(Večernji list) Čak četiri medalje osvojili su hrvatski srednjoškolci na 11. svjetskoj geografskoj olimpijadi koja se od 12. do 18. kolovoza održavala u Krakowu u Poljskoj, dok je ekipa zauzela sveukupno 4. mjesto.
Vedran Mihal iz Slavonskog Broda i Mislav Glibo iz Kutine osvojili su zlatne medalje, Petar Bratulić iz Pazina srebrnu, a Fabijan Čorak iz Zagreba brončanu medalju među konkurencijom od 144 učenika iz 36 država.
Prošle, 2013. godine na geografskoj olimpijadi u Kyotu Mislav Glibo također je osvojio zlatnu medalju, a Vedran Mihal srebrnu. Petar Bratulić i Fabijan Čorak prvi put su sudjelovali na svjetskoj geografskoj olimpijadi.
Učenike su na olimpijadu vodili Dubravka Spevec, članica Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva te Marin Cvitanović, tajnik Hrvatskog geografskog društva.
Bravo!
Čestitke učenicima i mentorima!!!
Za početak, pridružujem se čestitkama! Kapa do poda i učenicima i kolegama koji su ih pripremali!
Međutim, ovaj članak između redaka poručuje i nešto sasvim drugo od onog što mu je vjerojatno bila prvotna nakana!
A to nije nimalo svečarski ni ugodno!
Za početak, valja obratiti pažnju na veličinu članka.
Koliko puta se događa da se uzima medalja na olimpijadama? Ovo nije slučaj, već postaje pravilo – naši nadareni srednjoškolci već pod normalno uzimaju medalje na matematičkim, informatičkim, kemijskim, fizikalnim, geografskim olimpijadama! No, o svemu ovome, o tom grandioznom uspjehu – 5 rečenica?!
Istovremeno se gotovo svaki dan objavljuje pregršt članaka o polupismenim šupljačama sa Zrča,sve popraćeno fotografijama kako bi javnost stekla uvid u poze koje su zauzele, redovito se ljude bombardira time koju je idiotariju izvalila ova ili ona posvuduša, ali o ovakvim stvarima – 5 rečenica!
Novine pišu ono što ih prodaje, ono što se čita. I to dovoljno govori o ukusu dobrog dijela ljudi.
Drugo, još poraznije od prvog – imamo dvije zlatne medalje, srebrnu i brončanu u konkurenciji 144 učenika. I tih 144 učenika nisu peta liga, već najbolji od najboljih geografa svijeta. Te naše genijalce izbacio je sustav koji se raspada po šavovima, u koji se ne ulaže gotovo ništa ( pri samom dnu EU po ulaganju u školstvo ), koji je devastiran u svakom pogledu, koji je svim vlastima dosad bio apsolutno nebitan, čiji su nosioci plaćeni ispod prosječne hrvatske plaće ( ! ), a ipak, unatoč svemu – postižu se ovakvi rezultati!
PItanje koje se čovjeku nameće promišljajući sve ovo jest – je li itko od relevantnih čimbenika u Hrvatskoj zapazio ove mlade ljude? Prati li se njihov rad, koliko se u njih ulaže? Jesmo li im, kad završe srednju školu, kadri išta ponuditi, zadržati ih ovdje? Imamo i prvake u matematici, fizici, kemiji, informatici – ta mladost može, ukoliko ih se pusti naprijed i pruži im se prilika, postati nosioc razvoja ove zemlje. Da li je ijedna hrvatska kompanija ( ukoliko takvih još uopće ima, i ukoliko rade ) spremna uložiti u njih, ponuditi im stipendijski ugovor za vrijeme studija, kad diplomiraju odmah ih zaposliti, i tako vratiti uloženo?
Teško, jako teško, u zemlji u kojoj je kudikamo unosnije imati stranačku člansku iskaznicu, nego diplomu i soli u glavi!
Treće, najporaznije – tko su mentori tih učenika? Nisu li ti kolege zaslužili da im se barem ime spomene, odakle dolaze, gdje rade, tko su i što su? Nisu li i oni zaslužili određene stimulacije za izvrsne rezultate koje postižu, unatoč katastrofalnim uvjetima rada? I to što se ne spominju dostatno govori o tome kakav status u društvu imaju profesori.
Eh, da…
Ne možete promijeniti mentalitet. Sačuvajte zdravlje.
Ovakav defetistički stav je ono što nas je i dovelo do ove situacije.
Čiji je posao da “reklamira” ovakve uspjehe i gura ih na prve stranice??
Gdje su sad ministarstvo i agencija?
A dečki će od škole/općine dobiti neku jadnu knjigu (i to samo onu koja je na najjačem sniženju!) i možda posvetu (ako se uspije natjerati knjižničara/prof. hrv. jez. da to sroči) i dalje “ko te šiša”.
(Za to vrijeme će mentori dobiti “nogom u stražnjicu” jer taman ove godine imaju anđela od nekog lokalnog drmatora koji bi trebao na popravni, ali neće…)
Ništa nije kolega Žukov krivo rekao, trulo obrazovanje dovodi do nesposobnih novinara. Da imamo kojeg sposobnog, već bi se taj sam sjetio pročačkati ovo što je kolega napisao i imali bi reportažu na 2 stranice.
Ono što nije napisano su godišta učenika, niti činjenica da kad dođe na njihredda se upišu na neki fakultet, pravila će se “magično promijeniti (kao i svake godine) i oni će za svoj trud dobiti išta ili ništa bodova. I o tome nitko ne piše!
Do ovakve situacije nas je doveo rat, korupcija, politikantstvo, podobnost, diktatura, neoliberalni kapitalizam, a sve je izraslo na plodnom tlu – mentaliteta.
Novinar se ne postaje obrazovanjem. Bar ne u Hrvatskoj.
Novinare i njihove poslodavce u šaci drži kapital i onaj tko hoće pisati “dublje” može se tornjati. Ne odlučuje novinar što će dobiti dvije stranice!
Vratimo se u stvarnost, siđimo s oblaka ideala.
Dakle, osobne volje i odgovornosti nema. Sve je u rukama „viših sila“. Sad mi je lakše 🙂
ja bih samo rekao da je rat bio prije 20 godina…1965 se ne sjećam da se netko izvlačio na rat? ni dobitnici ni gubitnici.