(Slobodna Dalmacija) Hoće li se djeca ubuduće u četverogodišnje srednje škole moći upisivati i u programe za koje nemaju dovoljno bodova, uz uvjet da u njima ostane slobodnih mjesta, jedno je od pitanja koje je otvorila najnovija odluka Ustavnog suda koji je netom “srušio” dvije odluke ministra Željka Jovanovića o upisima u prvi razred srednjih škola u protekle dvije godine.
Ta se mogućnost nameće iz zahtjeva Ustavnog suda Ministarstvu obrazovanja da se „pri izradi nove odluke o elementima i kriterijima za upis u prvi razred srednje škole moraju poštovati zahtjevi koji proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta kao cjeline, a posebno iz njezinih članaka navedenih u očitovanju pravobraniteljice za djecu“.
Konvencija o pravima djeteta
Pravobraniteljica je, pak, u opširnom očitovanju Ustavnom sudu, među ostalim, kao negativan primjer navela nemogućnost upisa u prvi razred četverogodišnjih strukovnih škola i gimnazija onih učenika koji nisu ispunili minimalni bodovni prag, iako je u željenim programima u tim školama ostalo slobodnih mjesta nakon rangiranja izvršenog temeljem uspjeha u prethodnom obrazovanju.
Pravobraniteljica se u više navrata pozvala na članak 3. Konvencije o pravima djeteta prema kojemu se pri donošenju zakona ili drugih propisa prvenstveno treba rukovoditi najboljim interesom djeteta.
– U suprotnom, to može imati za posljedicu da pojedina djeca koja ne uspiju prijeći bodovni prag, iako je ostalo slobodnih upisnih mjesta, budu prisiljena izabrati zanimanja koja ih zapravo ne zanimaju i za koja nemaju sklonosti, čime se dovodi u pitanje ostvarenje načela najboljeg interesa djeteta – upozorila je tadašnja pravobranitelica za djecu Mila Jelavić u dopisu sudu od 27. veljače ove godine.
Ona smatra da se na taj način ne bi narušavala prava djece koja su ostvarila minimalni bodovni prag, ali bi se pomoglo djeci koja često ne uspijevaju prijeći prag na temelju uspjeha u prethodnom obrazovanju zbog osobnih, obiteljskih i ostalih teškoća, pa i neujednačenih uvjeta prethodnog obrazovanja.
Takva odluka Ustavnog suda koji „posebno ističe“ očitovanje dječje pravobraniteljice kao zahtjev koji Ministarstvo mora ispoštovati prilikom izrade novih upisnih kriterija vratila se kao bumerang ministru Željku Jovanoviću koji je prije dvije godine uglavnom zbog istih razloga smijenio čak 14 srednjoškolskih ravnatelja, a 149 djece ispisao iz već upisanih programa.
Podsjetimo, sve je počelo u rujnu 2012. godine sa Srednjom školom „Braća Radić“ u Kaštel Štafiliću, gdje je ravnatelj Petar Vrbanić omogućio upis čak 42 učenika s nedovoljnim brojem bodova u četverogodišnji program.
Ministar Jovanović, koji je postupao prema tadašnjim propisima, za taj upis nije dao suglasnost, pa je 18 djece ostalo u toj školi u trogodišnjim programima koje nisu željeli, dok su ostali “razbacani” po školama u županiji. Ravnatelj Vrbanić „nečasno“ je otpušten i otišao je u mirovinu, a školski odbor je razriješen.
Prosvjetna inspekcija utvrdila je nepravilnosti prilikom upisa u svakoj petoj srednjoj školi, a nisu vrijedili ni argumenti ravnatelja da je u svim tim programima ostalo slobodnih mjesta i da djeca s nedovoljnim brojem bodova nisu nikoga ugrožavala.
Smijenjeni ravnatelji, od kojih su neki ostali na radnim mjestima nastavnika, neki su u mirovini, a bilo je i onih koji su nakon smjene doživjeli infarkt ili imaju zdravstvenih problema, odluku Ustavnog suda dočekali su kao satisfakciju.
Mnogi ne žele razgovarati s medijima jer se pribojavaju za svoja radna mjesta, ali i sudske procese koji su pokrenuli, premda im odluka Ustavnog suda ide u prilog: ispada, naime, da su otkaze dobili prema nepostojećim odlukama za koje je i Ustavni sud utvrdio da nisu objavljene u “Narodnim novinama”.
Tražit će nadoknadu
– Nakon 35 godina radnog staža da me netko “nogira” na taj način, to stvarno nije u redu. Ova odluka Ustavnog suda draža mi je nego išta! To je velika pobjeda svih ravnatelja koji su samo radili u interesu djece i to smo uporno ponavljali ministru Jovanoviću. Nismo kriminalci, nismo uzeli novac, a otjerani smo kao kriminalci – kaže danas bivši ravnatelj Petar Vrbanić, koji je u mirovini već dvije godine i podigao je sudsku tužbu zbog nezakonitosti u razrješenju.
Tražit će nadoknadu troškova za preostalih 30 mjeseci ravnateljskog staža, naknadu za nanošenje duševnih boli i ostalo što je to razrješenje uzrokovalo. Zbog sebe, kaže, ne osjeća gorčinu, ali žao mu je zbog djece koja su spriječena upisati ono što su željela, iako nikomu nisu smetala.
– Uništili su tu djecu, uništeni su moji kolege, roditelji, škole… Naša škola u Kaštel Štafiliću više nema programa koje je imala 50 godina. Ministar Jovanović nije mogao ništa Zdravku Mamiću, a nas je razapeo na križ. Uništena je cijela generacija učenika. Na njegovu mjestu, nakon ove odluke Ustavnog suda, sam bih otišao – poručuje Vrbanić, koji i danas smatra da bodovni pragovi, pogotovo za upise u strukovne srednje škole, uopće ne bi trebali postojati nego bi prednost do popunjavanja odobrenih mjesta trebali imati oni s većim brojem bodova.
Marijana Cvrtila
‘Treba im dati šansu za obrazovanje’Nije opravdano uskratiti učenicima mogućnost upisa u srednje škole za koje je propisan minimalni bodovni prag ako je u njima ostalo slobodnih mjesta. Takvo uskraćivanje dovodi u pitanje poštovanje načela najboljeg interesa djeteta iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta – ponavlja nova pravobraniteljica za djecu doc. dr. Ivana Milas-Klarić. Kao što to stoji u očitovanju Ureda pravobraniteljice Ustavnom sudu, ona ističe kako se sva djeca ne razvijaju i ne sazrijevaju jednakim tempom, nemaju svi iste uvjete u osnovnoškolskom obrazovanju u pogledu prostora, kadrova i odgojno-obrazovnih sadržaja. – Zato je u najboljem interesu djeteta omogućiti im novu šansu za daljnje obrazovanje, pogotovo ako ima mjesta u programima koje žele upisati – smatra pravobraniteljica Milas-Klarić. |
‘Hoće li ministar opozvati smjene svih ravnatelja?’
Postavljam pitanje hoće li ministar Željko Jovanović nakon odluke Ustavnog suda opozvati svoje ranije odluke o smjeni srednjoškolskih ravnatelja koji su upisivali djecu ispod bodovnog praga? Pravobraniteljica je to vrlo jednostavno objasnila, filozofija škole treba biti maksimalna liberalizacija odnosa. Moj je stav da svatko mora imati pravo na obrazovanje – kaže pedagog prof. dr. Zlatko Miliša s osječkoga Filozofskog fakulteta. Dodaje kako to nipošto ne znači da se kriteriji trebaju mijenjati tako da se pogoduje nekome s manjim brojem bodova, nego se poziva na francuskog autora Alaina Mougniottea koji u knjizi ‘Odgajati za demokraciju’ kaže kako prije svih promjena u obrazovanju treba konzultirati – prosvjetne djelatnike. |
U najboljem interesu djeteta je da upiše školu za koju je u prethodnom obrazovanju stekao dovoljno znanja da može uspješno pratiti nastavni program koji upisuje.
Logikom obiju pravobraniteljica možemo dijete propustiti u viši razred i s deset jedinica. To neće nikoga oštetiti, a „sjedit će drvo na drvu“ kao i prošle godine.
Kad se logika pravobraniteljica rascvjeta u svojoj punoj ljepoti, svoj djeci ćemo davati petice na neviđeno, kako ne bi bila „prisiljena izabrati zanimanja koja ih zapravo ne zanimaju i za koja nemaju sklonosti“. Djeca će tada biti zaštićena i moći će birati zanimanja koja ih zanimaju i za koja imaju sklonosti, iako nemaju potrebno predznanje da ih izuče.
Genijalno rečeno, dragi kolega!
Očito je nekome stalo do kontinuiteta na mjestu pravobraniteljice za djecu, pa nakon jedne dolazi druga koja od djece želi napraviti duhovne bogalje!
Naprosto – nisu svi za sve, i ne mogu svi sve! Postoje uvjeti koje treba zadovoljiti za upis u gimnaziju, ili bilo koju drugu školu.
Ako su djeca iz Kaštela znala da žele upisati četverogodišnju školu, trebali su i učiti u skladu s tim ambicijama!
Ispravno im je onemogućen upis u četverogodišnje škole, a ravnatelji su i trebali biti opozvani!
Međutim, mene uopće ne čudi što su pojedini ravnatelji upisivali djecu koja nemaju potrebne uvjete, ali, eto, žarko žele u četverogodišnju školu!
Jer – ni mnogi ravnatelji nemaju uvjete koje zdrav razum nalaže da bi trebali imati, ali, eto, silno žele ravnati školom!