Na putu prema dolje – školska statistika

Na blogu Nenada Bakića izašao interesantan članak naslovljen “Hrvatsko školstvo u brojkama” u kojem se na pregledan način prezentiraju osnovni statistički podaci o hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Ako ste ikad čitali izvješća Državnog zavoda za statistiku znat ćete da to i nije osobiti gušt. DZS objavljuje nepregledne tablice brojki iz kojih je teško vidjeti išta, a kamo li trend događanja kroz više godina. Tako da uopće nije mali podvig organizirati osnovne podatke pregledno i dobro da ih g. Bakić posložio na jednom mjestu. Kako su grafovi iscrtali dosta crnu sliku, cijeli web ponovno bruji o stanju u prosvjeti.

Glavni trend definitivno stoji – broj učenika u hrvatskim školama pada iz godine u godinu što ne bi trebalo čuditi nikoga s obzirom na natalitet u državi. Ono što je većinu ljudi osupnulo je što je broj nastavnika istovremeno rastao, što prkosi razumu. Budući da su podaci interesantni treba malo dublje prokopati kako bi se dobila bolja sliku kako i zašto se neke stvari odvijaju, tako da se ovo može gledati kao proširenje podataka koje je objedinio g. Bakić.

Prva stvar koja predstavlja problem je način na koji se broje nastavnici. Naime, predstavlja se isključivo ukupan broj nastavnika, što je problematično iz više razloga. Glavni je taj što se dio nastavnika broji dva ili više puta. Naime, svaka škola zasebno ispunjava obrazac o stanju u školi pa ako jedna osoba radi na dvije ili više škola onda ju se broji toliko puta u konačnici. Puno nastavnika radi na više škola tako da, ako se uzme ovaj podatak, brojka će biti napuhana. Također, ne uračunava se ni to da dio nastavnika nema punu satnicu, što je važno ako se kasnije računa broj učenika po nastavniku (ti podaci ne bi bili usporedivi sa brojkama koje daje OECD). To se može izbjeći ako se gleda broj nastavnika u punom radnom opterećenju (eng. full time equivalent, skraćeno FTE).

Pregled za osnovnu školu

Napomena: ako kliknete na bilo koji od grafova u odvojenom prozoru će se otvoriti interaktivna verzija koju možete i uvećati (Ctrl++ pomaže)
br_ucitelja_os

Slika 1. Usporedba ukupnog broja učitelja u osnovnoj školi i broja učitelja u punom opterećenju.

Za osnovnu školu vidljiva je velika razlika u ukupnim brojkama, ali i razlika u trendu. Broj učitelja stalno raste, ali broj FTE mjesta stagnira od 2008. godine. Rast prije je najvjerojantije nastao kao posljedica provođenja HNOS-a; naime, tada je došlo do značajne promjene: i osnovnoškolci uče strani jezik od prvog razreda što netko onda treba predavati. No, zašto raste ukupni broj učitelja? Zbog smanjenja ukupnog broja učenika smanjuje se broj razrednih odjela po školama (škole se ne gase) i kako bi spojili satnicu, nastavnici trebaju raditi na više škola ili rade samo dio radnog vremena. Možemo pretpostaviti da je taj trend doprinjeo porastu broja pojedinačnih nastavnika, kao što se pokazalo, nastavnik se broji odvojeno na svakoj školi na kojoj radi makar se radi o jednoj te istoj osobi.

U grafovima g. Bakića vidljiv je značajan pad broja djece, pa bi se očekivalo da i FTE broj nastavnika pada, a ne da stagnira. Odgovor dijelom leži u tome što su regije u hrvatskoj vrlo različite po demografskim kretanjima, a dijelom u pokušaju ostvarivanja pedagoškog standarda koji je i sklopljen 2008. godine, a koji definira broj učenika po razredu.

Kada pogledate podatke DZS-a po županijama vide se nesrazmjeri u stanju po županijama.

bru_ucenika_os_zupanije

Slika 2. Usporedba broja učenika po županijama – U svim županijama bilježi se pad broja učenika, no neke županije učenike gube dosta brže. Ukupno u tom periodu imamo 64757 učenika manje. Najmanji pad broja učenika imaju zagrebačka (7,42%) i istarska županija (8,06%). Pad od preko 20% bilježe krapinsko-zagorska (20,57%), vukovarsko-srijemska (20,58%), ličko-senjska (21,04%), osječko-baranjska (22,33%), bjelovarsko-bilogorska (22,46%), šibensko-kninska (24,99%), brodsko-posavska (25,16%), virovitičko-podravska (26,46%) i požeško-slavonska županija (28,77%).

br_skola_os_zupanije

Slika 3. Usporedba broja škola po županijama – ukupni broj škola se malo mijenjao (smanjio se za 10 škola u cijeloj zemlji) pa ni u pojedinim županijama nema većih promjena, ali vidljive su velike razlike u broju škola. Vrh drže Splitsko-dalmatinska (213), Osječko-baranjska (187) i Grad Zagreb (142).

br_odjela_os_zupanije

Slika 4. Usporedba broja razrednih odjela po županijama – Skoro sve županije bilježe polagani pad broja razrednih odjela (iznimke su zagrebačka i zadarska županija), a ovdje vidimo da se redosljed županija ponešto izmijenio, najveći broj razrednih odjela je u Gradu Zagrebu.

br_odjela_po_skoli_zup

Slika 5. Usporedba broja razrednih odjela po školi – kako bi se usporedilo prosječnu veličinu škola po županijama jedna od mjera je i broj odjela u školi. Deblja zelena linija je državni prosjek koji je u tom periodu pao sa 8.39 na 8.12 odjela po školi. Očito odstupanje od prosjeka je grad Zagreb gdje je prosječna veličina škole 18.7 odjela. Iznad prosjeka još su i zagrebačka, varaždinska, primorsko-goranska, vukovarsko-srijemska, splitsko-dalmatinska i međimurska županija.

br_ucenika_po_odjelu_zup

Slika 6. Usporedba broja učenika u razrednom odjelu – državni prosjek (deblja zelena linija) je pao s 20.19 na 17.17 učenika po odjelu, i on pada u svim županijama. Kada se pogleda raspodjela vidimo da se većina županija drži oko prosjeka, no čini se da bi medijan težio prema gore. Naime najveći rubni slučaj prema dolje je ličko-senjska županija koja ima svega 1,06% od ukupnog broja učenika, dok prema gore potežu grad Zagreb, zagrebačka i splitsko-dalmatinska županija (zajedno oko 37% učenika). Zato najčešći razredni odjeli nisu toliko maleni, ali prosjek je manji zbog dijela škola koje su prilično malene i imaju sitne razredne odjele.

br_ucenika_po_skoli_zup

Slika 7. Usporedba broja učenika po školi – prosjek broja učenika po školi je u državi pao sa 181.29 na 151.73 i vidljivo je da ukupne brojke u državi padaju, što je u skladu sa općim padom broja učenika. Zagreb ima veliko odstupanje prema gore zbog guste naseljenosti može imati efikasniju mrežu škola.

br_ucitelja_os_zupanije

Slika 8. Broj učitelja po županijama – u ovom grafu prikazan je ukupni broj učitelja u osnovnoj školi budući da DZS za raspodjelu po županijama ne daje FTE broj već samo ukupni, tako da to odgovara crvenoj liniji na slici 1.

Što se osnovnih škola tiče glavni problem je to što se disproporcionalnim gubitkom populacije u dijelu županija pojavljuje sve veći broj malih razrednih odjela, zato jer se veći naprosto ne mogu formirati i to u ukupnoj slici ruši broj učenika po učitelju. U urbanim sredinama tako imamo veće škole koje u prosjeku imaju oko 20 učenika po razredu i imaju veći broj razrednih odjela (što je u razini onog propisanog pedagoškim standardom), no imamo sve veći broj malih područnih škola koje lokalna uprava neće gasiti doslovno dok ima djece. Zato omjer učenika po učitelju u OŠ konstantno pada i taj trend će se sigurno nastaviti i dalje, no ne radi se o nekoj strategiji smanjenja broja učenika po pojedinom učitelju.

omjer_ucenici_ucitelji_os

Slika 9. Usporedba broja učenika i učitelja – prosječni broj učenika po učitelju u osnovnim školama pada i trenutno na razini države 11.43 učenika dolazi na svakog učitelja u osnovnoj školi, što je solidno ispod prosjeka OECD-a (koji je oko 16)

Pregled za srednju školu

U srednjim školama priča izgleda ponešto drugačije. Također se vidi pad broja učenika, no on nije toliko drastičan kao za osnovne škole. U periodu od 10 godina broj učenika srednjih škola pao je za 7538, dok je u istom periodu broj učenika osnovnih škola pao za 64757. To znači da je udio učenika koji idu u srednju školu narastao s 48% na 55%.

br_ucenika_ss_zup

Slika 10. Kretanje broja učenika srednjih škola – većina županija ubilježila je lagani pad ili stagnaciju broja učenika u srednjim školama. Najveći pad bilježe primorsko-goranska (2072) i istarska županija (1958) koje zajedno nose polovicu (!) ukupnog pada učenika srednjih škola u državi. Za te županije je dobro pitanje gdje odlaze učenici jer im je pad broja učenika u OŠ ispod prosjeka države (12,8% i 8%).

U istom periodu broj srednjih škola raste, zajedno sa brojem nastavnika koji predaju u njima.

br_skola_ss_zupanije

Slika 11. Kretanje broja srednjih škola po županijama – u većini županija broj škola stagnira, no županije sa ukupno najvećim brojem škola su uglavnom povećavale njihov broj, tako da ukupno imamo 60 srednjih škola više.

br_nastavnika_ss_zupanije

Slika 12. Kretanje broja nastavnika u SŠ po županijama – sve županije bilježe lagani porast broja nastavnika (prikazan je ukupan broj nastavnika).

br_nastavnika_ss

Slika 13. Kretanje broja nastavnika u SŠ u cijeloj državi – ono što se vidi u županijama vidi se i na razini cijele države, tako da je u srednjim školama nastalo novih 2,530.51 FTE radnih mjesta

U osnovnoj školi promjene u nastavi koje je izazvao HNOS mogu dati objašnjenje za porast broja učitelja do 2008., no kod srednjih škola ništa osobito se nije događalo još od početka devedesetih tako da je ovaj porast broja škola i nastavnika teško racionalno objasniti. Jedina tendencija koja se mogla poznati na razini države je bilo jačanje statusa gimnazija i općenita tendencija da se poveća udio gimnazijalaca u ukupnom broju učenika srednjih škola. Dio odgovora se može dobiti ako pogledamo kako su se kretale brojke po tipu srednjih škola, gdje se vidi opći potop strukovnog obrazovanja.

br_ucenika_ss_tip

Slika 14. Kretanje broja učenika po tipu SŠ – glavni trend koji se vidi je ogroman pad broja učenika u industrijskim i obrtničkim školama (15854 učenika manje). Rast bilježe gimnazije i umjetničke škole, dok tehničke škole i škole za učenike sa poteškoćama u razvoju bilježe polagani pad.

br_skola_ss_tip

Slika 15. Kretanje broja srednjih škola po tipu – broj gimnazija je rastao, kao što je rastao i broj gimnazijalaca, no broj tehničkih i industrijskih škola ne prati trend broja učenika. Broj tehničkih škola je malo porastao (stagnira od 2006.), a broj industrijskih i obrtničkih škola se marginalno smanjio (6 škola manje).

br_odjela_ss_tip

Slika 16. Kretanje broja razrednih odjela po tipu SŠ – gimnazije i tehničke škole polako povećavaju broj razrednih odjela, dok se broj odjela u industrijskim i obrtničkim školama smanjio.

br_nastavnika_ss_tip

Slika 17. Kretanje broja nastavnika prema tipu SŠ – broj nastavnika u gimnazijama prati broj odjela, slično je i sa tehničkim školama, no vidimo da se broj nastavnika u industrijskim školama nije smanjio unatoč manjem broju učenika i smanjenju broja odjela. Blagi rast se vidi i u ostalim tipovima škola.

omjer_ucenici_nastavnici_ss_tip

Slika 18. Omjer broja učenika i nastavnika – Državni prosjek broja učenika po nastavniku je pao sa 9.97 na 7.9 i opet se radi o brojci koja je ispod prosjeka OECD koji je na 13 učenika po nastavniku. No kada se pogleda struktura po školama vidi se da prosjek značajno spuštaju umjetničke i škole za učenike s poteškoćama, koje u ukupnom broju učenika imaju vrlo mali udio (ispod 4%, slika 14.), tako da većina naših nastavnika i učenika zapravo radi u uvjetima koji otprilike odgovaraju OECD prosjeku.

omjer_ucenika_po_odjelu_ss_tip

Slika 19. Broj učenika u razrednom odjelu – generalni trend broja učenika u odjelu pada, no vidimo da je broj učenika u odjelu u prosjeku viši nego onaj za osnovne škole, što i ima smisla budući da su srednje škole koncentrirane u većim mjestima. Umjetničke škole nisu prikazane na ovom grafu zato što tih podataka nema u podacima DSZ-a (postoje samo za likovne škole, ali ostali tipovi umjetničkih škola nemaju odjele).

Prema ovim podacima očito je da nam treba ozbiljno premišljanje strukovnog obrazovanja. Većina učenika u hrvatskoj pohađa razne tehničke, industrijske i obrtničke škole no njihov broj se značajno smanjio, a da pritom nismo imali smanjenja broja škola. Ovo je vjerojatno vezano uz programe koji te škole nude. Novi programi su nastajali s vremenom (to bi objasnilo povećanje broja nastavnika u tehničkim školama), no očito je da se sa starim programima nije ozbiljno pozabavilo. Tako da još zadržavamo cijeli stari sustav koji je izgubio na popularnosti, a pritom na to dodajemo nove stvari što je rezultiralo porastom broja nastavnika.

Za kraj, ako se netko želi igrati direktno s brojkama, tablica u kojoj stoje pročišćeni podaci je ovdje, a u njoj se nalaze i neki dodatni grafovi.

Izvori:

  1. Za sve grafove korištena je stranica http://www.dzs.hr/Hrv/publication/subjects.htm, izvješća dostupna pod statističkim područjem “Obrazovanje, znanost, kultura i socijalna skrb” do šk. god. 2004./05. do 2014./15.
  2. Za usporedbe sa zemljama OECD-a korišteno je Education at a Glance 2014 OECD Indicators, str. 446

Ivan Novosel
nastavnik fizike i informatike

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!