Zar je sport zaista važniji od kulture?

(T-Portal) Prema ‘Nacrtu prijedloga Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje Å¡kole u Å¡kolskoj godini 2013./2014.’ i dalje se vrednuju dodatne sportske aktivnosti, a istodobno se umjetnički rad diskriminira i obezvreÄ‘uje.

S obzirom na dosadašnju hrvatsku demokratsku praksu, u kojoj su u javnu raspravu samo išli prijedlozi zakona i tu i tamo pokojeg pravilnika, pohvalno je što je ministar znanosti obrazovanja i sporta Željko Jovanović stavio na javnu raspravu svoju odluku o kriterijima za upise u srednje škole za iduću školsku godinu.

No, to je ujedno i ponukalo čitateljicu tportala da nam ukaže kako se opet ‘ide kontra djeteta, kontra kulture, kontra umjetnosti, a nije ni sportski prema danaÅ¡njim osmaÅ¡ima jer se donosi usred utakmice koja je počela dok su oni pohaÄ‘ali peti razred’.

‘Naime, prije su učenici za zavrÅ¡enu glazbenu/ritmičku Å¡kolu dobivali 2 boda prilikom upisa u srednju Å¡kolu. Novi prijedlog ponižava kulturoloÅ¡ku vrijednosnu razinu odrastanja djeteta koje bar 4 godine vježba ritmiku i ples, odnosno klavir, gitaru, violinu, čelo ili neki drugi instrument, Å¡to zahtijeva svakodnevni disciplinirani rad, a sada za upis u srednju Å¡kolu taj viÅ¡egodiÅ¡nji trud boduje sa samo jednim bodom, i to isključivo prilikom upisa u umjetničku Å¡kolu, dok za upis u gimnaziju ne dobiva ni taj jedan bod’, piÅ¡e čitateljica.

Za razliku od toga, sportski rezultati učenika vrednovani su tako da se priznaju kod upisa djece u apsolutno sve gimnazije.

To je prije svega nepravedno, piše čiteteljica, a dugoročno se radi o odgojnom kulturocidu.

‘Vrednuju se dodatne sportske aktivnosti, a istodobno se umjetnički rad diskriminira i obezvrjeÄ‘uje. I glazba i ples podrazumijevaju disciplinu, rad i kulturu duha koje odgajaju dijete i trebaju biti prepoznati kao visoka i značajna odgojna vrijednost, kao Å¡to je tu prepoznato u slučaju sportskih aktivnosti, piÅ¡e.

Dosadašnja dva boda za upis u srednju školu bila su nagrada za strpljiv i discipliniran rad, a natjecateljski uspjeh sam po sebi nije imperativ.

Kad je natjecanje moraju se znati pravila na startu, a današnji osmaši nisu imali tu informaciju na svom startu.