Škola za zdrav život

piše: Bl

Međupredmetnih tema u Školi za život, to valjda i pačići (koji su učili od srijede do petka, a naučili nisu ništa pa moraju opet ispočetka) znaju, ima sedam. Uklapali smo ih, a i dalje ćemo, u sve naše predmete, malo po malo.
Ovih se dana privodi kraju drugi krug edukacija o tzv. frontalnom uvođenju ŠzŽ. Jedan od zadataka u mnogim predmetima je razraditi aktivnost za učenike, a u to uklopiti odgojno-obrazovna očekivanja iz barem dvije međupredmetne teme.

Dobro, a da vidimo kako su te teme uklopljene u edukaciju učitelja?

Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije – nema se što zamjeriti. Koristi se računalo, pametna ploča. Mislim, predavači koriste, ne sudionici. Al’ dobro, nemojmo cjepidlačiti…

Učiti kako učiti: prisutne sve četiri domene. Učenik, pardon: učitelj, primjenjuje strategije učenja i rješava probleme u svim područjima učenja uz praćenje i podršku učitelja. To jest mentora. Koristi se kreativnošću, prema potrebi mijenja plan ili pristup učenju, može objasniti vrijednost učenja za svoj život, ostvaruje dobru komunikaciju s drugima, uspješno surađuje u različitim situacijama i spreman je zatražiti i ponuditi pomoć.
Odlično, idemo dalje!

Osobni i socijalni razvoj. Ma, ne moram ni nabrajati. Ja; ja i drugi; ja i društvo – sve zastupljeno.

Građanski odgoj i obrazovanje, koji nam je s onim mapama, posebno pisanim pripremama i upisivanjima u dnevnik s istaknutim GOO zadavao toliko muke, odrađen je s lakoćom.

Ostaju nam Održivi razvoj, Poduzetništvo i Zdravlje. Taj dio je došao do izražaja u pauzi, a u njemu očekivanja nisu ispunjena. Kako međupredmetna, tako ni očekivanja sudionika.

Do 24. lipnja su, naime, voditeljice i voditelji ŽSV-ova mogli odabrati nekoga tko će osigurati hranu i piće za sudionike. Catering se to popularno-hrvatskim jezikom zove. Bilo je tada svega, od pršuta i sira, preko toplih jela, do slatkoga. Od 24. lipnja catering je dospio u poduzetničke (eto naše MPT!) ruke tvrtke Mlinar koja se, to znamo i mi koji živimo tamo gdje baš i nema puno Mlinarovih lokala, bave pekarstvom. Pa smo tako imali okrjepu u vidu sendviča, kifli, muffina, vode, soka i kave 3-u-1. Svatko tko razlikuje pravilnu od nepravilne prehrane i razumije važnost pravilne prehrane za zdravlje, a recimo da smo to svi, zna da nabrojano sigurno ne spada u pravilnu prehranu. Osim vode. Kad smo već kod nje, ne kupujem često vodu u boci, ali čini mi se da je ova koju je Mlinar odabrao za učiteljice i učitelje među skupljima na tržištu. Iskreno, bila bi sasvim u redu i ona iz slavine. No, vratimo se poduzetništvu. Dok Mlinar nije bio ekskluzivni opskrbljivač ovih savjetovanja, lokalna je zajednica imala koristi od njih. Sada sav novac odlazi na jedno mjesto. Iako internet otkriva da Mlinar ima tvornice u Osijeku, Poreču, Šibeniku i Zagrebu, registriran je na zagrebačkoj adresi. Dakle, (skoro) sva davanja ovog dioničkog društva idu našem glavnom gradu? Dok je jedno od očekivanja MPT Održivi razvoj: “Prepoznaje primjere održivoga razvoja i njihovo djelovanje na lokalnu zajednicu.”

Ista MPT kaže i: “Solidaran je i empatičan u odnosu prema ljudima i drugim živim bićima.” To bi trebalo podrazumijevati brigu o onima koji, bilo zbog zdravstvenih problema, bilo zbog osobnog izbora, ne jedu određenu vrstu hrane. Prvi mi padaju na pamet dijabetičari i celijakičari, pa vegetarijanci i vegani. Iako se nitko od nas, nadam se, nije na ovaj stručni skup došao najesti, potpuno mi je apsurdno da u 21. stoljeću jedna zemlja članica EU ne vodi računa o svim svojim građanima, a istovremeno od tih istih građana očekuje da vode računa upravo o tim i takvim potrebama svojih učenika: nikome više ne pada na pamet otići na izlet prije nego provjeri kakve su prehrambene posebnosti učenika koje vodi. Neki od učitelja došli su na skup nakon sjednica i/ili dopunskog rada, nisu stigli ni ručati, a onda nisu ni mogli. Osim ako nisu sami ponijeli nešto sa sobom, što, čini mi se, nažalost i jest jedini način da se ne sruše negdje usred radionice ili, tek to bi bilo ironično, pauze za okrjepu.

Za kraj: “razlikuje pozitivne i negativne utjecaje čovjeka na prirodu i okoliš”. Kako li smo na okoliš utjecali silnom plastikom u kojoj je više-manje sve bilo posluženo?

U duhu Loomena, najrađe bih sada poslala ekipu iz ministarstva da zadatak doradi i vrati ga ponovno na pregled kada na zadovoljavajućoj razini implementira sve MPT, kako mentori na Loomenu vole to napraviti nedovoljno vještim učiteljima – ali sada je kasno, pojeo vuk magare, odnosno učitelji(ce) kifliće. Celijakičari i dijabetičari su već ostali gladni, kontejneri puni plastične ambalaže, zagrebački proračun poreznog novca, a mi pitanja – nije li to stvarno moglo bolje?