Puni tekst poziva možete pogledati ovdje.

Povjerenstvo se prvi put sastaje u srijedu, kada će biti poznato i više pojedinosti oko dinamike uvođenja i sadržaja novog programa.

- Povjerenstvo će najprije utvrditi zastupljenost tema o spolnosti i zdravstvenim sadržajima u postojećim programima i predmetima u školi. Analize će pokazati treba li te sadržaje dodatno pojačati dok ne uvedemo novi program Zdravstvenog odgoja – najavljuje Vinko Filipović.

Trenutačno, ni iz agencije ni od članova povjerenstva nije moguće doznati kada će Zdravstveni odgoj točno u škole, te hoće li ući kao zaseban predmet ili interdisciplinarni sadržaj “provučen” kroz više predmeta.

Filipović tvrdi kako, ako za to bude potrebe, nema razloga da se postojeći programi djelomično ne pojačaju novim sadržajima već od iduće školske godine.

- Bilo bi neozbiljno najavljivati rješenja prije nego se oko njih slože članovi povjerenstva. Također, treba reći da se konačni prijedlog kurikuluma Zdravstvenog odgoja neće moći donijeti izvan općih kurikularnih promjena. Krenuli smo u ovaj posao jer znamo da su promjene potrebne.

Ne kažem da i u postojećim programima djeca ne dobivaju informacije o neželjenim trudnoćama ili spolnim bolestima, ali prihvaćam da to nije dovoljno – kaže Vinko Filipović.

Budući predmet ili program, kako je to najavljivala Kukuriku koalicija, uveo bi se već u osnovnim školama. Prema nekim prijedlozima, moguće je da zbog njega neće trebati povećavati satnicu jer bi se predavao kroz sat razredne zajednice. Iako se već neslužbeno zove “Seksologijom”, to neće biti jedina tema – u okviru Zdravstvenog odgoja mladi bi također trebali učiti o spolno prenosivim bolestima, štetnosti alkoholizma i droga, te nasilju među mladima.

Ministar Jovanović ovaj će put pokušati izbjeći ideološke i svjetonazorske zamke prepuštajući cijeli posao liječnicima, sociolozima i pedagozima, a u izradi neće sudjelovati, primjerice, predstavnici civilnih udruga. Hoće li ovaj napor dati više rezultata, tek treba vidjeti.

Prethodni slični pokušaji u dva HDZ-ova mandata državu su koštala oko milijun i pol kuna – više od 200 tisuća kuna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta utrošilo je samo na otkup dvaju programa Zdravstvenog odgoja, “liberalnijeg” Foruma za slobodu odgoja i “konzervativnijeg” GROZD-ova, formirana su povjerenstva u kojima su sjedili deseci stručnjaka, a na kraju je Zdravstveni odgoj uveden eksperimentalno u petnaestak osnovnih i srednjih škola u drugom polugodištu 2007./2008. godine.

No, evaluacija Instituta “Ivo Pilar” pokazala je da nakon provedbe programa nema nikakvih pomaka u znanju učenika o ovim temama i – eksperiment je neslavno propao.

Lepušić: Povjerenstvo bez svećenika i političara

Sastav povjerenstva u kojemu su mahom stručnjaci, a nema svećenika ni političara, već je važan korak. Moja je teza ne izmišljati toplu vodu, nego uzeti dijelove od najboljih, poput Skandinavaca koji seksualnu edukaciju imaju već 45 godina, i prilagoditi našim uvjetima. Mladi danas puno toga znaju, naša je uloga da ih usmjerimo i damo objašnjenja na stručnoj razini. Zato mislim da je u izradu programa dobro uključiti mlade, da oni kažu što ih stvarno zanima – kaže dr.sc. Dubravko Lepušić, član povjerenstva.

Inače, Lepušić je poznat i po tome što je u sklopu multimedijalnog projekta “Znanje je užitak” srednjoškolcima predstavljao problematiku spolnih bolesti, kombinirajući predavanja s rock-koncertima.

Smatra da sadržaj budućega Zdravstvenog odgoja svakako treba biti podučavanje o spolno odgovornom ponašanju, spolno prenosivim bolestima i kontracepciji. “Danas godišnje bilježimo oko dvije tisuće maloljetničkih trudnoća. Taj broj godinama ne raste, ali i ne pada i to je zabrinjavajuće”, upozorava dr. Lepušić.

GROZD-ov program u BiH

Dok GROZD-ov program, koji su podupirale četiri vodeće vjerske zajednice, nije zaživio u domaćem obrazovnom sustavu, uspio je “emigrirati” u – BiH.

Od ove školske godine uvest će ga četrnaest tamošnjih katoličkih osnovnih i srednjih škola.

U spolni odnos sa 16 godina

- mladići u Hrvatskoj stupaju u spolne odnose sa 16, djevojke sa 17 godina;

- od 2007. do 2009. godine zabilježeno 5237 poroda kod djevojaka od 14 do 19 godina, te 25 poroda mlađih od 14 godina;

- iznad europskog prosjeka: puši 38 posto dječaka i djevojčica u dobi do 16 godina, a 84 posto barem je jednom pilo alkohol;

- 20 posto studentica prve godine zaraženo klamidijom

- Nisam ja razočarana svime u upravi. Uostalom, sve vam piše na mom profilu, pročitajte. I treba razumijeti kako funkcionira Twitter. Pa trebalo mi je osam sekundi za taj jedan tvit, i to s dva tipfelera još. Poslije toga nisam odgovarala ništa dva sata jer sam bila na sastanku – kaže nam Lugarić.

Pita se također, s obzirom da nekad dođe doma oko 22 sata, što također napiše na Twitteru, zašto nitko to ne komentira.

Na Twitteru ona ima ukupno 17 tisuća i nešto više od 300 ‘tweetova’, što bi je smjestilo u aktivnije korisnike. Svakodnevno preko Twittera odgovara na svakakva pitanja koja se tiču rada Ministarstva u kojem je zaposlena. Ali i prije pobjede Koalicije bila je aktivna na društevnim mrežama. Zbog ovakvog odaziva na jedan ‘tweet’ neće promijeniti navike.

- Bila sam jako aktivna i dalje ću to biti – zaključuje Lugarić.

Sindikati školstva upozoravaju da, bez obzira na to što plaće učitelja neće padati, smanjenje sredstava znači da u Hrvatskoj staje škologradnja, a time se nastavlja i rad škola u dvije i tri smjene, zaposlenici mogu računati na ukidanje božićnice i regresa te restrikcije sredstava za prijevoz, novca za nastavnu opremu i pomagala jedva će biti i za održavanje postojećih…

Akademik Vladimir Paar često kao primjer navodi Kinu, koja je s mjerama gospodarskog razvoja, utemeljenog na znanju, počela još prije 30 godina, a danas je svjetska velesila. Jedna od važnijih mjera bila je, uz ostalo, stimuliranje i nagrađivanje učitelja. Hrvatska je očigledno daleko od „kineskog poučka“, ali i proklamirane krilatice iz prošle dekade o „zemlji znanja“.

– Temperatura je takva kakva mora biti. Ona ovisi od učionice do učionice kao i broja učenika u njima. U nekima je temperatura u redu, ali je zato u drugima hladno. Hodnik je znatno hladniji jer njega ne grijemo ni na kakav način. Nadamo se da će nas do kraja zime poslužiti temperature i da ćemo moći normalno nastaviti sa nastavom – rekao je ravnatelj škole Đorđe Lukić koji najavljuje da će se propuštena nastava nadoknađivati subotama. Razmišlja se i o skraćivanju školskih sati kako bi se mogao ubaciti jedan ili dva sata i tako nadoknade izgubljeni dani.

U isto vrijeme učenici kažu da je i dalje u učionicama veoma hladno, a da nastavu slušaju odjeveni u jakne, šalove i kape.

– U učionicama je temperatura bila oko deset stupnjeva, a u hodniku svega tri. Hladno nam je i teško je na taj način slušati nastavu, biti koncentriran, a o pisanju da i ne govorim. Ipak, moramo na nastavu. Kraj godine će blizu kao i upisina fakultet. Krivo mi je samo zašto se nama takve stvari događaju. Što smo to mi krivi da se moramo školovati na ovaj način? Krivi su svi, a samo mi ispaštamo – rekao nam je jedan maturanata kojega smo sreli ispred škole.

Škola čeka obnovu

Tijekom prislnog raspusta učenici su spremali ispite, ali i učili putem facebooka gdje je pokrenuta grupa “Smrznuti maturanti Tehničke škole Nikola Tesla”.

Nezadovoljni sa situacijom su i profesori koji su najavili da će tražiti dodatak na plaću radi uvjeta rada. Ravnatelj Lukić najavljuje da se 24. veljače otvaraju ponude prispjele na natječaj za dovršetak obnove škole. Do toga dana 500-ak učenika će i dalje sjediti u zimi hladnim, a ljeti vrelim učionicama sa prozorima koji su zakovani i ne mogu se otvoriti. Koristiti će i dalje neispravne instalacije i nadati se da nitko neće nastradati. Imati će i na raspolaganju jedan WC.

Statistika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za prošlu 2010./2011. školsku godinu pokazuje da se broj zabilježenih nasilnih slučajeva u školama ne smanjuje u odnosu na godinu prije.

Naprotiv, iako je možda riječ o statistički zanemarivoj razlici, ta pošast i dalje raste: u osnovnim i srednjim školama prošle je školske godine evidentirano 2355 nasilnih događaja, dok ih je godinu prije bilo 2333.

Već viđeni “folklor” mladih nasilnika nije izostao ni lani. Tako u osnovnim školama i dalje prednjači nasilničko ponašanje, ukupno 395 slučajeva, no, zanimljivo, pri vrhu je i verbalno nasilje, ukupno 221 slučaj.

Tučnjavama, razbojstvima, krađama, prijetnjama, provalama i sličnim rabotama treba pridodati kako su među djecom osnovnoškolske dobi zabilježena dva samoubojstva, šest slučajeva seksualnih delikata, pet slučajeva zloporabe opojnih droga te četiri slučaja neovlaštenog posjedovanja vatrenog oružja ili drugih sredstava pogodnih za ozljeđivanje.

Ukupno su u osnovnim školama evidentirane 174 tjelesne ozljede. Nadležne službe morale su intervenirati 994 puta, od čega samo policija 279 puta, zdravstvene službe 226 puta, a vatrogasci dva puta.

Zbog nasilja je iz osnovnih škola isključeno dvoje učenika, 11 ih je premješteno u drugu odgojno-obrazovnu ustanovu, a izrečeno je 288 ukora te 81 ukor pred isključenje.

U srednjim školama, u kojima je inače upola manje učenika nego u osnovnima, broj slučajeva fizičkog i verbalnog nasilja je izjednačen, u obje stavke brojka iznosi 121. Svaku vlast trebao bi zabrinuti podatak da je otkriveno čak 96 slučajeva zloporabe opojnih droga u srednjim školama, iako je neslužbeno ta brojka puno veća.

Među srednjoškolcima je zabilježeno sedam slučajeva seksualnih delikata, četiri slučaja (samo)ubojstva te čak 89 slučajeva neovlaštenog posjedovanja sredstava pogodnih za ozljeđivanje.

Mjerodavne službe izvan srednje škole intervenirale su 426 puta, od čega policija 171 put, zdravstvene službe 69 puta, a vatrogasci četiri puta.

Nasilje je stajalo isključenja čak 66 učenika, 13 ih je premješteno u drugu odgojno-obrazovnu ustanovu, 188 ih je zaradilo ukor pred isključenje, a 59 ukor.

Profesor fizike iz Zagreba Dalibor Perković kaže kako je hrvatski kuriozitet odnos pedagoga i inspekcija prema učenicima i nastavnicima.

– Iz druge ruke znam neke primjere. Tako je učenik nazvao školu i rekao da je podmetnuta bomba. Naravno, nastava je prekinuta, svi su izvučeni van dok policija nije obavila svoj posao. Bomba nije pronađena, ali učenik jest, nakon čega je slijedilo njegovo isključenje iz škole.

Na kraju je inspektor poništio rješenje rekavši da je to bio “djetetov krik upomoć”. Drugi primjer je učenik koji je zapalio školski ormar pod satom. Nije mu se dogodilo apsolutno ništa iako je ravnatelj neprestano ponavljao kako se “vodi postupak”.

Čini mi se da je općeniti problem našeg društva da nasilnici dobivaju više razumijevanja od žrtava.

Pedagog ili psiholog će se koncentrirati na jednog problematičnog učenika od kojega se “ne smije odustati”, kojega treba “integrirati u zajednicu”. Međutim, što je s ostalih trideset učenika koji će, zbog toga što ovaj jedan uporno destruira nastavni proces, biti zakinuti za dio obrazovanja?

Pomoglo bi zapošljavanje dodatnog osoblja u školama. Tako je, od problematičnog djeteta ne smije se odustati, ali onda neka s njim rade oni koji su stručni, a ne utrpati ga u ruke nastavniku koji već sada jedva žonglira s još ostalih 30 učenika u razredu, kaže Dalibor Perković.

Mišljenja ljudi iz sustava o tome kako iskorijeniti ovaj gorući problem su raznolika.

– Porast nasilja pokazuje da smo podbacili mi odrasli, to je rezultat naše neodgovornosti. Nismo naučili, a to vidimo, primjerice, i po našem Saboru, komunicirati s drugima a da ne ulazimo u konflikte.

Tako ni djeci nismo usadili vještinu kako miroljubivo rješavati sporove – upozorava psihologinja Marina Trbus iz zagrebačke udruge roditelja “Korak po korak” i voditeljica CAP programa prevencije zlostavljanja djece.

Upravo zbog poraznih podataka o nasilju među djecom te činjenice da na tom polju godinama stagniramo, ta će udruga u suradnji s UNICEF-om, udrugom CESI te Agencijom za odgoj i obrazovanje, u lipnju održati konferenciju te dogovoriti smjernice kako preventivne programe implementirati u škole. Programi trebaju dati rezultate najkasnije za tri godine.

– Potreban je sustavan pristup prevenciji nasilja. Programi se mogu provoditi kako kroz najavljeni zdravstveni, tako i građanski odgoj. Cilj nam je u djece razvijati socijalne vještine, dakle komunikaciju bez ulaženja u konflikte – najavljuje Marina Trbus.

No, izvješće ima i ohrabrujućih znakova: ulaganje u obrazovanje je stabilno u većini zemalja članica, a visoko obrazovanje ostaje najbolje jamstvo protiv nezaposlenosti jer će oni s diplomom lakše naći posao od onih bez nje. Iako su poduzete određene mjere, one nisu dovoljne da bi se povećala atraktivnost nastavničkog posla.

U želji da pridonese atraktivnosti i kvaliteti tog zvanja, Komisija daje mogućnost nastavnicima da dobiju dodatno iskustvo kroz predloženi program Erasmus za sve. Izvješće pokazuje da udio populacije s tercijarnim obrazovanjem stabilno raste te da osobe s diplomom nalaze posao dvaput brže od onih s nižim kvalifikacijama.

Jučer su učitelji i nastavnici koji pažljivo prate aktualnosti mogli doznati tri vijesti: da je u Varaždinu dvanaestogodišnjak iscipelario razrednicu što ravnatelj nije ocjenio dramatičnim, da će oni sami ostati bez dodatka na staž i još nekih stavki u plaćama, kao i da, pod novim vodstvom, reforme obrazovanja nezaustavljivo jure naprijed neviđenom brzinom jer su MZOS i HAZU dogovorili formiranje povjerenstva za izradu okvirnih smjernica za razvoj strategije za izradu operativnih strateških planova za, valjda, reformu školstva, ako se netko uopće sjeća početka rečenice. Drugim riječima, osniva se komisija.

I svaka vijest za sebe u mnogim je glavama upalila alarm (ako isti već nije odavno pregorio od neprekidnog brenčanja), dok su sve zajedno odsvirale pogrebni marš najprije hrvatskom obrazovnom sustavu, a onda i Hrvatskoj općenito, bar onom njenom dijelu koji je živio na ideji da će Hrvati u sljedećim desetljećima biti išta drugo osim konobara, topovskog mesa u Afganistanu i bauštelaca u Njemačkoj (svaka čast ovim zanimanjima i osobama koje ih obavljaju; međutim, pravo je pitanje tko će im, uz ovakvu obrazovnu politiku, biti šefovi).

I dok u Velikoj Britaniji već godinama traje kampanja za popularizaciju znanosti i obrazovanja (ne bez zastoja jer imaju i oni svoje birokrate i “nove socijaldemokrate”), Njemačka uvozi desetke tisuća nastavnika, Finska čini sve što može kako bi nastavnike stavila na moralni pijedestal, ako već ne može na financijski, a Kanada i Novi Zeland već godinama imaju širom otvorena vrata za sve obrazovane koji žele normalno raditi i živjeti, dotle se u Hrvatskoj uporno inzistira na nekakvoj uravnoteženosti oduzimanja, “kad je kriza, kriza je za sve”, a zaboravlja se ne samo da postoje neki dijelovi društva koji su strateški i dugoročno važniji za budućnost zemlje, nego i da su ti dijelovi u proteklim desetljećima sustavno gaženi i zatirani što je rezultiralo ne uravnilovkom, nego i inferiornim i podređenim položajem školskog sustava u odnosu na sve ostale sustave koji čine hrvatsko društvo.

Naravno, stvari se ne mogu promijeniti preko noći; ne može neki dio uronjen u društvo biti bitno drugačiji od tog društva. Ne može vlast biti bitno bolja od naroda niti smatrati da je bitno nešto što je narodu nebitno. Međutim, prokleto je nevjerojatno da su svi, ali baš svi vlastodršci moderne Hrvatske lišeni elementarnog osjećaja za logiku (osim onih koji su se vodili malo drugačijim interesima koji su itekako imali smisla za logiku) koji kaže da, ako želiš da netko obavlja neki posao, za taj posao ga moraš obrazovati, a gdje ćeš ga obrazovati ako ne u školi, kako ćeš ga obrazovati ako nije usvojio one elementarne pojmove koji se uče u školi i, najvažnije, kako ćeš, zaboga, obrazovati ljude koji će se dalje baviti obrazovanjem ako će svatko normalan shvatiti da mu se, ako je vrijedan i pametan, više isplati da radi bilo što drugo nego da se bakće s maloljetnim razbijačima, nezainteresiranim ravnateljima, ministrima izgubljenima u prostoru i vremenu i ostarjelim akademicima koji su već odavno prezreli za mirovinu? Smisao za logiku koji kaže da nastavnicima treba olakšati posao i privući ih velikim plaćama ne zato jer su lijepi, divni, krasni, profesionalni, mirišu na ruže, ne kako bi im olakšao život – jer nekima od njih zbilja ne treba olakšati život – nego kako bi na to mjesto dobio kvalitetne ljude, koji žele raditi i stalo im je do rezultata, ali žele svoj posao raditi kako treba, a ne one koji ne znaju gdje bi drugdje pa, eto, odoše u prosvjetu jer, jes’ da je tamo mala plaća, ali “bar ne moraš puno raditi”.

Za razliku od većine dosadašnjih vlasti, ovoj najnovijoj se ne može zamjeriti da je programski lopovska. Međutim, što se tiče dugoročnog planiranja u školstvu i samog razumijevanja školstva i čitavog pojma obrazovanja, za sada se ne vidi razlika.

I zato je, što se mene tiče, “grace period” od prvih stotinu dana nove vlasti jučerašnjim danom završio. Jebiga, ako četrnaestogodišnjaci ne znaju podijeliti tri s dva bez kalkulatora, mogu se i ja malo stopiti s okolinom i reći da mi ne ide brojanje do sto. Kako stvari stoje, upravo ulazimo u konačnu fazu hrvatskih zanimljivih vremena jer će sljedeće četiri godine izdiktirati kako će u Hrvatskoj izgledati sljedećih četrdeset. A po svemu sudeći, ono što sadašnja vlast ima u planu je potrošiti godinu dana na “snimanje stanja”, drugu na “pripremu izrade programa”, treću na “okupljanje tima za izradu programa”, četvrtu na “izradu programa”, a petu na silazak s vlasti kad ih na izborima pomete HDZ zato jer nisu napravili ništa, a imali su savršenu priliku za promijeniti sudbinu zemlje.

Vrijeme je da se malo iskreno pozabavimo analizom prvih mjesec dana Murtine vladavine.