(HRT.hr) Već petnaestak godina u javnosti se stalno provlaÄi pitanje – je li vjeronauku mjesto u Å¡kolama. Nijedna Vlada dosada nije imala hrabrosti to pitanje otvoriti. Boje li se Boga ili gubitka svojih glasaÄa? Vjerojatno viÅ¡e glasaÄa.
Prema posljednjem popisu stanovniÅ¡tva u Hrvatskoj je 86% katolika, no ipak postoje inicijative za razvrgavanje ugovora sa Svetom Stolicom Äime bi se otvorio put za izlazak vjeronauka iz Å¡kola i njegovo vraćanje u crkve. PolitiÄke potpore takvim inicijativama nema, to smo ovih dana Äuli i od ministra obrazovanja Vedrana Mornara. Vjeronauk ostaje u Å¡kolama.
Oni koji su u manjini, boje se o tome javno govoriti. Teško je naći sugovornike za tu temu, ljudi koji smatraju da vjeronauku nije mjesto u školi boje se izaći pred kamere, pod pritiskom okoline ne žele biti stigmatizirana manjina, a ne žele ni da im djeca budu izolirana u školi i ipak ih šalju na vjeronauk.
Hrvatska je uvela vjeronauk u Å¡kole joÅ¡ 1991., odmah nakon samostalnosti. PotvrÄ‘eno je to poslije i ugovorima sa Svetom Stolicom.Vjerski sadržaji koji dolaze uz vjeronauk posebna su priÄa. Primjerice, mise za prvi dan Å¡kole.Ateiste se posebno negativno apostrofira u vjerskim udžbenicima.
Tijekom pripreme emisije HRT-a Labirint od jedne zabrinute majke redakcija je dobila videozapis. U bilježnici devetogodiÅ¡nje kćeri naiÅ¡la je na meditaciju koju je uÄenicima vjerouÄitelj naložio ponavljati kod kuće: Isus daje priliku za novi poÄetak. Meditacija: uhvaćen sam i odveden u sudnicu. Tamo se nalaze moji tužitelji, svjedoci koji svjedoÄe protiv mene i svi ostali koji žele da budem osuÄ‘en na smrt. U sudnici se nalazi sudaÄka stolica. Podižem pogled i shvatim da je moj sudac sam Isus. Strah me je jer znam da sam kriv.
Sudnica, suđenje, sudac, smrt. Je li takva meditacija uopće primjerena za djecu u trećem osnovne, zajedno s ulijevanjem straha od smrti i impliciranjem krivnje?
Pravobraniteljica za djecu već je tražila oÄitovanje na sadržaj udžbenika iz vjeronauka. Konkretno se radilo o udžbeniku za 8. razred osnovne Å¡kole u kojem se na neki naÄin ljude koji nisu vjernici, ateiste Äini odgovornima za holokaust, proglaÅ¡ava ih se sebiÄnima. Udžbenike piÅ¡e Hrvatska biskupska konferencija, Ministarstvo ih odobrava, ne ulazeći u sadržaj iako plaća njihovu izradu. I to je pogreÅ¡no, misli pravobraniteljica.
Neki roditelji djece koja ne pohađaju vjeronauk postavljaju i pitanje ne bi li se vjeronauk mogao ipak prebaciti na prvi ili zadnji sat kako djeca ne bi sjedila u knjižnici ili lutala po školi.
Možda je na kraju bitno samo jedno – bez obzira na to iÅ¡lo dijete na vjeronauk ili ne – da izraste u dobru osobu. Kad se prestane kalkulirati i zbrajati preko leÄ‘a djece, možda će i malobrojna djeca satove provoditi uÄeći i družeći se s prijateljima, a ne zamiÅ¡ljajući leptire sama u Å¡kolskoj knjižnici, dok drugima traje sat vjeronauka.
Nije problem u vjeronauku nego u nedodirljivosti plana i programa tog nastavnog predmeta. Zašto odmah protiv vjeronauka? Zašto prvo ne preispitati njegov sadržaj (kršćani se bar stalno preispituju)? Mediji isto u tom segmentu rade grešku!
Ja bih primjerice viÅ¡e inzistirala na kulturoloÅ¡koj dimenziji religije, manje na duhovnoj i tu bi problem bio rijeÅ¡en. ZaÅ¡to ne znati za Židove, njihove migracije po Bliskom istoku, povezanosti Isusa s tadaÅ¡njom situacijom u rimskom podruÄju i sl.? ZaÅ¡to ne poznavati kršćansku ikonografiju koju su preuzeli mnogi umjetnici, književnici, Äak ateisti? Koja je Äak dijelom preuzeta od starijih religija? ZaÅ¡to ne opisati jedan kontekst u kojem se javlja etiÄko pitanje dobra i zla? PokuÅ¡ati objasniti da je u poÄetku bila rijeÄ? ZaÅ¡to ne približiti s koliko je kompromisa kršćantvo bilo uvedeno u Slavena i koja je veza izmeÄ‘u Peruna i sv. Ilije?
Kada se vjeronauk bazira na instrukcijama za bolji život, a ne na suÅ¡tinskom doživljaju vjerojatno prve monoteistiÄke religije, svog blagoslova i prokletsva koje smo u nasljedstvo dobili, normalno da nailazimo na probleme.
Isto tako, nisam posve sigurna koliko odreÄ‘eni izdvojeni sluÄajevi u medijima govore o prosjeÄnoj vjeronauÄnoj mastavi.
Moji su svi uredno uÄili i o debelim i o mrÅ¡avim kravama, i o snopovima sjena koji su se klanjali Josipu (nije li i fasces snop sijena?). Mislim da su profitirali.
pšenice
Izbacite vjeronauk, s njim u crkve i ubacite građanski odgoj kao poseban predmet.
Ovdje se iskrivljuju Äinjenice, 1991 godine nije vjeronauk uveden u Å¡kole nego vraćen. Naime on je nasilno izbaÄen iz Å¡kole 1945. godine. Moja mi je majka priÄala da je njezina majka tj. moja baka sa skupinom žena iÅ¡la prosvjedovati radi tog izbacivanja. Napominjem da je moj djed bio aktivan sudionik antifaÅ¡istiÄkog pokreta.
Bolje bi bilo da su vratili domaćinstvo koji je isto tako “nasilno” izbaÄeno kao i odgoji koje je izbacila ministrica Vokić.