(Slobodna Dalmacija) Koliko se u Å¡irokim narodnim masama primila ona mantra o izgradnji druÅ¡tva znanja i izvrsnosti najbolje svjedoÄi friÅ¡ki vrgoraÄki sluÄaj. Da podsjetim, stanoviti brižni otac izvolio je oÅ¡temati nastavnicu i njezina malodobnog sina jer se gospoÄ‘a drznula dati prolaznu ocjenu njegovoj kćeri, umjesto da ju je lijepo bacila na kraju godine, pa da mala iznova pohaÄ‘a osmi razred te iz drugog laufa pokuÅ¡a dobiti viÅ¡e ocjene. “Moj muž je samo tražio da dijete padne razredâ€, objasnila je supruga uzrujanog tate, koja i dalje ne razumije zaÅ¡to se surova nastavnica ogluÅ¡ila o njegovu ljubaznu molbu.
Zamislite tu roditeljsku dramu: bivÅ¡i policajac, ljudina, kao od brda odvaljen, ponizno kleÄi, grop gorÄine suÅ¡i mu grlo, a glas puca dok vapijući sriÄe: “Itnite je, bacite, pliiiz, di će van duÅ¡a…†Ali sve mu je zaludu. Jer, bešćutna uÄiteljica već upisuje sramnu duju u dnevnik, koja će sirotoj djevojÄici zapeÄatiti budućnost. I kako da Äovjek, pa nek je i bivÅ¡i profesionalni Äuvar zakona, poslije svega ne podivlja?!
Resorni ministar promptno je reagirao predstavljanjem inicijative da se ubuduće svaki napad na prosvjetne radnike tretira jednako kao i napad na policijske službenike. ÄŒuvÅ¡i vijest, moj prijatelj, srednjoÅ¡kolski nastavnik, s olakÅ¡anjem je zakljuÄio: “Blago meni, od sada nadalje, ko me ubije, najeba je!†No je li baÅ¡ nužno pisati novi zakon da bi se obeshrabrili potencijalni nasilnici i saÄuvao duÅ¡evni mir prestraÅ¡enih prosvjetara? Ili je pak dovoljno s neÅ¡to viÅ¡e obzira i zdrave pameti interpretirati već postojeće odredbe i Älanke?
Umorstvo u pokušaju
Meni, recimo, nikako ne ide u glavu kako se fiziÄki nasrtaj dvostruko teže mrcine (s ozbiljnim profesionalnim iskustvom u poslovima umlaćivanja) na gracilnu uÄiteljicu i njezina maliÅ¡ana može kvalificirati kao remećenje javnog reda i mira. Kad Äovjek nalije Äuturu, pa se prilikom povratka kući, u gluho doba noći, pomokri pod prozorima usidjelice u menopauzi, usput pjevajući koju od Thompsonovih opstipacijskih uspjeÅ¡nica… jasno je da se radi o ponaÅ¡anju koje remeti miran san graÄ‘anstva, vrijeÄ‘a bolje obiÄaje civilizirane zajednice i atakira na druÅ¡tveni red kao takav. No, klatarenje ulicama, zapiÅ¡avanje javnih povrÅ¡ina te bezduÅ¡no revanje, po mom dubokom uvjerenju, nikako ne mogu biti Äinjenice istoga reda kao i preludiranje po klavijaturi rebara prosvjetnog radnika.
Da bi stanovita budaletina dala nesebiÄan doprinos podizanju nacionalne stope mortaliteta, ne mora se nužno opasati s dvadeset kilograma eksploziva ili naciljati metu maljutkom. Koji put je i dobro plasirani udarac junaÄkom desnicom dovoljan da usmrti Äeljade ili ga pretvori u trajnog invalida. Te smo Äinjenice svi duboko svjesni – karijerni nasilnici s bezbroj Å¡temerskih utakmica u nogama Äak i viÅ¡e od prosjeÄna, dakle, pitoma svijeta – no represivni aparat joÅ¡ uvijek se skanjuje beskrupulozni fiziÄki napad kvalificirati kao umorstvo u pokuÅ¡aju.
Sa stajaliÅ¡ta naÅ¡e kaznene teorije i prakse, batinanje je tek manji komunalni prekrÅ¡aj, usporediv, recimo, s krimenom Å¡etanja havanskoga biÅ¡ona bez obligatne lopatice i vrećice za skupljanje ljubimÄeva izmeta. I nedajbože da neoprezna žrtva mlaćenja refleksno podigne ruke u oÄajniÄkome pokuÅ¡aju samoobrane. Jer, tada će i nju deduktivni genijalac sa znaÄkom hrvatske policije, naÅ¡ kvartovski Sherlock Holmes, optužiti za preteÅ¡ki prekrÅ¡aj.
Kako to, dovraga, nevina meta bestijalnog iživljavanja može remetiti javni red i mir – mogao bi se sada upitati koji zbunjeni Äitatelj. Lako! Dovoljno je da pusti glas ili makar malo zahropće. Jer, batine valja primati krotko i u tiÅ¡ini, a ne zapomagati i vikati iz petnih žila, da te Äuje cijela ulica. I teÅ¡ko da bilo koji novi propisi, ma i cijeli paketi friÅ¡kih odredaba i Älanaka, tu iÅ¡ta mogu promijeniti. Uostalom, iskustvo nam govori da se u Hrvatskoj svi zakoni izglasavaju samo s dvije svrhe: da bi se, kao fol, njima pokuÅ¡ali ispraviti propusti iz onih paragrafa koji su do tada bili na snazi te da bi se posijale nove rupe i dvojbe koje ćemo, naravno, dotjerati joÅ¡ jednom rundom zakonodavnih naloga.
A sve dok na plimni val nasilja budemo reagirali samo Å¡tancanjem novih zakuÄastih propisa, normi, Älanaka i stavaka, nastavnici će nam svakoga jutra ustajati strepeći hoće li ih do kraja radnog vremena neki nervozni pape de facto zatući a de jure tek napraviti manji komunalni prekrÅ¡aj.
Kad se takvo Å¡to dogodi, policija će hladnokrvno i profesionalno sastaviti zapisnik: “Što smo ovdje imali? Kontuziju, hematom, nagnjeÄenje, prijelom… Ukratko, joÅ¡ jedan sluÄaj remećenja javnog reda i mira. Sljedeći!“
Ivica ivanišević