Teror pojmova i sintagmi

piše: Sanja Lukić

Svako malo pojavi se komentar u smislu negodovanja u vezi nastavnih sadržaja koje uče djeca u nižim razredima OÅ  pa se to nastavi i sa sadržajima u viÅ¡im razredima. Kao, u gimnazijama uče neshvatljivo, neviÄ‘eno, krajnje nepotrebno i nepojmljivo, primjerice, kamo smjestiti Schrödingerovu mačku…gimnazije su Å¡kole prepune terora i bezličnih sadržaja… Nekad davno davala sam instrukcije, nikad viÅ¡e, nikad, jer se vratim na sedmi razred kemije i počnemo od nule. Nemam viÅ¡e živaca ni strpljenja

Nije problem u sadržajima, problem je u totalno debilnim, aj da kažem promaÅ¡enim PITANJIMA koja djecu tjeraju na bubanje, dopunjavanje nesuvislih rečenica, povezivanje pojmova točno onako kako to piÅ¡e u nekom udžbeniku (i nikako drukčije), u pitanjima viÅ¡estrukog izbora koja su često neshvatljiva inteligentnom čovjeku, često ima viÅ¡e od jednog točnog odgovora, ali treba izabrati “točniji” pa je i obrazovan čovjek zbunjen zadacima koji toleriraju samo jedan jedini način dolaženja do rjeÅ¡enja. Pitanja ne stimuliraju i ne potiču na razmiÅ¡ljanje, dvojbe, trojbe, eliminaciju i logičko zaključivanje.

“Reprodukcija je majka znanja.” To je moto obrazovnog sustava koji imamo i onoga koji se nameće.

Nameće se prvo nama, prosvjetarima, a onda se to reflektira i na djecu. Strogi teror pojmova i sintagmi, strogi teror riječi i složenica čije značenje malo tko zna ili nitko ne zna prepričati.

Ne trolam, ne Å¡alim se, ali provociram. I pitam se Å¡to je učenje učenja, Å¡to su ishodi, Å¡to je Å¡kola za život, a Å¡to za smrt, Å¡to je paradigma, Å¡to su ciljevi, a Å¡to strategije, Å¡to sve te riječi znače, trebam li u svoj posao sve to ugraditi ili smijem nastaviti onako kako radim 27 godina, smijem li odstupiti i ignorirati besmislice i nazivati ih imenima koja su mi poznata, a krajnji je rezultat dobar, smijem li neÅ¡to nazvati ciljem, a da to nije formalni cilj, nego neÅ¡to “odbačeno i ukinuto befelom”, neka riječ čije značenje ne razumijem u cijelosti (a mogu za sebe kazati da sam načitana, u svakom pogledu, stručnom, rekreativnom i kojekako)…smijem li se osloniti na svoju praksu, iskustvo i zdravu pamet ili se moram podrediti trendovima.

Eto, o tome pišem, kad pišem, a svi neka razmisle je li bitnija terminologija ili praksa, ponekad bez termina i ponekad takva da ne možeš sve opisati jednom riječju.

Živjela autonomija!

Nastava je “zdravoseljačka”. I dok je učitelj onaj koji poučava i koji je primarni izvor informacija, džaba svi ti termini, mudre i nerazumljive riječi i sav trud “svirača”.