(Novi List) Reforme bi trebale u idućih desetak godina približiti hrvatsko Å¡kolstvo skandinavskim uzorima, a koliko će se u tom skupom poslu uspjeti ovisi o novcu, ali i politiÄkoj volji za provedbu ovakve strategije
ZAGREB » Finska Å¡kola model je kojemu teže mnoge države Europe i svijeta. Finski su graÄ‘ani meÄ‘u najobrazovanijima u svijetu, obrazovanje je jednako dostupno svima, a Finska uÄinkovito raspolaže svojim resursima. Njihova Å¡kola u prvom redu ima dobru financijsku podlogu, ali je od većine drugih Å¡kolskih sustava razlikuje i bitno drukÄiji pristup nastavi i obrazovanju djece. Dok naÅ¡ obrazovni sustav jedva krpa kraj s krajem, ni u pogledu inovativnosti nastave ne može se pohvaliti da je odmaknuo daleko od modela po kojem su poduÄavane generacije djece prije pola stoljeća.
Reforme Å¡kolstva koje nam predstoje prije svega su skupe, ali će jednako zahtjevno kao i skupiti dovoljno novca za opremanje modernih Å¡kola u kojima stropovi ne padaju na uÄenike, biti i mijenjanje paradigme uÄenja koja se danas temelji na dobroj staroj matrici u kojoj uÄitelj ili nastavnik predaje, a djeca s manje ili viÅ¡e uspjeha reproduciraju nauÄene podatke.
Finski model
ZaÅ¡to bi svi htjeli Å¡kole kao Finska? Uspjeh njihovog obrazovnog sustava se dijelom može pripisati dobroj logistici, a dijelom naÄelu dobrobiti i sreće uÄenika kojem se teži u finskim Å¡kolama. Većina finske djeca pohaÄ‘a izborni predÅ¡kolski odgoj u dobi od Å¡est godina, dok obavezno obrazovanje zapoÄinje sa sedam godina. Finska svim roditeljima nudi jedinstvenu i subvencioniranu skrb o djeci, meÄ‘u ostalim pravo na vrtić u okruženju pogodnom za razvoj i individualni rast bez pritiska. Igra, glazba i socijalizacija s drugom djecom uobiÄajeni su dio djeÄjih života u finskim vrtićima. U nižim razredima osnovne Å¡kole, osim Å¡to se uÄe brojke i slova, odvija se i sustavna potraga za dobrobiti i srećom.
U finskim se Å¡kolama djeca ne moraju bojati kompetitivnosti ili neuspjeha, koje u većini obrazovnih sustava u državama Europe potiÄu standardizirani testovi za provjeru znanja. Svaka Å¡kola u Finskoj ima »tim za dobrobit uÄenika« koji se bavi pitanjima vezanim uz ponaÅ¡anje, zdravlje i napredovanje svakog pojedinog djeteta. U timu su ravnatelj, defektolog, medicinska sestra ili lijeÄnik, psiholog i socijalni radnik, a cilj im je sprijeÄiti probleme koji bi na bilo koji naÄin mogli ugroziti dobrobit djece u Å¡koli.
Finska je jedna od nekoliko europskih zemalja koje razvijaju tehniÄke i strukovne Å¡kole te se mnoga djeca koja ne namjeravaju studirati humanistiÄke znanosti odluÄuju za upis u strukovnu Å¡kolu. Nastavni plan u tim je Å¡kolama prilagoÄ‘en gimnazijskim standardima, a niz struÄnih predmeta vezan je uz praksu na konkretnom radnom mjestu. Strukovne Å¡kole i gimnazije omogućile su uÄenicima viÅ¡e fleksibilnosti i veći izbor predmeta zbog Äega sve viÅ¡e uÄenika upisuje neki od sveuÄiliÅ¡nih programa. StruÄni studiji omogućili su pak maturantima strukovnih Å¡kola nastavak obrazovanja.
Obrazovanjem iz krize
Finci su svoj obrazovni »bum« postigli za nekih 20-tak godina. Svoj su odgojno-obrazovni sustav promijenili iz osrednjega, kakav je bio 1980-ih, u jedan od primjera izvrsnosti. PoÄetkom 1990-ih obrazovanje u Finskoj nije iskakalo iz meÄ‘unarodnih okvira: uspjeh finskih uÄenika bio je prosjeÄan. Duboka gospodarska kriza dovela je tada Finsku do ruba financijske propasti, i natjerala je da promijeni sustav pouÄavanja i prilagodi ga novim potrebama. Za tim modelom danas idu mnoge države, u kojima uÄenici i studenti postojeće oblike pouÄavanja sve viÅ¡e smatraju dosadnima i neusklaÄ‘enima s njihovim potrebama.
I hrvatsko bi Å¡kolstvo u idućih desetak godina moralo proći kljuÄne reforme da bi se barem donekle približilo skandinavskim uzorima poput finskog modela. Prema strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, koja je upravo na javnoj raspravi, 2018. godine hrvatski će Å¡kolarci krenuti u drukÄiju Å¡kolu, koja će za njih trajati godinu duže, ali će promijeniti i nauÄene obrasce pouÄavanja kojih nikako da se ostavimo. Osim jednakih mogućnosti, kakve danas imaju mali Finci, i hrvatska bi djeca u Å¡koli trebala razvijati kreativnost, inovativnost, autonomiju i odgovornost.
snovna će Å¡kola za djecu poÄinjati ranije, godinu viÅ¡e provodit će u razrednoj nastavi, novi kurikulum tražit će drugi pristup pouÄavanju, gdje koliÄina nauÄene faktografije neće biti jedini kriterij ocjenjivanja.
Mijenjat će se i zastarjeli gimnazijski programi, uvesti viÅ¡e izbornih predmeta, a poradit će se i na prilagoÄ‘avanju nastavnika za novi naÄin rada u Å¡kolama. U strukovnim Å¡kolama programi bi napokon trebali poÄeti pratiti potrebe tržiÅ¡ta rada, a uklonit će se, tvrde autori strategije, »slijepe ulice« zbog kojih uÄenici iz strukovnih Å¡kola danas ne mogu nastaviti obrazovanje.
Ocjena (ni)je bitna
Ono Å¡to će roditelje i uÄenike najviÅ¡e zanimati, promjena je u sustavu ocjenjivanja i vrednovanja znanja: brojÄano ocjenjivanje neće baÅ¡ ući u povijest, ali će se razviti cjelovit sustav praćenja, vrednovanja, ocjenjivanja i izvjeÅ¡tavanja o rezultatima svakog uÄenika. Ocjene viÅ¡e nežće biti same sebi svrha, već će cilj biti unaprjeÄ‘ivanje uÄenja uÄenika. Izradit će se novi sustav ocjenjivanja, u kojem će uÄenici, nastavnici i roditelji puno viÅ¡e komunicirati o toj temi, bit će puno viÅ¡e vrednovanja uÄeniÄkog rada od ispitivanja i testiranja dvaput u polugodiÅ¡tu, kod uÄenika će se razvijati sustav samoprocjene vlastitog uÄenja, planiranja koraka u uÄenju i planiranju uÄenja, a izbjegavat će se velika testiranja, osim postojećih ispita državne mature na kraju srednjoÅ¡kolskog obrazovanja.
Neke od novosti djecu bi trebale stići već za godinu dvije, no koje će to novosti biti i kojim tempom će se uvoditi, ovisi ne samo o novcu, već i politiÄkoj volji za provedbu ovakve strategije. U meÄ‘uvremenu, hrvatski će Å¡kolarci i dalje zavidjeti finskim vrÅ¡njacima na Å¡koli kakvu imaju.
Autor: Ljerka Bratonja Martinović
Ako se ta nova paradigma provede kao Bolonja gdje će nam biti kraj … 🙂
“UÄenje” će se svesti na svaÅ¡tarenje i zato će se izbjegavati svaka moguća testiranja kako nas ne bi bilo sram koliko ta djeca ni o Äemu neće znati niÅ¡ta.
Kraj svega ovoga vidim na HuÅ¡njakovom brijegu u Krapini, ali s mobitelima i ostalim gadgetima u rukama. Za ponovno spuÅ¡tanje sa spomenutog Brijega trebat će proći vremena i vremena…….
HuÅ¡njakov brijeg, mobiteli, tableti… VoÄ‘a tima na pametnoj ploÄi objaÅ¡njava strategiju lova za taj dan… he, he… zanimljiva slika :green:
Dolazim do zakljuÄka da zapravo ne shvaćamo bit problema: nikakve strategije ni metode ne mogu promijeniti jednu važnu Äinjenicu, a to je da roditelji ne postavljaju visoke ciljeve djeci, znanje se u Hrvatskoj općenito ne cijeni, roditelji se žale na preopterećenost uÄenika, a djeci je sve teÅ¡ko i dosadno, nisu zainteresirani ,ni roditelji ni djeca, za neke vrhunske rezultate. Prije nekoliko desetljeća ni djeca ni roditelji nisu govolrili “a Å¡to mi/mu to treba”,već smo odgajani da nam treba Å¡to viÅ¡e znanja, da ga nikad nije previÅ¡e…a sada, Å¡to viÅ¡e urlati oko Å¡kole,lutati po gradu, pa na pizzu i hamburgere, po marketima, u kino, nabijati loptu po parku cijeli dan- to s namjerom da u budućnosti postane nogometaÅ¡ i zaradi novce…Neće biti boljeg Å¡kolstva u Hrvatskoj dok se ne promijeni sustav vrijednosti, a u to je teÅ¡ko vjerovati,pogotovo s obzirom na svjetske trendove.
Slažem se s Melanie. NaÅ¡a su djeca nemotivirana za uÄenje, jer svjedoÄe hrvatskoj stvarnosti – (vidi samo nas) Å¡to si Å¡kolovaniji, to ti je niža plaća(uz dužno poÅ¡tovanje, jeste li se, kolegice i kolege nastavnici i profesori, usporeÄ‘ivali s plaćama SSS sestara ili lijeÄnika, objavljenih u novinama?), faktiÄno nemaÅ¡ nikakve mogućnosti napredovanja, radio izvrsno ili ne radio uopće( jesu li mentori uvijek najbolji profesori u Å¡koli ili ne?), zakaÅ¡njavao stalno ili nikada, pojavljivao se na nastavi ili ne, a svejedno upisivao satove, najbolji i najgori potpuno izjednaÄeni, prosvjeta je idealni primjer za to. Nemotiviranost podržavana Äesto nerealnom ambicijom roditelja, pokornim ravnateljima u oÄajniÄkim nastojanjima da se Å¡to dulje održe u fotelji, sa stupovima druÅ¡tva utjelovljenima u AZOO-u i MZOS-u, voÄ‘ena providnošću i genijalnošću naÅ¡ih (redovito nezainteresiranih i nestruÄnih) ministara-amatera i njihovih pomoćnika dovela nas je do sadaÅ¡nje situacije. A Å¡to je najgore, ne dijeli nas desetljeće od Finske, već svjetlosne godine. Svejedno hoće li ocjene biti brojÄane ili opisne, imenici papirnati i iz godine u godinu sve konfuznijeg rasporeda( jeste li to uoÄili, designer je zaslužio otkaz, zar ne?) ili elektronski, u Å¡kolama 22. stoljeća ili onima, poput moje, gdje je najveći napredak poneka nova klupa ili stolac, sustav koji se ne temelji na radu(uÄenju) kao preduvjetu znanja te podlogom kreativnosti nekih budućih genijalaca, već na mediokritetima, pokornosti lažnim autoritetima, fascinacijom trivijalnostima, nema budućnosti.