(VeÄernji list) Čak Äetiri medalje osvojili su hrvatski srednjoÅ¡kolci na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi koja se od 12. do 18. kolovoza održavala u Krakowu u Poljskoj, dok je ekipa zauzela sveukupno 4. mjesto.
Vedran Mihal iz Slavonskog Broda i Mislav Glibo iz Kutine osvojili su zlatne medalje, Petar Bratulić iz Pazina srebrnu, a Fabijan ÄŒorak iz Zagreba bronÄanu medalju meÄ‘u konkurencijom od 144 uÄenika iz 36 država.
Prošle, 2013. godine na geografskoj olimpijadi u Kyotu Mislav Glibo također je osvojio zlatnu medalju, a Vedran Mihal srebrnu. Petar Bratulić i Fabijan Čorak prvi put su sudjelovali na svjetskoj geografskoj olimpijadi.
UÄenike su na olimpijadu vodili Dubravka Spevec, Älanica Upravnog odbora Hrvatskog geografskog druÅ¡tva te Marin Cvitanović, tajnik Hrvatskog geografskog druÅ¡tva.
Bravo!
ÄŒestitke uÄenicima i mentorima!!!
Za poÄetak, pridružujem se Äestitkama! Kapa do poda i uÄenicima i kolegama koji su ih pripremali!
MeÄ‘utim, ovaj Älanak izmeÄ‘u redaka poruÄuje i neÅ¡to sasvim drugo od onog Å¡to mu je vjerojatno bila prvotna nakana!
A to nije nimalo sveÄarski ni ugodno!
Za poÄetak, valja obratiti pažnju na veliÄinu Älanka.
Koliko puta se dogaÄ‘a da se uzima medalja na olimpijadama? Ovo nije sluÄaj, već postaje pravilo – naÅ¡i nadareni srednjoÅ¡kolci već pod normalno uzimaju medalje na matematiÄkim, informatiÄkim, kemijskim, fizikalnim, geografskim olimpijadama! No, o svemu ovome, o tom grandioznom uspjehu – 5 reÄenica?!
Istovremeno se gotovo svaki dan objavljuje pregrÅ¡t Älanaka o polupismenim Å¡upljaÄama sa ZrÄa,sve popraćeno fotografijama kako bi javnost stekla uvid u poze koje su zauzele, redovito se ljude bombardira time koju je idiotariju izvalila ova ili ona posvuduÅ¡a, ali o ovakvim stvarima – 5 reÄenica!
Novine piÅ¡u ono Å¡to ih prodaje, ono Å¡to se Äita. I to dovoljno govori o ukusu dobrog dijela ljudi.
Drugo, joÅ¡ poraznije od prvog – imamo dvije zlatne medalje, srebrnu i bronÄanu u konkurenciji 144 uÄenika. I tih 144 uÄenika nisu peta liga, već najbolji od najboljih geografa svijeta. Te naÅ¡e genijalce izbacio je sustav koji se raspada po Å¡avovima, u koji se ne ulaže gotovo niÅ¡ta ( pri samom dnu EU po ulaganju u Å¡kolstvo ), koji je devastiran u svakom pogledu, koji je svim vlastima dosad bio apsolutno nebitan, Äiji su nosioci plaćeni ispod prosjeÄne hrvatske plaće ( ! ), a ipak, unatoÄ svemu – postižu se ovakvi rezultati!
PItanje koje se Äovjeku nameće promiÅ¡ljajući sve ovo jest – je li itko od relevantnih Äimbenika u Hrvatskoj zapazio ove mlade ljude? Prati li se njihov rad, koliko se u njih ulaže? Jesmo li im, kad zavrÅ¡e srednju Å¡kolu, kadri iÅ¡ta ponuditi, zadržati ih ovdje? Imamo i prvake u matematici, fizici, kemiji, informatici – ta mladost može, ukoliko ih se pusti naprijed i pruži im se prilika, postati nosioc razvoja ove zemlje. Da li je ijedna hrvatska kompanija ( ukoliko takvih joÅ¡ uopće ima, i ukoliko rade ) spremna uložiti u njih, ponuditi im stipendijski ugovor za vrijeme studija, kad diplomiraju odmah ih zaposliti, i tako vratiti uloženo?
TeÅ¡ko, jako teÅ¡ko, u zemlji u kojoj je kudikamo unosnije imati stranaÄku Älansku iskaznicu, nego diplomu i soli u glavi!
Treće, najporaznije – tko su mentori tih uÄenika? Nisu li ti kolege zaslužili da im se barem ime spomene, odakle dolaze, gdje rade, tko su i Å¡to su? Nisu li i oni zaslužili odreÄ‘ene stimulacije za izvrsne rezultate koje postižu, unatoÄ katastrofalnim uvjetima rada? I to Å¡to se ne spominju dostatno govori o tome kakav status u druÅ¡tvu imaju profesori.
Eh, da…
Ne možete promijeniti mentalitet. SaÄuvajte zdravlje.
Ovakav defetistiÄki stav je ono Å¡to nas je i dovelo do ove situacije.
ÄŒiji je posao da “reklamira” ovakve uspjehe i gura ih na prve stranice??
Gdje su sad ministarstvo i agencija?
A deÄki će od Å¡kole/općine dobiti neku jadnu knjigu (i to samo onu koja je na najjaÄem sniženju!) i možda posvetu (ako se uspije natjerati knjižniÄara/prof. hrv. jez. da to sroÄi) i dalje “ko te Å¡iÅ¡a”.
(Za to vrijeme će mentori dobiti “nogom u stražnjicu” jer taman ove godine imaju anÄ‘ela od nekog lokalnog drmatora koji bi trebao na popravni, ali neće…)
NiÅ¡ta nije kolega Žukov krivo rekao, trulo obrazovanje dovodi do nesposobnih novinara. Da imamo kojeg sposobnog, već bi se taj sam sjetio proÄaÄkati ovo Å¡to je kolega napisao i imali bi reportažu na 2 stranice.
Ono Å¡to nije napisano su godiÅ¡ta uÄenika, niti Äinjenica da kad doÄ‘e na njihredda se upiÅ¡u na neki fakultet, pravila će se “magiÄno promijeniti (kao i svake godine) i oni će za svoj trud dobiti iÅ¡ta ili niÅ¡ta bodova. I o tome nitko ne piÅ¡e!
Do ovakve situacije nas je doveo rat, korupcija, politikantstvo, podobnost, diktatura, neoliberalni kapitalizam, a sve je izraslo na plodnom tlu – mentaliteta.
Novinar se ne postaje obrazovanjem. Bar ne u Hrvatskoj.
Novinare i njihove poslodavce u Å¡aci drži kapital i onaj tko hoće pisati “dublje” može se tornjati. Ne odluÄuje novinar Å¡to će dobiti dvije stranice!
Vratimo se u stvarnost, siđimo s oblaka ideala.
Dakle, osobne volje i odgovornosti nema. Sve je u rukama „viÅ¡ih sila“. Sad mi je lakÅ¡e 🙂
ja bih samo rekao da je rat bio prije 20 godina…1965 se ne sjećam da se netko izvlaÄio na rat? ni dobitnici ni gubitnici.