Na putu prema dolje – Å¡kolska statistika

Na blogu Nenada Bakića izašao interesantan članak naslovljen “Hrvatsko školstvo u brojkama” u kojem se na pregledan način prezentiraju osnovni statistički podaci o hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Ako ste ikad čitali izvješća Državnog zavoda za statistiku znat ćete da to i nije osobiti gušt. DZS objavljuje nepregledne tablice brojki iz kojih je teško vidjeti išta, a kamo li trend događanja kroz više godina. Tako da uopće nije mali podvig organizirati osnovne podatke pregledno i dobro da ih g. Bakić posložio na jednom mjestu. Kako su grafovi iscrtali dosta crnu sliku, cijeli web ponovno bruji o stanju u prosvjeti.

Glavni trend definitivno stoji – broj učenika u hrvatskim Å¡kolama pada iz godine u godinu Å¡to ne bi trebalo čuditi nikoga s obzirom na natalitet u državi. Ono Å¡to je većinu ljudi osupnulo je Å¡to je broj nastavnika istovremeno rastao, Å¡to prkosi razumu. Budući da su podaci interesantni treba malo dublje prokopati kako bi se dobila bolja sliku kako i zaÅ¡to se neke stvari odvijaju, tako da se ovo može gledati kao proÅ¡irenje podataka koje je objedinio g. Bakić.

Prva stvar koja predstavlja problem je način na koji se broje nastavnici. Naime, predstavlja se isključivo ukupan broj nastavnika, što je problematično iz više razloga. Glavni je taj što se dio nastavnika broji dva ili više puta. Naime, svaka škola zasebno ispunjava obrazac o stanju u školi pa ako jedna osoba radi na dvije ili više škola onda ju se broji toliko puta u konačnici. Puno nastavnika radi na više škola tako da, ako se uzme ovaj podatak, brojka će biti napuhana. Također, ne uračunava se ni to da dio nastavnika nema punu satnicu, što je važno ako se kasnije računa broj učenika po nastavniku (ti podaci ne bi bili usporedivi sa brojkama koje daje OECD). To se može izbjeći ako se gleda broj nastavnika u punom radnom opterećenju (eng. full time equivalent, skraćeno FTE).

Pregled za osnovnu Å¡kolu

Napomena: ako kliknete na bilo koji od grafova u odvojenom prozoru će se otvoriti interaktivna verzija koju možete i uvećati (Ctrl++ pomaže)

Slika 1. Usporedba ukupnog broja učitelja u osnovnoj školi i broja učitelja u punom opterećenju.

Za osnovnu školu vidljiva je velika razlika u ukupnim brojkama, ali i razlika u trendu. Broj učitelja stalno raste, ali broj FTE mjesta stagnira od 2008. godine. Rast prije je najvjerojantije nastao kao posljedica provođenja HNOS-a; naime, tada je došlo do značajne promjene: i osnovnoškolci uče strani jezik od prvog razreda što netko onda treba predavati. No, zašto raste ukupni broj učitelja? Zbog smanjenja ukupnog broja učenika smanjuje se broj razrednih odjela po školama (škole se ne gase) i kako bi spojili satnicu, nastavnici trebaju raditi na više škola ili rade samo dio radnog vremena. Možemo pretpostaviti da je taj trend doprinjeo porastu broja pojedinačnih nastavnika, kao što se pokazalo, nastavnik se broji odvojeno na svakoj školi na kojoj radi makar se radi o jednoj te istoj osobi.

U grafovima g. Bakića vidljiv je značajan pad broja djece, pa bi se očekivalo da i FTE broj nastavnika pada, a ne da stagnira. Odgovor dijelom leži u tome što su regije u hrvatskoj vrlo različite po demografskim kretanjima, a dijelom u pokušaju ostvarivanja pedagoškog standarda koji je i sklopljen 2008. godine, a koji definira broj učenika po razredu.

Kada pogledate podatke DZS-a po županijama vide se nesrazmjeri u stanju po županijama.

Slika 2. Usporedba broja učenika po županijama – U svim županijama bilježi se pad broja učenika, no neke županije učenike gube dosta brže. Ukupno u tom periodu imamo 64757 učenika manje. Najmanji pad broja učenika imaju zagrebačka (7,42%) i istarska županija (8,06%). Pad od preko 20% bilježe krapinsko-zagorska (20,57%), vukovarsko-srijemska (20,58%), ličko-senjska (21,04%), osječko-baranjska (22,33%), bjelovarsko-bilogorska (22,46%), Å¡ibensko-kninska (24,99%), brodsko-posavska (25,16%), virovitičko-podravska (26,46%) i požeÅ¡ko-slavonska županija (28,77%).

Slika 3. Usporedba broja Å¡kola po županijama – ukupni broj Å¡kola se malo mijenjao (smanjio se za 10 Å¡kola u cijeloj zemlji) pa ni u pojedinim županijama nema većih promjena, ali vidljive su velike razlike u broju Å¡kola. Vrh drže Splitsko-dalmatinska (213), Osječko-baranjska (187) i Grad Zagreb (142).

Slika 4. Usporedba broja razrednih odjela po županijama – Skoro sve županije bilježe polagani pad broja razrednih odjela (iznimke su zagrebačka i zadarska županija), a ovdje vidimo da se redosljed županija poneÅ¡to izmijenio, najveći broj razrednih odjela je u Gradu Zagrebu.

Slika 5. Usporedba broja razrednih odjela po Å¡koli – kako bi se usporedilo prosječnu veličinu Å¡kola po županijama jedna od mjera je i broj odjela u Å¡koli. Deblja zelena linija je državni prosjek koji je u tom periodu pao sa 8.39 na 8.12 odjela po Å¡koli. Očito odstupanje od prosjeka je grad Zagreb gdje je prosječna veličina Å¡kole 18.7 odjela. Iznad prosjeka joÅ¡ su i zagrebačka, varaždinska, primorsko-goranska, vukovarsko-srijemska, splitsko-dalmatinska i meÄ‘imurska županija.

Slika 6. Usporedba broja učenika u razrednom odjelu – državni prosjek (deblja zelena linija) je pao s 20.19 na 17.17 učenika po odjelu, i on pada u svim županijama. Kada se pogleda raspodjela vidimo da se većina županija drži oko prosjeka, no čini se da bi medijan težio prema gore. Naime najveći rubni slučaj prema dolje je ličko-senjska županija koja ima svega 1,06% od ukupnog broja učenika, dok prema gore potežu grad Zagreb, zagrebačka i splitsko-dalmatinska županija (zajedno oko 37% učenika). Zato najčešći razredni odjeli nisu toliko maleni, ali prosjek je manji zbog dijela Å¡kola koje su prilično malene i imaju sitne razredne odjele.

Slika 7. Usporedba broja učenika po Å¡koli – prosjek broja učenika po Å¡koli je u državi pao sa 181.29 na 151.73 i vidljivo je da ukupne brojke u državi padaju, Å¡to je u skladu sa općim padom broja učenika. Zagreb ima veliko odstupanje prema gore zbog guste naseljenosti može imati efikasniju mrežu Å¡kola.

Slika 8. Broj učitelja po županijama – u ovom grafu prikazan je ukupni broj učitelja u osnovnoj Å¡koli budući da DZS za raspodjelu po županijama ne daje FTE broj već samo ukupni, tako da to odgovara crvenoj liniji na slici 1.

Što se osnovnih škola tiče glavni problem je to što se disproporcionalnim gubitkom populacije u dijelu županija pojavljuje sve veći broj malih razrednih odjela, zato jer se veći naprosto ne mogu formirati i to u ukupnoj slici ruši broj učenika po učitelju. U urbanim sredinama tako imamo veće škole koje u prosjeku imaju oko 20 učenika po razredu i imaju veći broj razrednih odjela (što je u razini onog propisanog pedagoškim standardom), no imamo sve veći broj malih područnih škola koje lokalna uprava neće gasiti doslovno dok ima djece. Zato omjer učenika po učitelju u OŠ konstantno pada i taj trend će se sigurno nastaviti i dalje, no ne radi se o nekoj strategiji smanjenja broja učenika po pojedinom učitelju.

Slika 9. Usporedba broja učenika i učitelja – prosječni broj učenika po učitelju u osnovnim Å¡kolama pada i trenutno na razini države 11.43 učenika dolazi na svakog učitelja u osnovnoj Å¡koli, Å¡to je solidno ispod prosjeka OECD-a (koji je oko 16)

Pregled za srednju Å¡kolu

U srednjim školama priča izgleda ponešto drugačije. Također se vidi pad broja učenika, no on nije toliko drastičan kao za osnovne škole. U periodu od 10 godina broj učenika srednjih škola pao je za 7538, dok je u istom periodu broj učenika osnovnih škola pao za 64757. To znači da je udio učenika koji idu u srednju školu narastao s 48% na 55%.

Slika 10. Kretanje broja učenika srednjih Å¡kola – većina županija ubilježila je lagani pad ili stagnaciju broja učenika u srednjim Å¡kolama. Najveći pad bilježe primorsko-goranska (2072) i istarska županija (1958) koje zajedno nose polovicu (!) ukupnog pada učenika srednjih Å¡kola u državi. Za te županije je dobro pitanje gdje odlaze učenici jer im je pad broja učenika u OÅ  ispod prosjeka države (12,8% i 8%).

U istom periodu broj srednjih Å¡kola raste, zajedno sa brojem nastavnika koji predaju u njima.

Slika 11. Kretanje broja srednjih Å¡kola po županijama – u većini županija broj Å¡kola stagnira, no županije sa ukupno najvećim brojem Å¡kola su uglavnom povećavale njihov broj, tako da ukupno imamo 60 srednjih Å¡kola viÅ¡e.

Slika 12. Kretanje broja nastavnika u SÅ  po županijama – sve županije bilježe lagani porast broja nastavnika (prikazan je ukupan broj nastavnika).

Slika 13. Kretanje broja nastavnika u SÅ  u cijeloj državi – ono Å¡to se vidi u županijama vidi se i na razini cijele države, tako da je u srednjim Å¡kolama nastalo novih 2,530.51 FTE radnih mjesta

U osnovnoj školi promjene u nastavi koje je izazvao HNOS mogu dati objašnjenje za porast broja učitelja do 2008., no kod srednjih škola ništa osobito se nije događalo još od početka devedesetih tako da je ovaj porast broja škola i nastavnika teško racionalno objasniti. Jedina tendencija koja se mogla poznati na razini države je bilo jačanje statusa gimnazija i općenita tendencija da se poveća udio gimnazijalaca u ukupnom broju učenika srednjih škola. Dio odgovora se može dobiti ako pogledamo kako su se kretale brojke po tipu srednjih škola, gdje se vidi opći potop strukovnog obrazovanja.

Slika 14. Kretanje broja učenika po tipu SÅ  – glavni trend koji se vidi je ogroman pad broja učenika u industrijskim i obrtničkim Å¡kolama (15854 učenika manje). Rast bilježe gimnazije i umjetničke Å¡kole, dok tehničke Å¡kole i Å¡kole za učenike sa poteÅ¡koćama u razvoju bilježe polagani pad.

Slika 15. Kretanje broja srednjih Å¡kola po tipu – broj gimnazija je rastao, kao Å¡to je rastao i broj gimnazijalaca, no broj tehničkih i industrijskih Å¡kola ne prati trend broja učenika. Broj tehničkih Å¡kola je malo porastao (stagnira od 2006.), a broj industrijskih i obrtničkih Å¡kola se marginalno smanjio (6 Å¡kola manje).

Slika 16. Kretanje broja razrednih odjela po tipu SÅ  – gimnazije i tehničke Å¡kole polako povećavaju broj razrednih odjela, dok se broj odjela u industrijskim i obrtničkim Å¡kolama smanjio.

Slika 17. Kretanje broja nastavnika prema tipu SÅ  – broj nastavnika u gimnazijama prati broj odjela, slično je i sa tehničkim Å¡kolama, no vidimo da se broj nastavnika u industrijskim Å¡kolama nije smanjio unatoč manjem broju učenika i smanjenju broja odjela. Blagi rast se vidi i u ostalim tipovima Å¡kola.

Slika 18. Omjer broja učenika i nastavnika – Državni prosjek broja učenika po nastavniku je pao sa 9.97 na 7.9 i opet se radi o brojci koja je ispod prosjeka OECD koji je na 13 učenika po nastavniku. No kada se pogleda struktura po Å¡kolama vidi se da prosjek značajno spuÅ¡taju umjetničke i Å¡kole za učenike s poteÅ¡koćama, koje u ukupnom broju učenika imaju vrlo mali udio (ispod 4%, slika 14.), tako da većina naÅ¡ih nastavnika i učenika zapravo radi u uvjetima koji otprilike odgovaraju OECD prosjeku.

Slika 19. Broj učenika u razrednom odjelu – generalni trend broja učenika u odjelu pada, no vidimo da je broj učenika u odjelu u prosjeku viÅ¡i nego onaj za osnovne Å¡kole, Å¡to i ima smisla budući da su srednje Å¡kole koncentrirane u većim mjestima. Umjetničke Å¡kole nisu prikazane na ovom grafu zato Å¡to tih podataka nema u podacima DSZ-a (postoje samo za likovne Å¡kole, ali ostali tipovi umjetničkih Å¡kola nemaju odjele).

Prema ovim podacima očito je da nam treba ozbiljno premišljanje strukovnog obrazovanja. Većina učenika u hrvatskoj pohađa razne tehničke, industrijske i obrtničke škole no njihov broj se značajno smanjio, a da pritom nismo imali smanjenja broja škola. Ovo je vjerojatno vezano uz programe koji te škole nude. Novi programi su nastajali s vremenom (to bi objasnilo povećanje broja nastavnika u tehničkim školama), no očito je da se sa starim programima nije ozbiljno pozabavilo. Tako da još zadržavamo cijeli stari sustav koji je izgubio na popularnosti, a pritom na to dodajemo nove stvari što je rezultiralo porastom broja nastavnika.

Za kraj, ako se netko želi igrati direktno s brojkama, tablica u kojoj stoje pročišćeni podaci je ovdje, a u njoj se nalaze i neki dodatni grafovi.

Izvori:

1. Za sve grafove korištena je stranica http://www.dzs.hr/Hrv/publication/subjects.htm, izvješća dostupna pod statističkim područjem “Obrazovanje, znanost, kultura i socijalna skrb” do šk. god. 2004./05. do 2014./15.
2. Za usporedbe sa zemljama OECD-a korišteno je Education at a Glance 2014 OECD Indicators, str. 446

Ivan Novosel
nastavnik fizike i informatike