(Jutarnji list) Na papiru sve dobro izgleda. Cjeloživotno učenje, devet godina osnovne škole, objektivnije ocjenjivanje, školovanje nastavnika, ishodi učenja, usklađivanje kvota… Sve je tu. Svi problemi na koje godinama upozoravaju stručnjaci. Rješavanje tih problema predispozicija je da Hrvatska konačno postane društvo znanja i da obrazovni sustav napokon počne proizvoditi mlade ljude koji će se svojim vještinama i kompetencijama moći lako zaposliti u Hrvatskoj. I u Europskoj uniji. A ne kao sada da se proizvodi kadar za burzu rada. Ovaj dokument dugo se čekao.
Na čelu Povjerenstva za izradu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije bio je sam premijer, a članovi ministri i pripadnici akademske i poslovne zajednice. Održali su desetke sastanaka, u izradi Strategije sudjelovalo je 60-ak stručnjaka, rokovi su se pomicali, a dokument je dugo čuvan od javnosti. Neki dijelovi počeli su polako curiti u medije, a Jutarnji list jedini je došao u posjed radnog materijala koji ekskluzivno predstavljamo.
No, ovo je samo vizija kakav bi sustav trebao biti. Što će se na kraju od te vizije i ostvariti, ne ovisi isključivo o tome koliko će novca biti potrebno za to, nego i o tome koliko će svi sudionici u obrazovnom procesu biti spremni na drastične promjene.
– Cilj je kvalitetno obrazovanje dostupno svima, a učenik je u središtu – poručuje Neven Budak, predsjednik Nacionalnog operativnog tijela.
Osnovna škola trajat će devet godina
Produljuje se trajanje razredne nastave s četiri na pet godina, dok predmetna nastava ostaje u četverogodišnjem obliku. Sva djeca koja u tekućoj godini do 1. rujna napune šest godina kreću u prvi razred osnovne škole čime se pomiče i dob izlaska na tržište rada. Između 15. i 16. godine upisuju srednju školu, a učenici gimnazija i četverogodišnjih škola fakultet upisuju između 19. i 20. godine, čime se osigurava veća zrelost pri izbora studija.
Objektivnije ocjene
Djeca će u razrednoj nastavi imati opisne i brojčane ocjene, a u predmetnoj brojčane. Međutim, djecu će se ocijenjivati objektivnije. Postojat će tri segmenta ocjene. Prvi je sama ocjena nastavnika. Drugi segment je taj da će država centralizirati ispite iz pojedinih predmeta, a nastavnici će onda iz te baze zadataka i pitanja raditi svoje ispite. Treći segment ocjenjivanja bit će tzv. višestruki izvori vrednovanja. To znači da će se vrednovati učenikov rad na satu, seminari, neki njegovi projekti, portfolio, istraživanja, terenska nastava… na ovaj način želi se objektivizirari učenikova ocjena.
Koliko tko treba znati za dvojku?
Više neće sami nastavnici i profesori moći određivati koliko tko mora znati gradiva za pojedini predmet i za pripadajuću ocjenu već će se definirati ishodi učenja. Dakle, točno će se propisati koliko i što konkretno od gradiva učenik mora znati za dvojku, koliko za trojku, četvorku, peticu. To će definirati nacionalni i predmetni kurikulumi.
Učitelje treba učiti poučavati
Studijski programi za školovanje nastavnog kadra trebali bi se reformirati, a učitelji, nastavnici i ravnatelji trebali bi proći kroz proces licenciranja. Nastavnike treba osposobiti za nove oblike vrednovanja, ocijenjivanja i izvještavanja tako da se uvedu kolegiji na studijskim programima koji će ih tome podučavati. Učitelje treba učiti poučavati. Osim toga, predviđa se i nagrađivanje izvrsnosti. Jednako tako i odgajtelji u vrtićima morali bi se školovati na drugačiji način.
Ravnatelji će morati znati upravljati
U okviru specijalizirane ustanove školovat će se kandidati za ravnatelje. Oni će morati učiti kako se upravlja sustavom, a morat će imati i licencu za to. Prva licenca stjecala bi se preuzimanjem funkcije ravnatelja, a moguće je da će se utvrditi obveza licenciranja i tijekom obnašanja funkcije. Mogućim oduzimanjem licence znantno bi se naglasila odgovornost ravnatelja. Ravnatelji će se i vrednovati. To će obavljati savjetnici za školski menadžment u Agenciji za znanost, odgoj i obrazovanje. Intencija je da se ravnatelji stalno dodatno usavršavaju svakih nekoliko godina i obnavljaju licence.
Karijerno savjetovanje
Djeci bi se trebala osigurati podrška u učenju, psihološka podrška i karijerno savjetovanje. Da bi škole i učenički domovi mogli pružiti ovakvu podršku psiholozi, razrednici, odgajatelji i učitelji moraju svakom učeniku pristupati individualno i pratiti razvoj.
Darovitim učenicima i onima s teškoćama više pažnje
Treba individualizirati nastavu s darovitom djecom, fleksibilizirati nastavni program i prilagoditi ga njihovim interesima, sposobnostima i sklonostima. Oformila bi se i mreža za obrazovanje darovitih učenika u suradnji sa školama, sveučilištima, institutima, udrugama… Trebala bi postojati i dopunska nastava za darovite učenike i učenike s teškoćama u učenju, tako da se smanji potreba za instrukcijama.
Cjelodnevna nastava
U osnovnim školama koje rade u jednoj smjeni uvest će se cjelodnevna nastava. Za učenike mlađe dobi moći će se organizirati produženi boravak. Predlaže se i razmatranje mogućnosti organizacije rada i tijekom školskih praznika.
e-škola
Do 2020. sve škole moraju imati ultra-brzi širokopojasni pristup internetu. Poslovanje škola trebalo bi biti transparentno, sve bi trebalo biti na internetu. Na taj bi se način mogla pratiti kadrovska politika, objedinila bi se javna nabava,a škole bi međusobno mogle razmijenjivati dokumente. Također, 50 posto gradiva koje se obrađuje u školama do 2020. trebalo bi biti dostupno na internetu. Isto tako predlaže se uvođenje i e-procjene, digitalnog sustava za vrednovanje i praćenje ostvarivanja ishoda učenja. Kroz taj digitalizirani sustav nastavnici bi lakše mogli pratiti razvoj i napredak učenika te na osnovu toga bi mogli prilagođavati nastavu.
Povećanje broja gimnazijskih programa
Sa sadašnjih 30 posto, gimnazijalaca bi do 2020. u odnosu na učenike strukovnih škola trebalo biti 40 posto u srednjoškolskoj populaciji. Gimnazije bi imale i više izbornih predmeta
Strukovna reforma
Učenici strukovnih škola prva tri razreda pohađat će opći smjer za pojedini sektor, a za konkretno zanimanje odlučit će se tek u četvrtom razredu. Također, strukovna zanimanja više bi ovisila o tržištu rada. Smanjivao bi se broj istih smjerova u različitim školama, a umjesto toga osnivali bi se veliki centri u pojedinim regijama i gradovima. Ovime se želi postići da se kvote u školama određuju ovisno o potrebama tržišta rada u određenim regijama, a ne da kvote diktiraju same škole. Dakle, ako, primjerice, u Dalmaciji nedostaje pekara, u dalmatinskim školama povećavat će se upisne kvote za pekare.
Školovanje rektora i dekana
Naši su rektori i dekani bez stečenih kompetencija iz područja upravljanja sustavima. To bi se trebalo mijenjati na način da se dodatno educiraju za te poslove.
Izjednačavanje sveučilišnih i stručnih studija
Strategijom se žele izjednačiti stručni i sveučilišni studiji koji se ne bi trebali razlikovati po kvaliteti nego po ishodima učenja.
Programski ugovori
Sveučilišta bi se financirala kroz programske ugovore, na način da za određeno razdoblje dobiju fiksan iznos i varijabilni dio koji bi ovisio o projektima. Preduvjet za to je zbirka podataka za sve institucije iz koje bi se jasno vidjelo koliko tko troši, koliko studenata ima, koliko novca mu je potrebno za što…
Usklađivanje kvota
Kvote se moraju uskladiti s potrebama tržišta rada uz povećanje kvalitete izvedbe studijskih programa i povećanje učinkovitosti.
Manji broj studija kroz umrežavanje
Treba poticati suradnju i umrežavanje nastavnog kadra na fakultetima na način da se institucije umreže i izvode neke zajedničke programe. Time bi došlo do smanjenja broja sličnih studija.
Izvanredni studij se vraća
Sada su izvanredni studiji tek krinka za povećanje upisnih kvota i upisivanje studenata koji nisu zadovoljili za redoviti studij, a to predstavlja i dodatni izvor zarade za fakultete. Zbog toga se želi redefinirati taj studij, na način da se on izvodi stvarno kao studij uz rad i da bude prilagođen svakom studentu. Zapravo se ti studiji žele razvijati kao dio sustava cjeloživotnog obrazovanja odraslih. Ti studiji se sadržajno ne bi trebali razlikovati od redovnih, nego bi trebali biti fleksibilniji i u skladu s mogućnostima studenta. U ovom segmentu želi se i razraditi sustav priznavanja prethodno stečenih kompetencija.
Kontrola rada profesora
Izradit će se standard kadrovske strukture na fakultetima koji bi definirao potrebe za nastavnim i nenastavnim kadrom s obzirom na program i broj studenata. Osim toga redefinirat će se točno što se smatra nastavnim poslom, što znanstvenim, a što dodatnim. Svaki će profesor morati odraditi određenu normu u nastavi i u znanosti. Ta norma će biti povezana i s napredovanjima u zvanja.
Obavezno osposobljavanje nastavnog kadra
Većina nastavnika danas nema posebno obrazovanje iz pedagoških sadržaja, pa se planira uvođenje obaveznog usavršavanja. Kroz posebno dizajnirane kolegije profesori bi se osposobljavali, a to bi im bio i preduvjet za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Ti kolegiji mogu biti online putem e-učenja ili u direktnoj nastavi na visokim učilištima.
i tako dakle,nagrađivat će se izvrstan rad učitelja i profesora.Pretpostavljam da će gimnazijski profesori biti češće nagrađivani od onih koji predaju u strukovnim školama,da će učitelji koji predaju djeci s boljim socio-ekonomskim uvjetima biti nagrađivani,a oni koji predaju djeci iz socijalno depriviranih sredina bit će dodatno kažnjeni.Kada će učitelji biti nagrađeni što su jedno dijete opismenili (koje inače ni ne bi znalo govoriti hrvatskim jezikom jer pripada npr.romskoj manjini).Muka mi je od licenciranja i izvrsnosti-jer je svašta krivo postavljeno od početaka:učitelj može biti i netko sa završenom gimnazijom,ali i frizerka i cvjećerka(imaju li oni isto predznanje i znanje općenito?),sve škole nisu jednako opremljene,neke rade i u 3 smjene,politika imenuje ravnatelje,određuje čak i zapošljavanje učitelja ,ravnatelji su bog i batina,pa često po svojim osobnim simpatijama određuju tko je sposoban,a tko ne…Mislim da generacije mlanje).adih profesora i učitelja trebaju stjecati kompetencije za odgoj učenika(škola je i odgojna ustanova, a ne samo za obrazov
Uh… “Više neće sami nastavnici i profesori moći određivati koliko tko mora znati gradiva za pojedini predmet i za pripadajuću ocjenu već će se definirati ishodi učenja. Dakle, točno će se propisati koliko i što konkretno od gradiva učenik mora znati za dvojku, koliko za trojku, četvorku, peticu. To će definirati nacionalni i predmetni kurikulumi.”
Mrtvo slovo na papiru na kvadrat….
Čekaj, tek sad ovo vidim… “Većina nastavnika danas nema posebno obrazovanje iz pedagoških sadržaja, pa se planira uvođenje obaveznog usavršavanja.”
Koji biser je ovo izvalio?
Zapravo, koji biser je izvalio većinu ovoga? “Učitelje treba učiti poučavati”… A što sad radimo? Beremo tratinčice?
Što se tiče ostaloga, apsolutno najtočnija rečenica u tekstu je: “No, ovo je samo vizija kakav bi sustav trebao biti. Što će se na kraju od te vizije i ostvariti, ne ovisi isključivo o tome koliko će novca biti potrebno za to, nego i o tome koliko će svi sudionici u obrazovnom procesu biti spremni na drastične promjene.” Prije svega: Vlada RH, Ministarstvo, agencije, ravnatelji.
Dakle, na kraju, ništa od svega toga.
Poštovan P.O.E.,
brojke koje ste objavili s nekakvim tamo postotcima, sasvim su nevažne! Svi mi u prosvjeti znamo koliko su brojke varljive. Toga smo naročito svjesni kad cjelogodišnji rad s učenikom treba svesti na jednu jedinu brojku – zaključnu ocjenu. Na kraju se učenik svede na nekakva prosjek izračunat na dvije decimale, recimo 2,95 – sramotno!
Sramotno je naš školski sustav, naša stremljena prema kvaliteti, naše vizionarske strategije i strateške vizije svesti na neki postotak.
Jeste li proučili naš DRŽAVNI PEDAGOŠKI STANDARD? Jeste li proučili NAJNOVIJU STRATEGIJU ODGOJA I OBRAZOVANJA?
Dok druge optužujete za neoliberalizam, sami sve svodite na materijalno!
Imaju li sve te zemlje koje su prema brojevima ispred nas licencirane učitelje, je li njihovim učiteljima vraćen kultni status, je li kod njih propisano što treba učenik znati za ocjene 1, 2, 3…, a učiteljima ostavljena sloboda podučavanja, znaju li njihovi ravnatelji upravljati kao što će to znati naši…
Je li i kod njih, kao što je to zapisano u našoj strategiji, cilj kvalitetno obrazovanje dostupno svima, je li kod njih učenik u središtu, dobiva li kod njih učenik svježe voće, vježba li judo i kontracepciju…
Bez kraja i konca mogle bi se nabrajati sve prednosti našeg vizionarstva. Ali eto, vi i vama slični u svojoj ograničenosti spočitnuti ćete nam osnovnu školu Pujanki za koju dvije godine samo čekamo ljepilo pa da polijepimo parkete i pločice, spominjat ćete nekakav papir koji morate iz svog džepa kupovati da bi učenicima umnožavali nastavne materijali ištotigajaznamštosvevećne?
Ne moram ni zaključiti poštovani P.O.E. Ostaviti ću vam da se sami nosite s bjelodanom činjenicom da ste vi i vaš način razmišljanja kočnica boljitku našeg obrazovanog sustava i napretka našeg društva.
??????
Što vam nije jasno? Budite precizniji 😀
poštovani sdb,
nemam namjeru biti odvjetnik poe ali vi kao da ste prespavali proteklih dvadeset godina. svakih nekoliko godina donose se strategije, vizije, pedagoški standardi, kurikulumi, hnosovi u kojima se prepisuje ono isto što je još pokojni stipe šuvar prepisao od tamo nekog obrazovanijeg partizana. ekipa pokupi lovu a obrazovni sistem i dalje tone. svaka promjena obrazovanja na bolje će biti moguća kada se počne strateški i pametno izdvajati više novca za obrazovanje. glavni faktor uspješnog obrazovnog sistema je ljudski. imamo bar 80% nestručno zastupljene nastave iz matematike, fizike, informatike, engleskog jezika što je posljedica loših plaća u prosvjeti. i kod razredne nastave prisutna je negativna selekcija kadra jer prva i druga klasa srednjoškolaca upisuje fakultete koji će im dati bolje plaćena zvanja. učiteljske fakultete upisuje tek treća klasa, poluobrazovana i nemotivirana za posao koji će raditi 40 godina. dok škole nemaju za wc papir, grijanje i osnovna materijalna sredstva, a učitelji žive na rubu siromaštva svako trabunjanje o boljem sutra je čista utopija. to je vjerujem, imao na umu i poe koji je samo objavio plan vlade da i dalje smanjuje izdatak za obrazovanje.
Pa što sam ja napisao? Napisao sam da nam vladajući umjesto novaca žele prodati zbirku floskula koje su nabacali na 2500 stranica i sve to nazvali „Nacionalna strategija za odgoj i obrazovanje“.
Sva trojica napisali smo istu stvar. P.O.E. jezikom brojki i postotaka, ja jezikom ironije, a vi u tonu pravedničkog gnjeva. Ne mogu vjerovati da ste to ikako drugačije shvatili. 😀
da sad kad pažljvije čitam mogla bi biti i ironija:-) ujutro, još pospan, pomislio sam da se javlja neki jovanavićev dupelizac ili neki koautor jubilarne 56 strategije razvoja obrazovanja.
isprika:-)
“hnosovi u kojima se prepisuje ono isto što je još pokojni stipe šuvar prepisao od tamo nekog obrazovanijeg partizana” zgodno 😀
Fascinira me količina neistina, pravim imenom gluposti iz gorenavedenog teksta. Nije mi poznato da je iti jedan nastavnički smjer bilo kojeg fakulteta ikada bio bez kolegija metodike, a ako je čovjek studirao dva nesrodna predmeta, poput moje malenkosti, slušao bi i polagao dvije metodike.
Patuljci ne znaju za stručne ispite, državne ili pripravničke, kako god ih zvali, od kojih su neki jednaki filmovima strave za one mlade ljude koji se odvaže krenuti ovim putom( zapanjujući broj neprolazaka na pojedinim rokovima). Ti su ispiti zastarjeli, bez tečaja juda i samoobrane, joge i reikija koji bi mladom nastavniku pomogli naučiti se suzdržavanju pri prijetnjama i napadima “struktura”, tj. preživjeti.
S obzirom na skromnu literaturu u našim školskim knjižnicama, većinu stručne suvremene literature sami kupujemo i razmjenjujemo već desetljećima( bez povrata novca na račun). Patuljci ni to ne znaju. Redovita stručna usavršavanja ovise o količini novca koju MZOS pošalje AZOO-u, a ova institucija dalje raspodjeli županijskim stručnim vijećima. Županijski voditelji stručnih vijeća zapravo volontiraju, tražeći predavače koji će biti zanimljivi sustručnjacima, a istovremeno raditi zabadava, uz obećanje prvonavedenih, da će im autorski honorari biti jednom, u nekom neodređenom budućem vremenu, isplaćeni. Brojne kolege, koji ne žive u županijskim središtima, navodno, imaju ozbiljnih problema s naplatom putnih troškova prilikom odlaska na stručna usavršavanja. Od ove mizerije koju nazivamo plaćom bilo bi iluzorno očekivati da ćemo sami snositi troškove licenciranja.
Što se tiče kurikuluma, tj. engleske riječi koju nitko u hrvatskom jeziku nije još definirao, a odnosi se na zbroj svih nastavnih planova i programa s odgojnim i obrazovnim ciljevima, oni se uredno moraju predati do polovice rujna, a ŠO prihvatiti do kraja rujna. Kako god se to čudo zvalo, taj “kurikulum” je tu već desetljećima.
Reformatorski patuljci pojma nemaju da je većina županijskih vijeća još prije tri godine usuglasila kriterije za procjenu i ocjenu učenikova pisanog i usmenog odgovora određenog predmeta. Pridržavaju li se kolege toga ili ne, ovisi o pritisku” faktora” u školi i izvan nje onog časa kada, shodno tim kriterijima, za pokazano neznanje učeniku damo ocjenu nedovoljan.
Nikada nisu svi učenici imali niti će imati iste sposobnosti, motivaciju, a predznanje da se ne spominje. Prosječne učenike, znamo svi mi koji radimo u tzv. “neelitnim” školama, izuzetno je teško motivirati, ma koliko se nastavnik trudio. Stoga, jednadžba u kojoj bi se čak i ova jadna plaća uvjetovala uspjehom na ispitima vanjskog vrednovanja, primarno DM, nije zbroj rada učenika i truda nastavnika. Ona je puno kompleksnija, ali najlakše je prijetiti i dijeliti nas i naše ustanove na loše i dobre. Uostalom, sve ovisi o kvaliteti materijala, tj. učenika, svakog pojedinog i razrednoj dinamici.
Patuljke bi žurno trebalo poslati u domovinu Djeda Mraza, možda bi nešto naučili. Sada još lutaju u čarobnoj šumi reforme koja to i nije( smanjenje broja obveznih predmeta, ped. mjere, smanjenje silnog administriranja, gdje je to?), dižući prašinu i zasljepljujući medije u sezoni “kiselih krastavaca” i kupujući vrijeme još jednoj uzaludnoj vladajućoj “eliti”, pružanjem iluzije da nešto rade(vjerojatno su za to honorirani, nisu oni nastavnici).
Ovaj dokument sam po sebi nije dostojan komentara, ali, ajde, ipak idemo…
Dakle – već u uvodu, u preambuli ovog članka ističe se kako je na čelu radne skupine bio premijer, a članovi ministri i uvaženi eksperti.
Točka, stop – već i samo ovo dovoljna je garancija neuspjeha čitavog projekta.
Koliko je nastavnika sudjelovalo u izradi ove umotvorine, koliko ljudi iz razreda, iz struke?
Idemo dalje – učitelje treba učiti poučavati??? Pa kakvi onda kadrovi rade u hrvatskom obrazovnom sustavu? Treba li pilote učiti voziti avione? Treba li kuhare učiti kako se gule krumpiri?
Ravnatelji idu na poslovni tečaj? A što je s onih 356 ili koliko koji su ravnatelji bez završenog fakulteta? Idu li i oni na taj tečaj, ili prvo idu na tečaj da bi uopće mogli biti ravnatelji? Glede ravnatelja stvar je jasna – maknuti politiku od izbora ravnatelja, pooštriti uvjete za kandidaturu ( VSS, strani jezik, informatička pismenost ) i ograničiti mandat na maksimalno dva! To je sve!
Jesu li osigurana sredstva za taj projekt? Koliko to košta? Postoji li troškovnik? O čemu mi pričamo u situaciji kad nema novca za putne troškove koji će se smanjiti, kad nema za stručna usavršavanja, za papir i tintu po školama?
Učenik je u središtu? Pametnome dosta!
Za kraj – ima li u MZOS – u itko mozga većeg od zrna graška?
Dragi moj, lipi i šesni žukov1943,
odlično si počeja s onim da „nije dostojno komentara“, a onda si sve lipo usra!
Sitija si me na šjoru Mandu Rokovu šta je kupila ono za luštravat špahere.
Pa se žali šjora Manda šjori Tonini da to ne luštraje ni blizu ka’ šta pokazujedu na televiziji.
Sitilo me i na higijenske uloške. Uvik su bolji, uvik jemaju još boju moć upijanja, jemadu više slojeva, a o krilcima šta ćemo poć govorit.
Dragi moj, lipi i šesni žukov1943 pa i ’43. je bilo reklama, samo šta se to sada moderno zove marketing. Kad reklama počima sa popison političari, onda ti se to zove politički marketing.
Nima tu troškovnika ni troškova? Oli sa svin svojin skulama misliš da je to pisano da bi se štogod ostvarilo? Da očedu šta ostvarivat jemali bi prvo za ostvarit oni Pedagoški standard ća je bila reklama onih lažljivaca prije njih.
Jemadu ti oni mrvu mozga, samo obraza i morala nimadu.
Hm, zar baš tako?
Te 43. nismo imali kad gledat reklame, vodio sam ekipu na proputovanju prema Berlinu, a i to se tad zvalo – propaganda! I znali su bit prilično uvjerljivi. Ovo danas, ja ne znam, tko bi popio te sheme? I koga se ili što uopće tu reklamira?
Premijera i ministre? Volio bih vidit reklamu koja bi nekog nagnala da njih kupi!
Obrazovni sustav? Ma hajte, molim Vas, pa što će nama to?!
Čemu djecu učiti razmišljati? Da bi kasnije u životu imali probleme? Ima tko će misliti, ali treba tko će slušati!
Ne znam, ne razumijem ova moderna vremena…