Hrvatski su učenici među najgorima na svijetu u rješavanju praktičnih problema

(Jutarnji list) Prvi primjer zadatka: Kupili ste klima-uređaj, no dostavljen je bez uputa i ne znate kako ga instalirati. Interaktivni kompjutorski modul na računalu daje vam mogućnost da pomicanjem klizača postavite željenu temperaturu i vlažnost zraka.

Drugi primjer zadatka: Pred vama je interaktivni program koji omogućava proučavanje komponenti poznatog modela mp3 playera. Zadatak je daunlodati određeni album i s njega reproducirati zadanu pjesmu.

Treći primjer zadatka: Stojite pred automatom za izdavanje voznih karata za prigradsku željeznicu. Potrebno je odlučiti koja je karta isplativija i uključuje mogućnost prelaska sa željeznice u metro, do konačne postaje gdje čekaju rođaci.

Rješavanje problema

Iako svaki od prepričanih zadataka nudi i paletu mogućih odgovora, prosječni hrvatski 15-godišnjak ih nije znao riješiti.

Prema rezultatima OECD-ova PISA istraživanja iz 2012. godine, objavljenih ovih dana (riječ je o dodatnoj ispitnoj komponenti), Hrvatska je zauzela 32. poziciju od ukupno 44 zemlje čiji su učenici testirani u sposobnosti rješavanja problema.

Dok su učenici u Austriji, Norveškoj, Irskoj, Danskoj i Portugalu ostvarili prosječne rezultate, a na prve četiri najpozicije i u ovoj domeni svrstali su se 15-godišnjaci iz Singapura, Koreje, Japana i Kine, Hrvatska je ušla u kategoriju zemlje “statistički značajno ispod prosjeka OECD-a”.

Jedno mjesto bolju poziciju od Hrvatske zauzela je Srbija, ispred nje je Slovenija, a lošije od Hrvatske na ljestvici stoji 13 država: od Mađarske i Turske do onih plasiranih na zadnja mjesta (Crna Gora, Urugvaj, Bugarska i Kolumbija). Preneseno u prosječne rezultate, Hrvatska je uspjela skupiti 466 bodova, Srbija 473, Slovenija 476, a Crna Gora 407 bodova.

Ono zbog čega je i ovom istraživanju nemoguće zaobići zaključak da je riječ o zabrinjavajućem rezultatu jest podatak da gotovo četvrtina hrvatskih učenika (22,2 posto) ne dostiže ni razinu dva, odnosno ne posjeduje osnovne vještine za rješavanje problema.

S druge strane skale je pak manje od pet posto hrvatskih učenika s najvišom razinom izvrsnosti…

Znatno slabiji

U istraživanju je sudjelovalo 1923 učenika rođenih 1996. godine iz različitih profila škola. Pritom su se gimnazijalci pokazali znatno vještijim u rješavanju problema. Učenici iz gimnazija skupili su, naime, prosječno 530 bodova, što ih svrstava na 4. razinu sposobnosti rješavanja problema. No učenici obrtničkih i industrijskih škola pokazali su se znatno slabijima u ovoj ispitnoj komponenti, te očito u dobroj mjeri spustili ukupan rang Hrvatske.

Usporedbom rezultata prema spolu, Hrvatska se svrstala u skupinu zemalja u kojima dječaci postižu statistički značajno bolje rezultate od djevojčica. Prosječan rezultat dječaka iznosi 474 boda dok je prosjek koji ostvaruju djevojčice 15 bodova niži, što je po PISA kvalifikaciji prilično velika razlika. Prosjek zemalja članica OECD-a pokazuje da dječaci postižu bolji rezultat od djevojčica, no za prosječnih sedam bodova, dakle s dvostruko manjom razlikom nego što je slučaj s Hrvatskom.

Sposobnost rješavanja problema testirana je kroz posebne računalne module, zbog čega se procjenjuje da se dječaci – koji u prosjeku provode više vremena uz računala od djevojčica – lakše probijaju kroz ovakva testiranja.

Uspješan život

Ipak, zbunjuje podatak da je procjena zahtijevala samo osnovne ICT vještine, poput korištenja tipkovnice, miša, funkcija povlačenja i spuštanja, klikanja gumba, pomicanja trake i korištenja izbornika i poveznica. Učenici su pritom bili suočeni s problemima i zadacima koji ne zahtijevaju stručna znanja, već vještine. A ovi rezultati, navedeno je u PISA izvještaju, daju uvid u postignuća obrazovnog sustava u osposobljavanju učenika za uspješan život.

Zaključak PISA-ine stručne skupine u ovom je slučaju jasan: jedan od osnovnih razloga lošeg plasmana i u ovoj istraživačkoj komponenti je što se sadržaji koje djeca uče u školi ne povezuju sa svakodnevnim životom. U školama je premalo zastupljena problemska i istraživačka nastava, premalo je prakse a previše teorije. Svoj danak rezultatima ovakvih istraživanja daje, naravno, i teorijski pristup koji i dalje prevladava u nastavi, odnosno činjenica da djeca uče s – nerazumijevanjem.

Koja je posljedica?

Prva je da poslodavci ne dobivaju kadar spreman za rad, već onaj spreman za učenje rada.

Druga je posljedica po nekima još teža, a ta je da kroz ovakav obrazovni sustav ne razvijamo ni sposobne građane.

PISA, naime, općenito mjeri kompetencije koje su potrebne normalnom grđaninu, ne samo u radnim i obrazovnim situacijama već u ispunjavanju građanskih i obiteljskih dužnosti. Budući da je Hrvatska i po ostalim ispitanim kriterijima (matematičke, prirodoslovne i čitalačke sposobnosti) svrstana u kategoriju “značajno ispod prosjeka OECD-a”, pitanje je treba li i dalje zanemarivati značaj ovakvih istraživanja i svoditi ih na “godišnja izvješća”.

U izvještaju koji je izašao iz PISA centra Croatia stoji općenita konstatacija kako su promjene na tražištu rada praćene i promjenama u obrazovanju. No i ovo: “Naglasak se polako mijenja od pripreme učenika za obavljanje jasno preciziranih rutinskih radnih zadataka prema osposobljavanju učenika da se suoče sa složenim, nerutinskim kognitivnim izazovima”.
Nepoznate situacije

Drugim riječima, kako bi se pripremili za tržište rada i život općenito, učenicima je potrebno više od naučenih činjenica. Potrebno je naučiti se nositi s nepoznatim situcijama, bez prethodno naučene i utvrđene strategije rješavanja, navodi se u izvještaju.

Neka su istraživanja, poput Survey of Adult Skills, pokazala da se većina zaposlenika barem jednom tjedno nalazi u situaciji koja zahtijeva razmišljanje o potrebnim koracima te se susreće s tzv. nerutinskim problemima za čije je rješavanje potrebno i do 30 minuta.

“Jedno od mogućih objašnjenja trenda sve veće prisutnosti nerutinskih radnih zadataka na radnom mjestu je činjenica da rutinske analitičke zadatke sve češće obavljaju – računala i računalni strojevi. Zaposlenici su time postali odgovorni za osiguravanje što efikasnijeg rada računala, ali i izvršavanje apstraktnijih zadataka u neočekivanim i nepoznatim situacijama”, navode u PISA centru.

OECD-ovi stručnjaci pak procjenjuju kako se sposobnost rješavanja problema može razvijati kvalitetnim obrazovanjem i nude jednostavno rješenje: “Napredne nastavne metode poput problemske nastave, istraživačkog ili projektnog učenja pripremaju učenike za primjenu znanja u novim situacijama”.

PISA istraživanja općenito mjere kompetencije koje su potrebne ne samo u radnim i obrazovnim situacijama već i u ispunjavanju građanskih i obiteljskih dužnosti.

Financijska pismenost

Drugim riječima, ne poduzmu li se pravi koraci, ne samo da će se nastaviti nezadovoljstvo poslodavaca kadrom koji isporučuju škole i fakulteti već će Hrvatska ostati zemljom s premalo građana kadrih uopće razumjeti svoju ulogu u društvu.

Izvješće o rezultatima ovog PISA dijela istraživanja ovih dana je upućeno svim školama u Hrvatskoj da bi se nastavnici i ravnatelji škola osvijestili o važnosti promjena u obrazovnoj praksi. Hrvatski PISA centar početkom srpnja pak trebao bi izaći s rezultatima još jedne istraživačke poddomene, one o financijskoj pismenosti 15-godišnjaka.

Nastavnici: Rezultati su loši zbog umora

Kao opravdanje za loš rezultat i na ovom krugu PISA testiranja, učenici i nastavnici nude umor učenika i nedostatak motivacije.

“Toga dana bilo im je dosta ispita”, primijetila je jedna nastavnica čiji su učenici polagali ispit. Naime, 40-minutni test sposobnost rješavanja problema učenici su polagali odmah nakon glavnih PISA testova iz matematičke, prirodoslovne i čitalačke pismenosti. “Bili su umorni i nije im se dalo, pa su neki od njih potpuno bez motivacije stiskali tipku – next”, kažu u jednoj školi. U međunarodnoj usporedbi, to objašnjenje međutim pada u vodu budući da hrvatski učenici nisu imali jedini takav tempo radnog dana. Svih 510 tisuća 15-godišnjaka iz 65 zemalja svijeta sudjelovalo je u PISA istraživanju pod jednakim uvjetima.