Svi Tarzani, nitko ne ÄŒita

piše: Tamara Šoić

Počela mi je ozbiljno ići na živce ova drama s lektirama.

Svi kolektivno padaju u nesvijest na tzv. izbacivanje nekih lektirnih naslova, a meni generacije i generacije učenika (koje su navodno stasale na djelima koja sad svi kolektivno oplakuju) na pitanje – koja vam je najdraža knjiga iz osnovne Å¡kole, odgovaraju – niti jedna, sve su bile dosadne pa ih nismo čitali.

A oni koji su ipak nešto čitali, ne sjećaju se niti jednog podatka iz “omiljene” knjige.

Jednom me jedan tata oprao jer mu je sinčić dobio 1 iz lektire, a jučer ga je vlastitim očima vidio kako čita kratki sadržaj.

Ljudi dragi, pomirimo se da nam djeca ne čitaju. Ni Pipi Dugu Čarapu ni Hajdi ni Kekeca ni Koka u svim mogućim varijantama.

Ne zanimaju ih lektirna djela na kojima smo mi odrasli i za kojima naričemo.

To padanje u nesvijest zbog izbacivanja jedne, a uvrštavanje druge lektire, neće promijeniti ničije čitateljske navike.

Nitko živ (ili barem golema većina) ne čita ni Zločin i kaznu, ni Kiklopa ni Filipa ni Anu Karenjinu.
Koliko god mi voljeli te naslove.

Ako mi se posreći, pročitaju dijelove i pogledaju film, a ako naletim na loÅ¡u generaciju – niti to.

Kad sljedeći put netko padne u nesvijest zbog “izbačene” lektire, neka se pokuša prisjetiti kada je zadnji put vidio svoje ili tuđe dijete kako u gluho doba, kraj noćne lampe, grozničavo čita neki roman.
Ili barem novelu.

Potpuno mi je svejedno što će moji učenici čitati. Želim ih vratiti knjizi i čitanju (iako mislim da je to gotovo izgubljen rat).

I služim se svim mogućim i nemogućim metodama u postizanju tog cilja, (pardon, ishoda), a izbor i naslovi lektirnih djela, najmanji su problem na tom putu.

Pa umjesto vrištanja zbog lektirnih naslova, predlažem roditeljima neka fino posude iz gradske ili vlastite biblioteke, knjigu po svom izboru.
I zamole dijete neka pročita knjigu koju toliko žele u lektiri.
ÄŒisto za probu.
I uvida u situaciju.
A i nama će svaka pomoć biti dobrodošla.