerojatno više glasača.
Prema posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj je 86% katolika, no ipak postoje inicijative za razvrgavanje ugovora sa Svetom Stolicom čime bi se otvorio put za izlazak vjeronauka iz škola i njegovo vraćanje u crkve. Političke potpore takvim inicijativama nema, to smo ovih dana čuli i od ministra obrazovanja Vedrana Mornara. Vjeronauk ostaje u školama.
Oni koji su u manjini, boje se o tome javno govoriti. Teško je naći sugovornike za tu temu, ljudi koji smatraju da vjeronauku nije mjesto u školi boje se izaći pred kamere, pod pritiskom okoline ne žele biti stigmatizirana manjina, a ne žele ni da im djeca budu izolirana u školi i ipak ih šalju na vjeronauk.
Hrvatska je uvela vjeronauk u škole još 1991., odmah nakon samostalnosti. Potvrđeno je to poslije i ugovorima sa Svetom Stolicom.Vjerski sadržaji koji dolaze uz vjeronauk posebna su priča. Primjerice, mise za prvi dan škole.Ateiste se posebno negativno apostrofira u vjerskim udžbenicima.
Tijekom pripreme emisije HRT-a Labirint od jedne zabrinute majke redakcija je dobila videozapis. U bilježnici devetogodišnje kćeri naišla je na meditaciju koju je učenicima vjeroučitelj naložio ponavljati kod kuće: Isus daje priliku za novi početak. Meditacija: uhvaćen sam i odveden u sudnicu. Tamo se nalaze moji tužitelji, svjedoci koji svjedoče protiv mene i svi ostali koji žele da budem osuđen na smrt. U sudnici se nalazi sudačka stolica. Podižem pogled i shvatim da je moj sudac sam Isus. Strah me je jer znam da sam kriv.
Sudnica, suđenje, sudac, smrt. Je li takva meditacija uopće primjerena za djecu u trećem osnovne, zajedno s ulijevanjem straha od smrti i impliciranjem krivnje?
Pravobraniteljica za djecu već je tražila očitovanje na sadržaj udžbenika iz vjeronauka. Konkretno se radilo o udžbeniku za 8. razred osnovne škole u kojem se na neki način ljude koji nisu vjernici, ateiste čini odgovornima za holokaust, proglašava ih se sebičnima. Udžbenike piše Hrvatska biskupska konferencija, Ministarstvo ih odobrava, ne ulazeći u sadržaj iako plaća njihovu izradu. I to je pogrešno, misli pravobraniteljica.
Neki roditelji djece koja ne pohađaju vjeronauk postavljaju i pitanje ne bi li se vjeronauk mogao ipak prebaciti na prvi ili zadnji sat kako djeca ne bi sjedila u knjižnici ili lutala po školi.
Možda je na kraju bitno samo jedno – bez obzira na to išlo dijete na vjeronauk ili ne – da izraste u dobru osobu. Kad se prestane kalkulirati i zbrajati preko leđa djece, možda će i malobrojna djeca satove provoditi učeći i družeći se s prijateljima, a ne zamišljajući leptire sama u školskoj knjižnici, dok drugima traje sat vjeronauka.
Nije problem u vjeronauku nego u nedodirljivosti plana i programa tog nastavnog predmeta. Zašto odmah protiv vjeronauka? Zašto prvo ne preispitati njegov sadržaj (kršćani se bar stalno preispituju)? Mediji isto u tom segmentu rade grešku!
Ja bih primjerice više inzistirala na kulturološkoj dimenziji religije, manje na duhovnoj i tu bi problem bio riješen. Zašto ne znati za Židove, njihove migracije po Bliskom istoku, povezanosti Isusa s tadašnjom situacijom u rimskom području i sl.? Zašto ne poznavati kršćansku ikonografiju koju su preuzeli mnogi umjetnici, književnici, čak ateisti? Koja je čak dijelom preuzeta od starijih religija? Zašto ne opisati jedan kontekst u kojem se javlja etičko pitanje dobra i zla? Pokušati objasniti da je u početku bila riječ? Zašto ne približiti s koliko je kompromisa kršćantvo bilo uvedeno u Slavena i koja je veza između Peruna i sv. Ilije?
Kada se vjeronauk bazira na instrukcijama za bolji život, a ne na suštinskom doživljaju vjerojatno prve monoteističke religije, svog blagoslova i prokletsva koje smo u nasljedstvo dobili, normalno da nailazimo na probleme.
Isto tako, nisam posve sigurna koliko određeni izdvojeni slučajevi u medijima govore o prosječnoj vjeronaučnoj mastavi.
Moji su svi uredno učili i o debelim i o mršavim kravama, i o snopovima sjena koji su se klanjali Josipu (nije li i fasces snop sijena?). Mislim da su profitirali.
pšenice
Izbacite vjeronauk, s njim u crkve i ubacite građanski odgoj kao poseban predmet.
Ovdje se iskrivljuju činjenice, 1991 godine nije vjeronauk uveden u škole nego vraćen. Naime on je nasilno izbačen iz škole 1945. godine. Moja mi je majka pričala da je njezina majka tj. moja baka sa skupinom žena išla prosvjedovati radi tog izbacivanja. Napominjem da je moj djed bio aktivan sudionik antifašističkog pokreta.
Bolje bi bilo da su vratili domaćinstvo koji je isto tako “nasilno” izbačeno kao i odgoji koje je izbacila ministrica Vokić.