(Jutarnji list) Veliko je pitanje hoće li se reforma dogoditi za mandata Vedrana Mornara, ministra ograniÄenog na godinu i pol dana radaJedna od rasprava koja u ovoj državi nikako da utihne ili bolje reći cikliÄki se ponavlja – uz dakako onu Äiji je tata bio ustaÅ¡a, a Äiji partizan – jest reforma Å¡kolstva.
Zato je Ružica Vuk sa zagrebaÄkog Prirodoslovno-matematiÄkog fakulteta u pravu kada kaže kako se ova stvar odgaÄ‘a i kotrlja kao krumpir od mandata jednog ministra do mandata drugog. Pritom svaki ima svoju vizuru, stil, sintagmu ili poÅ¡tapalicu (sjetimo se Strugarove dobronamjerne “naÅ¡e djece†ili PrimorÄeve lijepe utopije o “zemlji znanjaâ€).
U pravu je donekle i Zlatko Å eÅ¡elj, nekadaÅ¡nji glasni kritiÄar sustava. ÄŒovjek je naprosto odustao od bilo kakvih komentara. Jednostavno se umorio od ponavljanja.
ZaÅ¡to bi onda trebalo vjerovati da će se reforma dogoditi za mandata Vedrana Mornara, ministra ograniÄenog na godinu i pol dana rada?
Jedan od mogućih razloga jest to Å¡to je Mornar, i prije nego Å¡to je zasjeo u Milanovićevu Vladu, bio žestok u kritikama sustava i priliÄno jasan u stavu Å¡to to zapravo treba mijenjati. Pritom se, poput Å eÅ¡elja, umalo umorio.
Drugi, bitniji razlog (no nažalost zbog kratkog vremenskog razdoblja od preuzimanja mandata nije relevantan) jest to što se zasad nije pokazalo da planira odstupiti od svojih ranijih stavova.
I tu bi se u nadi zapravo moglo stati. Barem dok netko ne (do)kaže da za pravu reformu školstva napokon ima novca.
Apatija u zbornicama narasla je do granice nepodoÅ¡ljivosti i pronaći entuzijaste u prosvjeti jednako je teÅ¡ko kao i vidjeti iskreno nasmijane (a pritom trijezne) Hrvate na ulici. Promotrimo li ÄaÅ¡u s druge strane, mogli bismo reći da je sreća Å¡to suprotni primjeri i entuzijasti ipak postoje. Gdje su i Å¡to to oni konkretno rade s neveselom prosvjetom da bi imali razloga za srećicu? Evo primjera:
– Da ne vidim koliko nas ovi klinci trebaju, nikada ne bih naÅ¡ao snage za vjetrenjaÄe u ovom sustavu – kaže mi ravnatelj nekad posrnule zagrebaÄke Å¡kole, generacijski u ranim pedesetim godinama, no energijom pogubniji od svojih gimnazijalaca, dok u dvoriÅ¡tu njegove Å¡kole u srediÅ¡tu Zagreba prije nekoliko godina zapanjeno gledam koze i debelog bijelog zeca. U Å¡kolskom hodniku namjestio je terarij s tarantulom, a na upitan pogled sliježe ramenima i odgovara: “Jesmo li prirodoslovna Å¡kola ili nismo?†Usput reÄeno, priÄamo o jednom od rijetkih menadžera u vrhu Å¡kola, kadrim odvesti klince na nogometnu utakmicu u Italiju za nula kuna.
– Znate, ja zapravo ne znam otkud mi toliki entuzijazam. Naprosto, moram im dati sve od sebe – kaže mi zimus profesorica hrvatskog jezika mlaÄ‘e generacije. Njezina je (financijska) prednost Å¡to nema obitelj i neopterećena je kreditom pa dio plaćice od 4400 kuna troÅ¡i i na svoj razred. Kupuje ono za Å¡to Å¡kola nema (tu nije jedina), uporno kucajući ravnateljici na vrata i žicajući odobrenje za svoj novi plan. Zahvaljujući njoj, djeca su u jednoj Å¡kolskoj godini vidjela BudimpeÅ¡tu, Prag i BeÄ, dakako, mimo nastavnog plana. Ona je naprosto kadra uÄiniti nemoguće. Poput, na terenskoj nastavi uvjeriti gimnazijalku s frizurom netom izaÅ¡lom ispod haube da nakon stavljanja marame na glavu pri ulasku u zagrebaÄku džamiju njezina kosa izgleda joÅ¡ i bolje.
Ta je profesorica naprosto nauÄila mot. Ipak, veliko olakÅ¡anje bilo bi joj da ne mora misliti je li ispunila sve forme nastavnoga programa. I najbojima se znalo dogoditi da su dobili po prstima od prosvjetnog inspektora jer eto nisu stigli ispredavati lekciju o morskim strujama oko Japana!
Prosvjetne entuzijaste s vremenom ipak poÄinje muÄiti jedna stvar, a to je priznanje. Dobiti titulu savjetnika ili mentora i primiti pohvalnicu u auli zagrebaÄke Nacionalnoj biblioteci lijepa je stvarÄica.
No hajmo malo o novcu. Jesu li par stotina kuna povišice koju prime uznapredovali prosvjetari prava cijena za trud dobrog nastavnika?
Onoga trenutka kada ravnatelj seoske Å¡kole s odliÄnim potencijalom ne bude neki lik koji poznaje tri lokalna politiÄara, već sposobni organizator s mogućnošću nagraÄ‘ivanja najboljeg nastavnog kadra i otpuÅ¡tanja onog nesposobnog, apatija bi mogla biti svedena na niže postotke. Reforma bi se tada, uz promjenu niza nebuloznih propisa kao i zastarjelog nastavnog programa (Å¡to se sigurno može stići u godinu i pol dana!) mogla poÄeti dogaÄ‘ati sama od sebe. Iznutra. I svi budući ministri tada s dolaskom na novu funkciju ne bi treptali od Äudesa birokratskog sustava na koje gube tri od Äetiri godine mandata.
Mogli bi sasvim mirno sa “svojim uÄiteljima†sjesti na terasu hotela u Vodicama i u pauzi struÄnog seminara – umjesto o outsoursanju ÄistaÄica, plaćanju prijevoza uÄenicima, graÄ‘anskom odgoju i cijenama udžbenika – priÄati o fantastiÄnim klincima koji u ovom sustavu uporno padaju u peti plan.
Eto, i to moram reći – gÄ‘a Mirela napokon je napisala jedan smislen, toÄan, i kvalitetan Älanak!
ÄŒlanak je, Äak bih s ovog mjesta rekao, i vrlo, vrlo dobar!
Sve reforme dosad, bar odkad je moderne hrvatske države, u startu su promašene!
Bit reforme ne treba biti naÄin predavanja, sadržaj ili kurikulum! To je najmanje bitno.
Reforma se treba dogoditi u glavama, a ne na Sveticama. I pritom se treba krenuti od vrha ka dnu, a ne obratno.
Konkretno, to znaÄi da se prvo treba reformirati samo ministarstvo. Dakle – ne smije se moći desiti da netko s godinu dana staža u sustavu postane ministrov pomoćnik ili savjetnik ( ta s toliko staža jedva možete biti razrednik u osnovnoj Å¡koli )!
Potom, reforma podrazumijeva da se treba desiti ozbiljan pomak u Vladi – da vladajući shvate da nema bogate i razvijene države u kojoj se u obrazovanje ulaže manje od 3% BDP – a, da je ulaganje u obrazovanje jedini put izlaska iz krize, i da se na njemu ne Å¡tedi!
Nadalje, prava reforma mora podrazumijevati temeljitu i korjenitu promjenu druÅ¡tvenog statusa profesora. Tu mislim i u materijalnom i u nematerijalnom pogledu ( pedagoÅ¡ke mjere, anonimne prijave, status službenih osoba, i Äitav niz drugim mjera )!
Zatim – reforma Å¡kolstva podrazumijeva ( odnosno, trebala bi ) davanje prilike najboljima na svim razinama – od ministarstva, sveuÄiliÅ¡ta, do Å¡kola i vrtića. To znaÄi da se napokon treba prestati s negativnom selekcijom po Å¡kolama ( i tu je Mirela napokon pogodila u sridu s ovim seoskim ravnateljem koji je dobar s tri lokalna Ä‘ilkoÅ¡a ). Nedopustivo je da ravnatelj osnovne Å¡kole može biti netko bez VSS, i bez znanja stranog jezika!
Prava reforma podrazumijeva i odmah od ove danaÅ¡nje pedagogije usmjerene na djecu, koja im sve dopuÅ¡ta i sve tolerira. To nije odgoj, to nije usmjeravanje uÄenika pravim vrijednostima. Naprotiv, to je najpouzdaniji put da se mladost upropasti trajno, i da se u Å¡kolama producira glupanoide.
Dakle – temeljito preispitivanje prava uÄenika i roditelja. U njihovom najboljem interesu.
Eto, nije to tako teÅ¡ko, Äak i ne koÅ¡ta toliko puno. Treba samo malo vizije i dobre volje!
Eh, ali kad to tolikima ne odgovara! Od lokalne politike do ravnatelja!
Å to se tiÄe ravnatelja najmanji problem je VÅ S i VSS. Stvar je njihovom mentalnom sklopu. Nažalost sustav je takav da oni ravnatelji koji sluÅ¡aju raznorazne , proÄelnike, naÄelnike,politiÄare, razne sindikalne uhljebe i druge Å¡tetoÄine hrvatskog Å¡kolstva profitiraju u tom sustavu i njih se ne dira. Ima i drugih koji imaju svoj stav i brane kolege i postupaju po savijesti i po pravilima struke. Stoga najmanje je bitno ima li netko VÅ S ili VSS, bitno je da ravnatelj ima svoj stav i svoj karakter.
Poštujem Vaše mišljenje, kolega, no, želim obrazložiti zašto smatram kako smatram.
Ne patim od titula, ne osjećam se nimalo superiorno u odnosu spram nekoga s VÅ S ili SSS, i nimalo inferiorno u odnosu na nekog s doktoratom. StruÄna sprema ne Äini Äovjeka. No, ipak držim kako bi ravnatelji u OÅ trebali imati VSS.
Zašto?
Kad je rijeÄ o ravnateljima s VÅ S, uglavnom ( iznimaka ima, ali, kažem, uglavnom ) radi se o starijim kolegama koji su zavrÅ¡ili pedagoÅ¡ku akademiju prije 20, 25 ili 30 godina. Budući da se stalno trubi o usavrÅ¡avanju, cjeloživotnom uÄenju, ulaganju u sebe, stjecanju novih znanja i vjeÅ¡tina, prilagodbi vremenu i zahtjevima EU, kako se u tu priÄu uklapa ravnatelj s 55 – 60 godina, koji je pedagoÅ¡ku zavrÅ¡io prije par desetljeća i najÄešće ostao na tome?
Povrh svega, prvi puta je obaveza VSS za ravnatelje u zakon uvedena 2008. god.! Ukoliko je netko od njih želio napredovati, ostati ravnatelj, usavrÅ¡avati se, stjeći VSS, zaÅ¡to nisu? Ta sad je 2014. godina, proÅ¡lo je 6 godina, zar se nije moglo? Ta za 6 godina Äovjek doktorira, a ne da ne bi mogao steći VSS!
Netko će reći – zato jer na naÅ¡im sveuÄiliÅ¡tima nema takvih programa?
To je samo izlika, izgovor.
HUROÅ je tražio, i dobio odgodu do 2012. Potom su tražili i dobili do 1. sijeÄnja 2015.! Sad, pak, opet traže odgodu do tko zna kad – dok i zadnji VÅ S ravnatelj ne stekne uvjete za penziju!
Uostalom, Äemu to doÅ¡kolavanje, pa reizbori, kad u Å¡kolama postoji kadar s VSS, mladi ljudi, perspektivni, s idejama, kojima treba dati priliku!
Jednostavno – na Äelu Å¡kola moraju biti najbolji ( dakle, najobrazovaniji, najstruÄniji, najperspektivniji, s rezultatima )!
Zašto strani jezik?
ToÄno, u Hrvatskoj službeni jezik samo je hrvatski. No, stvar je elementarne kulture da rukovodeći kadar, naroÄito obrazovnih ustanova, barata barem engleskim jezikom! Ta to se traži od konobara po Dalmaciji, vozaÄa turistiÄkih autobusa, a ne od ravnatelja Å¡kola?!
Kako će takvi ljudi suraÄ‘ivati s EU, iskoriÅ¡tavati mogućnosti povlaÄenja novca, organizirati projekte?
Naprosto, to je zahtjev vremena!
No, slažem se s Vama – to ipak nije najvažnije!
Kad su ravnatelji u pitanju, apsolutno najvažnije je ograniÄavanje mandata na maksimalno dva! Ministar koji to ugradi u zakon napravit će viÅ¡e od svih dosad!
Prvo – smanjile bi se mogućnosti bezakonja na Å¡kolama. Drugo – smanjio bi se mobbing po Å¡kolama. Treće – kad bi se ravnatelji vraćali nakon isteka mandata natrag u razred, ponaÅ¡ali bi se malo drugaÄije!
Nije li nakaradno da po Å¡kolama nalazite ljude koji su po 20 – 30 godina ravnatelji?
Kome to treba?
Ravnatelj, to je Äovjek koji treba imati želudac i ÄeliÄne živce. Nakon 30 godina od diplome, Å¡to može nauÄiti na naÅ¡im smijeÅ¡nim dodiplomskim kolegijima za svoj posao ravnanja? On bi trebao uÄiti profesore na fakultetu Å¡to je to stvarnost. Kolega, pa vi stvarno preuveliÄavate stvarnu vrijednost VSS-a, a nekmoli doktorata za ravnateljstvo…
Strani jezik? A Å¡to će mu? Ima profesore koji će mu prevoditi, a ako je hrvatski previÅ¡e primitivan, kako je izgleda tolikoj hrpi zaluÄ‘enih roditelja, ukinimo ga i proglasimo se dijelom Britanije ili NjemaÄke. Brljanje po “projektima” je obiÄno pomodarstvo, troÅ¡i snage nastavnika ne bi li se netko okitio njihovim radom, a nastava i rad sa SVIM uÄenicima se po tisućiti put predstavlja kao “najmanji problem”.
Imam VSS i nisam ravnatelj.
Zanimljivo gledište zastupate, kolegice!
ZaÅ¡to na kraju posta istiÄete kako imate VSS i niste ravnatelj? Zar da nemate, ili da jeste ravnatelj, zar bi to iÅ¡ta mijenjalo na stvari?
Ja prosuđujem snagu argumenata, a ne to je li netko ravnatelj ili nije!
Kažete, ravnatelj, to je Äovjek koji mora imati želudac i ÄeliÄne živce?
Ja bih rekao kako svaki Äestiti Äovjek koji živi u Hrvatskoj danas mora imati funkcionirajuće navedene dijelove anatomije, a napose ljudi u Å¡kolstvu. Ravnatelji tu nisu nikakav izuzetak. Kolegama poÄesto riknu i želudac i živci upravo zbog terora nesposobnosti iz ministarstva, ili, na lokalnoj razini, iz ureda ravnatelja!
Radi se naprosto o tome da svako radno mjesto zahtjeva određene kompetencije i znanja, i da nije svatko za sve. Oprostite, ali ja smatram kako je u 21. st. sramotno da ravnatelj obrazovne ustanove može biti osoba bez fakultetske naobrazbe, ili elementarnog znanja stranog jezika.
Recite Vi meni ovako – koje ustanove danas možete biti rukovodeći bez akademske naobrazbe? U nas, ili u kulturnom svijetu? Bolnice? Banke? Arhiva? ÄŒega? ZaÅ¡to smatrate da bi baÅ¡ Å¡kola trebala biti izuzetak?
Ako je ravnatelj osoba koja je meni nadreÄ‘ena, koja procjenjuje moj rad, odluÄuje o istome, koja ravna ustanovom gdje rade uglavnom akademski graÄ‘ani, ne podrazumijeva li se onda da ta osoba mora biti netko tko je najbolji od nas, tko je dokazan, tko zaslužuje poÅ¡tovanje, tko je najkompetentniji? gdje to imate situaciju da u nekoj ustanovi radi 30 ljudi akademski obrazovanih, a njima je nadreÄ‘en netko tko to nije, ali je, eto, u pravovaljanoj politiÄkoj stranci, ili je prisan s tri lokalna kauboja, koja su isplivala iz gnjileži privatizacije, i koji danas postaju sinonim uspjeÅ¡nog Hrvata, iako su se do juÄer potpisivali prstom?! Tu je u pravu Mirela, kad o tome piÅ¡e. Ova zemlja je naprosto predugo bila taocem negativne selekcije, ambicija koje su u obrnuto – proporcionalnom odnosu sa sposobnostima i duhovnim habitusom. Diktat nedoraslosti i neznanja doveo nas je u ambis u kome se nalazimo, pa zar joÅ¡ nije dosta? Dokle viÅ¡e?
Hoćete da Vam to plastiÄnije objasnim?
Recite – biste li sjeli u autobus nekome tko, istina, nema položenu D kategoriju, ali, eto, jako voli autobuse i baÅ¡ je simpa lik, usto ima i želudac i ÄeliÄne živce?
Biste li se dali pod nož kirurgu kome asistira ÄistaÄica?
Biste li sjeli u avion tipu koji nema VSS aeronautiÄkog smjera, ali je položio teÄaj letenja za jedrilice?
Ili, ovako – ajde mi navedite jednu državu civiliziranog svijeta, samo jednu, gdje ravnatelj osnovne Å¡kole može biti osoba bez sveuÄiliÅ¡ne diplome!
Strani jezik?
Lijepo rekoste – a Å¡to će mu, kad ima profesore koji će mu prevoditi. Sasvim logiÄno, kad smo imali ministra koji se u obrazovanje razumio ko Marica u krivi k…, ali je, eto imao 13 savjetnika. Od kojih svih 13 zajedno nije imalo pet godina staža u prosvjeti! Dokle nas je to dovelo, valjda Vam je poznato!
Mogu Vam dati primjer iz moje bliže okolice – lokalna osnovna Å¡kola realizirala je prekojadransku suradnju sa Å¡kolom iz Italije. DoÅ¡la ekipa a Apenina amo, ali, kvrc – ovdaÅ¡nja ravnateljica ne zna se ni predstaviti osim na hrvatskom. Å¡to sad?
Lijepo se naredilo profesorici talijanskog da odradi sav posao suradnje, prevoÄ‘enja, ugošćivanja. Iako, valjda Vam je poznato, u zakonu jasno stoji kako je predstavljanje i zastupanje Å¡kole posao – ravnatelja!
Razumije se samo po sebi kako profesorici cijeli taj posao nije bio plaćen, a lovorikama se okitila ravnateljica – poliglot!
I to nije usamljen primjer!
No, zaista – Å¡to bi naÅ¡i ravnatelji baratali svjetskim jezicima, kad mi lijepo imamo i eurozastupnike koji sramote i sebe i nas svojim engleskim?! Kad smo imali ministre vanjskih poslova koji nisu bili niÅ¡ta bolji! Kad imamo gradonaÄelnika metropole koji je isto tako, kako znamo, ekspert na tom podruÄju!
Kad nije njih, eto, mene je sram tko nas predstavlja po bijelom svijetu!
Znanje stranih jezika nije atak na materinski jezik. Ta u Nizozemskoj ili Skandinaviji svaki iole obrazovaniji Äovjek barata engleskim, to je stvar elementarne kulture, a mi polemiziramo o Äelnicima obrazovnih institucija!
Porazno je da moram tumaÄiti elementarne stvari, i to ljudima iz sustava.
Naprosto – treba postaviti kriterije, i jasno reći – nisu svi za sve. S želucem i ÄeliÄnim živcima ili bez!
Niste mi odgovorili, a baÅ¡ me zanima – kad se već ne slažemo oko ovoga, recite – slažete li se barem da im se mandat ograniÄi na max. dva?
I to bi već bio znaÄajan korak naprijed!
žukov1943 je napisao:
“HUROÅ je tražio, i dobio odgodu do 2012. Potom su tražili i dobili do 1. sijeÄnja 2015.! Sad, pak, opet traže odgodu do tko zna kad – dok i zadnji VÅ S ravnatelj ne stekne uvjete za penziju!”
A Å¡to je tek s onima koji su već navrÅ¡ili 65 godina i joÅ¡ uvijek rade “zahvaljujući” rupi u zakonu i Äekaju kraj mandata???
To je dovelo do toga da su samo VÅ S-ravnatelji izuzeti iz zakonske odredbe da moraju u mirovinu krajem Å¡k.god. u kojoj su navrÅ¡ili 65 godina života. Tako oni mogu raditi i do 68 godina života… NeuniÅ¡tivi su ti ravnatelji s VÅ S!!!
Ne vjeruj Mirelici ni kad darove nosi!
(Sorry, ali nakon 99% Älanaka pljuvaÄine po uÄiteljima, neće ovaj 1% dodvoravanja niÅ¡ta promijeniti)
Problematiku je joÅ¡ i pogodila, kad bi se barem mogla suzdržati da joj ne umanji vrijednost svojim poetiÄnim upadicama (molim te, poÅ¡tedi nas).
Njezina, gotovo djeÄja, naivnost o mogućem rjeÅ¡enju odreÄ‘enih problema izaziva samo podsmijeh:
“…kada ravnatelj seoske Å¡kole … (bude) …sposobni organizator s mogućnošću nagraÄ‘ivanja najboljeg nastavnog kadra i otpuÅ¡tanja onog nesposobnog…”
Mala, jesi li ti ikad Äula za “mobbing”? A “pushing”?
Vjeruje li itko u ovoj truloj državi da će se ravnatelji s takvom “moći” držati poÅ¡teno nekakvih parametara izvrsnosti? (možda njih desetak)
Takvo postupanje će im samo u ruke staviti alat da poguraju svoje ulizice, Å¡pijune, one koji su “podobni” dok će istovremeno one koji smetaju, ne pokoravaju se nareÄ‘enjima, ili neÅ¡to propituju samo joÅ¡ jaÄe gaziti.
Podtekst ove izjave je da su uÄitelji i dalje ovce kojima treba “dobar pastir” da ih nagradom i kaznom potjera na njihovo mjesto. Bitno je samo da ni sluÄajno ne misle svojom glavom.
(Nemam sad uopće snage komentirati degradirajuće konotacije izraza “primiti pohvalnicu” u kontekstu napredovanja, ali ako sami razmotrite vrste i naÄine napredovanja, i nagraÄ‘ivanje istih, u drugim profesijama, vjerujem da će se i vama smuÄiti…)