LIJEČNICI vs. NASTAVNICI Jednima sve, a drugima gotovo ništa

U prašini koja se ovih dana podignula zbog više od tri stotine dodataka na plaće koji ostvaruju proračunski kowrisnici, zdravstvo i školstvo najčešće se ističu kao sustavi čiji zaposlenici uživaju najviše takvih povlastica.

Točan broj različitih dodataka profesorima, učiteljima, liječnicima i ostalim zaposlenicima tih sustava teško je, međutim, taksativno pobrojiti budući da različita uvećanja plaća nisu samo regulirana granskim kolektivnim ugovorima, nego i temeljnim kolektivnim ugovorom, kao i različitim Vladinim uredbama, što se osobito odnosi na liječnike.

Brdo nelogičnosti

Odgovoran rad ljudi iz obaju sustava nitko ne dovodi u pitanje, a osobito je nezahvalno uspoređivati njihov rad, radno vrijeme, radne obveze i slično. Prosvjetare je, međutim, naljutilo stavljanje u kontekst privilegiranih budući da rijetko koji nastavnik ili učitelj osnovnih i srednjih škola prima toliko dodataka na plaće da bi, poput liječnika, samo na osnovi zbroja tih dodataka i plaćenih prekovremenih sati mogao zaraditi još jednu mjesečnu plaću.

Drugim riječima, iz prosvjetarskih redova upućuju na neke nelogičnosti kada je u pitanju (dodatno) vrednovanje rada i postignuća, primjerice, između liječnika i učitelja. Tako u kolektivnom ugovoru za zdravstvo stoji da liječnici imaju pravo na dodatak na uvjete rada, ovisno na kojem odjelu rade, u visini od 16 do 25 posto. Maksimalan iznos dodatka od 25 posto prima čak 75 posto liječnika u bolnicama (od njih 5600).

U osnovnim i srednjim školama to bi se moglo usporediti s dodatkom na otežane uvjete rada, poput otočnih i brdsko-planinskih škola, no taj je dodatak puno skromniji i iznosi deset posto na osnovnu plaću. Prema izračunima školskog sindikata “Preporod”, i to se pravo odnosi na samo 15 posto prosvjetara, ili njih maksimalno tri tisuće.
Kvaka 20 posto

Ono što se rijetko spominje jest činjenica da država dvostruko plaća magisterij i doktorat znanosti u zdravstvu! Tako, s jedne strane, na osnovi Temeljnog kolektivnog ugovora dobivaju uvećanje plaće od osam posto za magisterij, a 15 posto za doktorat, a isto to im se dodatno plaća i na temelju Vladine uredbe još iz vremena Ivice Račana, i to na način da im se uvećavaju koeficijenti za izračun plaća zbog stečenog stupnja.

Doktorati i magisteriji u osnovnim i srednjim školama vrijede upola manje, jer ih država novčano stimulira “samo” prema jednoj osnovi, granskom kolektivnom ugovoru, i to dodatkom od osam posto za magisterij i 15 posto za doktorat.

Svi liječnici također primaju takozvani dodatak na odgovornost za rad s pacijentima, što njihove plaće “podebljava” za još deset posto, dok odgovornost učitelja i nastavnika koji obrazuju djecu nema cijene, odnosno prosvjetari o tom dodatku mogu samo sanjati. Bivši zdravstveni ministar Rajko Ostojić liječnicima je također osigurao i uvećanje od 16 i 17 posto za subspecijalizaciju, koje uživa oko tri tisuće liječnika.

U prosvjeti, recimo, za stečeni status mentora dobivate osam posto, a savjetnika 15 posto. U osnovnim i srednjim školama učitelji i nastavnici mogu biti dodatno plaćeni i za rad u posebnim uvjetima, poput rada u kombiniranim razrednim odjelima, u razredima u kojima su integrirana djeca s teškoćama, za rad u zdravstveno- rehabilitacijskoj ustanovi, otežanim uvjetima, ako dnevno prevaljuju više od stotinu kilometara u oba smjera, ako u jednom danu realiziraju nastavu u tri i više škola i tako dalje.

Ti dodaci nose od pet do najviše 20 posto na plaću, međutim, kvaka je u tome da čak i kada ostvaruju pravo na više takvih dodataka, isplaćuje im se uvećanje osnovne plaće po najviše dvije najpovoljnije osnove. Za liječnike takvih ograničenja nema.