(VeÄernji list) Djeca koja u tekućoj godini do 1. rujna navrÅ¡e Å¡est godina ubuduće bi se te godine trebala upisivati u prvi razred osnovne Å¡kole. Razredna nastava će se sa Äetiri godine produljiti na pet, a time će i obvezna Å¡kola trajati devet umjesto sadaÅ¡njih osam godina. Tako bi se djeca u srednju Å¡kolu upisivala s 15, a ne kao sada s 14 ili 14 i pol godina.
U gimnazijama će se povećati izborna nastava, a reorganizirat će se i mreže strukovnih Å¡kola. Plan je tako da se Å¡kole koncentriraju u pojedinim srediÅ¡tima, odnosno da nema previÅ¡e istovjetnih Å¡kola. Kao loÅ¡ primjer navodi se da Hrvatska ima Äak 130 elektrotehniÄkih Å¡kola, a Nizozemska samo sedam. Umjesto takve disperziranosti iÅ¡lo bi se na velike regionalne Å¡kolske centre u kojima bi se uÄenici obrazovali za odreÄ‘ena zanimanja, a takve Å¡kole bi morale imati uÄeniÄke domove i svu ostalu djeci potrebnu logistiku. RazmiÅ¡lja se i o tome da strukovne Å¡kole u prvom dijelu imaju opće strukovne predmete a tek u drugom dijelu bi se uÄenici specijalizirali za precizno definirano zanimanje. PredviÄ‘eno je i povećanje udjela gimnazijalaca u populaciji srednjoÅ¡kolaca sa sadaÅ¡njih 30 na 40 posto. Od nedavno najavljenog spajanja i smanjenja predmeta neće biti niÅ¡ta.
Å kole su spremne
Tu neslužbenu informaciju dijelom nam je potvrdio i voditelj Nacionalnog operativnog tijela za donoÅ¡enje strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije prof. dr. Neven Budak. Iako nije želio detaljnije govoriti i komentirati planiranu reformu Å¡kole, prema njegovim rijeÄima osnovne Å¡kole u Hrvatskoj mogu prostorno, materijalno i kadrovski podnijeti željene promjene.
– Å kole su u većini sluÄajeva spremne jer je omjer uÄenika i nastavnika uglavnom vrlo povoljan, a demografska situacija je takva da će se broj uÄenika idućih godina dodatno smanjivati. O preciznim rokovima provoÄ‘enja reforme teÅ¡ko je govoriti jer nakon strategije potrebno je donijeti novi nacionalni kurikulum pa nakon toga predmetne kurikulume, za Å¡to će nam trebati joÅ¡ dvije-tri godine – kaže Budak. Dodaje da će službena prezentacija promjena biti sredinom rujna, umjesto poÄetkom srpnja, kako je to bilo planirano. Budak tvrdi da im je želja reformu obrazovanja donijeti konsenzusom pa će o njoj razgovarati i s politiÄkim strankama.
Provjeriti situaciju
U prosvjetarskim krugovima se o planiranim reformskim zahvatima dosta toga zna, a prve reakcije su uglavnom pozitivne. – Razgovarali su s nama, znam da se ide na licenciranje ravnatelja i mi smo kao Udruga to podržali. Osobno, mislim da bi trebalo provesti i licenciranje uÄitelja – prokomentirao nam je Nikica Mihaljević, predsjednik Udruge osnovnoÅ¡kolskih ravnatelja. On i ostali njegovi kolege strepe samo od toga hoće li dodatni priljev djece, ali i produljeni boravak sa 8 na 9 godina Å¡kole moći prostorno podnijeti.
– Roditeljima je potreban cjelodnevni boravak djece u Å¡koli, a to znaÄi da za svaki novoupisani razred moramo imati uÄionicu. Ne znam hoćemo li svi to moći organizirati – istiÄe Ljiljana Klinger, ravnateljica zagrebaÄke Osnovne Å¡kole Matije Gupca.
– Nadam se da su autori reforme svjesni toga da prije njezina provođenja neke stvari treba provjeriti na terenu. Ako njima to nije jasno, svima ostalima jest. I manje je bitno hoće li djeca ići u školu osam ili devet godina, važnije je što će raditi to vrijeme – upozorava Dalibor Perković iz Udruge nastavnici organizirano.
Irena Kustura
Fali nam vrtića, fali nam škola… Svega nam fali. Dostojanstva nam fali ponajviše.
Samo stratega imamo za izvoz. Nažalost, ima inozemstvo svoje stratege pa neće naÅ¡e ni besplatno, a i duboko su se stratezi ukorijenili u zemlju hrvatsku pa vlada opći strah da bi njihovo Äupanje proizvelo tektonske poremećaje.
Praše tako stratezi ovim prostorima sve u šesnaest.
Živi dakle strateg u nekom ostarjelom kvartu. Generacija podigla kredite u Å¡vicarcima i odselila raÄ‘ati djecu i stvarati obitelj tamo gdje je izgraÄ‘enost veća, a stanovi jeftiniji. Kada se popodne vraća sa svog preplaćenog radnog mjesta gleda strateg usnulu zgradu kvartovske osnovne Å¡kole kako se odmara od jutarnje djeÄje cike.
Nije strateg blesav! I njemu je pomalo nelagodno Å¡to ga toliko plaćaju da niÅ¡ta ne radi. JoÅ¡ iste veÄeri sjeda za tipkovnicu i eto ti nove Nacionalne strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, radnog naslova: plaćaÅ¡ devet dobivaÅ¡ osam.
Na zaslonu raÄunala nižu se reÄenice i slažu same od sebe. Mudre premise pretjeÄu jedna drugu, a zakljuÄci se koÄopere podcrtani i podebljani: „osnovne Å¡kole u Hrvatskoj mogu prostorno, materijalno i kadrovski podnijeti željene promjene, „omjer uÄenika i nastavnika je uglavnom vrlo povoljan“, a njegovi poslodavci tako uzorito vode državu „da će se broj uÄenika idućih godina dodatno smanjivati“.
I gle, sve se odjednom mijenja! Nestaje svakodnevne uÄmalosti jer „nakon strategije potrebno je donijeti novi nacionalni kurikulum pa nakon toga predmetne kurikulume, za Å¡to treba joÅ¡ dvije-tri godine“. Godina viÅ¡e-manje nema veze. Kad smo mi u naÅ¡oj preciznosti gledali na sitnice. PodreÄ‘eni plješću, a njegovi poslodavci hvataju se za slamku spasa koja se zove privid dinamiÄnosti druÅ¡tva i iluzija privida kao oni znaju Å¡to rade.
U svojoj egocentriÄnosti nije strateg sposoban vidjeti da već u susjednom kvartu djeca iz meÄ‘u-smjene pred vratima uÄionice Äekaju da jutarnja smjena lijepo ode doma kako bi oni mogli zapoÄeti svoj prvi Å¡kolski sat udiÅ¡ući zadnje molekule kisika iz već potroÅ¡enog zraka.
Ne može on vidjeti uÄitelja koji u razredu od trideset uÄenika s godiÅ¡njim fondom svog predmeta od trideset pet sati, izvodi maÄ‘ioniÄarske trikove kako bi djeci istumaÄio, s djecom utvrdio i na kraju istu tu djecu ispitao te njihovo znanje pretvorio u, jednu jedinu, zakljuÄnu ocjenu. I naravno usput priÄao s malim bićima u formativnim godinama o životnim stvarima koje nisu propisane u programima i kurikulumima.
Ne može vidjeti ni mažoretkinje koje u Å¡koli nakon osam sati naveÄer u atriju pripremaju nastup, male karatiste koji u svom kutku atrija treniraju kimona natopljenih znojem, a u uÄionici koja je po planu Äišćenja zadnja na redu, male glave provode svoju izvannastavnu aktivnost.
Podrazumijeva nacionalni strateg da hrvatske Å¡kole nakon Å¡esnaest sati mahom utonu u svoj mir kao Å¡to utonu uredi nacionalnih ministarstava, instituta i agencija.
I nižu se tako nacionalne strategije pisane iz kvartovskih perspektiva od autora egocentrika koji ni ne misle da bi trebali vidjeti išta više od vlastite promocije i koristi. A djeca brzo rastu i odrastu, generacije se gube u bespućima promašenih strategija.
Bravo, kolega. Sve ste rekli.
Hvala, drago mi je što vam se sviđa.
Povjerit ću vam da s tekstom nije iÅ¡lo sve otprve. Do samog kraja, svugdje gdje piÅ¡e „strateg“, pisalo je „budaletina“. Na kraju, u svjetlu Äinjenice da smo već sedam dana u Europi, nadvladao sam vlastiti balkanski primitivizam i demonstrirao svekoliku hrvatsku uljudbu.
Neka Europa zna kako, već od stoljeća sedmog, svekoliki hrvatski puk svoje „nacionalne budaletine“ naziva nacionalnim stratezima. 😀
Ovo je izvrsno! Vidi se da u Hrvatskoj ima novca: za novih 1400 uÄitelja razredne nastave i joÅ¡ toliko uÄitelja u boravka. Ima novca i za nove Å¡kole, i za uÄeniÄke domove i za putne troÅ¡kove uÄenika srednjoÅ¡kolaca. Imaju novca i roditelji koji će podmirivati boravak svoga djeteta u nekom drugom, tko zna koliko udaljenom gradu!
I ideja o viÅ¡e gimnazijalaca je genijalna. Proizvodna zanimanja, obrtnici – Å¡to će nam to uopće? Trebaju nam gimnazijalci, dakle planira se otvaranje novih 10% viÅ¡e mjesta na fakultetima. Dakle i za to ima novca! Jupi!
Sarkazam i pol. Bazinga!
Sarkazam nastranu, ja oduvijek tvrdim da love ima samo je pitanje kako se rasporeÄ‘uje i Å¡to Oni vide kao prioritet. Kad su nam ukidali materijalna prava Mrsić je stalno ponavljao nema novca, nema novca, a onda su sebi digli plaće. A koliko je love utuÄeno u ove e-upise? Zar se moralo baÅ¡ sad usred krize ići s time samo zato da bi ministar mogao reći da je RH prva u Europi to provela? Å to je najgore, sad kažu da “pamet” Äak ne mogu ni prodat drugim zemljama zbog specifiÄnosti naÅ¡ih upisa. Dalje, zaÅ¡to se baÅ¡ sad morao uvesti ZO pod svaku cijenu, koliko su koÅ¡tale radne skupine za to? Odmah su se naÅ¡la i sredstva za vanjsko vrednovanje istog?! A Grad? Grad ima love za besplatne udžbenike (i kome treba i kome ne treba). Kakva rasipnost i jeftin populizam. Sad ova strategija. Å to mislite koliko će povjerenstava i radnih skupina trebati da se (ponovo) napravi NOK? A zatim joÅ¡ radne skupine za predmetne kurikulume? Kad bi Äovjek imao nadu da će to barem biti smislena, dugoroÄna strategija za opće dobro, a ne “privid da se neÅ¡to radi do smjene vlasti”, Äovjek bi joÅ¡ i durao sva poniženja i ignoriranja. Nažalost, tijekom svog radnog vijeka vidjela sam i kusala previÅ¡e propalih “strategija”.
Bilo kakva rasprava o reformi školstva je gubitak vremena tako dugo dok se ne riješi slijedeće:
1. plaćanje profesora sukladno njihovoj važnosti i struÄnoj spremi
2. hitna izmjena pedagoÅ¡kih mjera – mogućnost izbacivanja iz osnovne Å¡kole, ozbiljne sankcije za Å¡kole koje zataÅ¡kavaju uÄeniÄko nasilje i diljanje
3. pod hitno postrožiti uvjete za ravnatelje osnovnih Å¡kola – obavezno VSS, dokaz o poznavanju rada na raÄunalu, dokaz o aktivnom poznavanju barem jednog svjetskog stranog jezika. Sada doslovce svatko tko je olitiÄki podoban može postati ravnatelj.
4. pod hitno zakonski ograniÄiti ravnateljevanje na maksimalno dva mandata
Bez ispunjenja ovih uvjeta, nemamo o Äemu raspravljati!
Hvala!