Nakon što se vijest o tretmanu nad predsjednicom udruge “Nastavnici organizirano” na “stručnom” skupu o nasilju o školama proširila po novinskim portalima, na Facebook profilu ministra Jovanovića pojavila se i reakcija na to. Reakciju prenosimo u cijelosti te stilski i pravopismo neizmijenjenom obliku.
Draga moja gospođo Sanja Lukić i pridruženi članovi Vaše udruge na Vaše izlaganje “bučno su negodovali, neodobravali i čak zviždali” Vaše kolege, učitelji, nastavnici, pedagozi i ravnatelji koji su bili prisutni na Konferenciji o nasilju u školama, jer su bili neugodno iznenađeni Vašim stavovima. Vjerovali Vi u to ili ne!
Drugim riječima, i ubuduće na “stručnim” skupovima u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ne treba očekivati atmosferu tolerancije prema drugačijim mišljenjima, što je u civilizirani(ji)m društvima osnova akademske kulture i znanstvenog razvoja, nego će i ubuduće za stadionsku atmosferu netrpeljivosti i ušutkivanja različitosti biti razumijevanja od strane nadležnih.
Vrijedi napomenuti da se ova reakcija pojavila na privatnom ministrovom profilu na koji mnogi, pa tako ni Sanja Lukić, kojoj se ministar izravno obraća, nemaju pristup.
Ova informacija baca novo svjetlo na stil vladanja aktualne vrhuške u MZOS-u. Do sada smo mogli reći da, bar što se obrazovanja tiče, nema razlike između vladavine HDZ-a i SDP-a. Naime, do sada su se već svi složili da razlika između Jovanovića i njegovih HDZ-ovskih prethodnika, koji su dali lavovski doprinos destrukciji hrvatskog školstva, ne postoji. Međutim, novi element, koji ovaj komentar iznosi na vidjelo, je da, što se tiče kulture i tolerancije, a bogami i stručnosti, ne bi bilo nikakve razike ni da na mjesto ministra prosvjete dođe Zdravko Mamić.
Drugim riječima, postaje očito da se u osnovi aktualnog sukoba između osobe koja je nesretnim slučajem završila kao odgovorna za hrvatsko školstvo i osobe za koju, kad šuti 30 minuta, kažu da je nastupilo “po ure kulture”, ne nalazi borba suprotnosti, sukob različitih civilizacijskih razina, nego jednostavno pitanje konkurencije između dva slična identiteta i toga tko će od njih dvojice biti alfa-mužjak u i dalje neisušenoj močvari koja se sa sporta, na žalost, prelila i u sektor u kojemu su obojica potpuni stranci.
Možda je ta šaćica ljudi koju ste tamo pažljivo okupili i bila iznenađena, ali ja znam da sam govorila u ime 8 000 ljudi pa se ne zamaram. Prespavala sam i sasvim sam friška za nove akcije.
Upravo se nakon jučerašnje Konferencije danas učlanio nekoliko ljudi u Udrugu pa Vam zahvaljujem na tome.
Dragi ministre, pročitala sam negdje da sam u kineskom horoskopu konj (ne znam što sam u japanskom, moram provjeriti), a bome i u stvarnom životu imam mnogo osobina koje su svojstvene toj životinji. Plemenita je i vrijedna, ali ja (na sreću ili na žalost) spadam u one toplokrvne koji se malo teže dresiraju.
Iako mi je vidno polje gotovo puni krug, često ne vidim ono što mi se ispred nosa događa, a to je da ste iskoristili Konferenciju za svoju velemajstorsku promidžbu.
I da, skoro zaboravih, sljedeći put kad mi se obraćate, dajte to objavite negdje gdje mogu slobodno pratiti, a ne na svom FB profilu kojem nemam pristup.
Ako želite, možete mi poslati zahtjev za prijateljstvom pa da k’o čovjek fino vidim što pišete.
Srdačan pozdrav.
Mamić alfa mužjak? Ajde neka!
Ministar alfa mužjak? Ha, ha, ha, he, he…
Nemojte me nasmijavati!
Vama Sanjo hvala, svojim ste mi komentarom uljepšali početak dana.
Još uvijek sam pogođena konferencijom… Užasno mi je žao što nisam mogla biti u toj dvorani da podržim osobno Sanju i da snimim face zviždača. Možemo li doznati tko je sve mogao biti u publici?
U kojoj mi to zemlji živimo? Zmije koje čuvaju svoju guzicu po MZOS-u i agenciji su jako dobro naučile biti politički korektne, lukave, znaju što smiju reći, a što ne, a ponašanjem na konferenciji su pokazali da smiju po nama i našoj predstavnici. Toliko nas MZOS cijeni. GAMAD.
I ovo o kur—oj pedagogiji. Potpisujem. Ja sve više mislim da su pedagozi MZOS-u bolji što su gluplji… Takvi sve tablice ispunjavaju bez pogovora, znaju što smiju i trebaju reći, a rad im se ne može izmjeriti…. Isprike Ingrid Š. iz PG županije, Luminitsi i mojoj staroj pedagogici. I naravno svima onima koji rade kako treba. A i to je “samo” zato jer su sami po sebi humani i hrabri, jer su ljudi od glave do pete pa će priskočiti, a ne zbog diplome….
Trebalo bi provjeriti, ali izgleda da na fakultetu drilaju pedagoge da budu imbecili. I dobri pedagozi postanu samo oni koji se uspiju otrgnuti od tog ispiranja mozga i počnu samostalno promatrati svijet oko sebe, razmišljati svojom glavom i raditi sukladno okolnostima u kojima su se našli, a ne onako kako su ih na fakultetu pokušali naučiti. Antologijska rečenica s predavanja: “Ako na satu jedan učenik ubode drugog šestarom, kriv je nastavnik.”
Sreća u nesreći je da Hrvati imaju tradiciju potpunog ignoriranja i zaobilaženja institucija kad god je to moguće, a sve zato jer se institucije pokazuju potpuno nesposobnima iznjedriti išta što ima veze s mozgom. Dobri pedagozi pripadaju ovoj skupini i nema ih malo.
Nesreća je što Hrvati imaju još jednu tradiciju, a to je tradicija “državne službe”, gdje je zadatak slijepo poštivati pravila, ma koliko besmislena bila. Oni “pedagozi” koji se tako ponašaju napreduju u službi i na kraju završe u Ministarstvu.
“Ako na satu jedan učenik ubode drugog šestarom, kriv je nastavnik.” Tko je to izgovorio? Takvu mudrost je nekorektno citirati bez autorovog imena.
Na žalost, ime je nepoznato, ali riječ je o predavaču na studiju pedagogije.
kaj se čudite talibanoviću ko muha dreku? pa on i mamić su samo dva lica iste medalje. primitivni, netolerantni, isključivi, narcisoidni i priglupi. nikad nismo imali lošijeg ministra ali i najlošiji na vlasti će imati hrpe poltrona koji će ih napustiti kao što su jadranku napustili njezini u roku 30 sekundi kad je izgubila izbore. mene tješi činjenica što ćemo se za koju godinu smijati prisjećajući se onog nekog redikula kojeg su zabunom postavili za ministra obrazovanja umjesto za direktora zoološkog vrta. ili možda nije bilo slučajno jer su ljubitelji životinja bolje lobirali od učitelja i sveučilišnih profesora. ono što će nažalost ostati je hrpa nekompetentnih karijerista i u kriminal umočenih djelatnika našeg ministarstva koji će nam i dalje zagorčavati svaku akciju da školski sustav učinimo boljim, efikasnijim i humanijim.
Ovaj account napravio sam kako bi se obratio nastavnicima. Slažem se s uvođenjem mjere suspenzije ali postoje druge stvari koje me muče. Ne mislite li da bi ne samo nastavnici, već i učenici trebali imati ulogu u obrazovnom sustavu? Prvo bih htio spomenuti odnos nastavnika prema učenicima. Neki nastavnici bez imalo poštovanja razgovaraju s učenicima. Pod ovime ne mislim na delikvente, nego baš na normalne učenike. Primjerice moja prof. iz hrvatskog. Jedan učenik pogriješi, a ona se tamo pet minuta izderava na njega. Zapravo tako svima kad god pogriješe. I ja sam u zadnjem ispitu zaboravio podcrtat par perfekta, i ona reagira kao da sam cijeli ispit krivo riješio. Na kraju krajeva, čak i da jesam, cilj bi trebao biti pomoći da se bolje razumije gradivo, a ne maltretirati. Slična priča s profesorom iz likovnog, profesoricom iz glazbenog. Možda čudno zvuči kad kažem da neki profesori nemaju poštovanja ali istina je. Nema potrebe biti bezobrazan ako netko izgubi 3 boda na nečemu. Nema potrebe biti bezobrazan uopće. Jedino ako netko ometa nastavu, onda nastavnik ima pravo poduzeti neke mjere. Škole trebaju biti mjesto gdje se uči. Također mislim da učenici imaju premalen utjecaj na sustav. Na kraju krajeva, zbog učenika školstvo i postoji. Zbog toga mislim da bi učeničko vijeće i učenici općenito trebali sudjelovati u kurikulumu i dr. Jasno da bi im utjecaj bio ograničen i da ne smiju ukinuti predmet ili poduzimati slične radikalne poteze.
Jedan učenik.
I ja se čudim kolegama koji se čude učenicima kad nešto ne znaju. Valjda učenici i idu u školu da nauče, kad bi sve znali ne bi škola niti trebala. Na greškama se uči.
Profesori su definitivno odgovorni da učenicima u školi osiguraju odnos ravnopravnog dostojanstva.
Mislim da se odrasli olako odriču vašeg potencijala. Zato i jesam za veće (ne samo formalno) uključenje učenika u upravljanje školom. Ne treba se bojati ni radikalnih prijedloga. Kroz raspravu o njima naučili bi nešto i jedni i drugi.
Mali problem je u tome što školom ne upravljaju ni učitelji ni učenici nego četvrtaste glave s daljinskim upravljačem.
Odgovornost nas odraslih je da i to riješimo.
Ja se s tobom u cijelosti slažem. Nema nikakve potrebe, a još manje opravdanja da se učitelj/nastavnik dere na učenika zato što je pogrešno riješio neki zadatak. Vjerojatno se to odrazilo na ocjenu i to je ujedno poruka svakom učeniku da nešto nije dobro napravio.
Također se slažem da bi učenici trebali sudjelovati u donošenju odluka iako i sada imamo Vijeće učenika i njihove predstavnike, ali mi se čini da ste možda slabo upoznati s radom tog tijela pa se raspitaj.
Bezobrazno ponašanje nije dopušteno ni učenicima ni učiteljima i ono je za svaku osudu. Pa čak i u slučaju da učenik ometa nastavu, potrebno je komunicirati što kulturnije i argumentirano, a ne agresivno i u afektu nekontrolirano vrijeđati nekoga.
Što se tiče deranja, jednom sam razgovarao s učenicima pa smo došli i do lupanja packi i klečanja na kukuruzu prije 100 godina. Onda su mi rekli da bi puno više voljeli da za loše riješene zadatke dobiju šamar nego jedinicu.
Zanimljivo je kako uvijek neke super planove, hiperidealizirane, o školi i djeci imaju oni koji nikad nisu predavali u razredu. Teoretičari bez pokrića koji tobože sve znaju. A oni s iskustvom uporno govore drugačije. I kome vjerovati?
Teoretičarima bez pokrića, naravno. Ako stvarne činjenice ne odgovaraju teoriji, tim gore po činjenice.